Sjećate li se viceva i doskočica kojima se nitko ne smije, nego svi kolutaju očima ili izađu iz sobe od neugodnosti? Jednu takvu, onu "da je žena svi bi ga voljeli, jer svima daje", ispričao je Milan Bandić ovaj tjedan, napravivši verbalni ekvivalent famoznom ranijem "ličkom rukovanju" Josipa Mraovića ili kad je Anto Kovačević u Saboru zastupnici rekao da "žena nije stvorena za mudraca nego za madraca".
Kao i kod Zdravka Mamića, spomenimo samo neke ekstremne primjere slične komunikacije, problem nije samo u onome što je rečeno, već u tome što je nešto takvo postalo očekivano, paradigma. Nešto što se očekuje, samorazumljivo je i postalo je oblik komunikacije koji sasvim dobro "naliježe", ispričavam se na seksualnoj iluziji, na njihovo biračko tijelo.
Koje, opet se ispričavam, "hebu" svim sredstvima i čine ga naizgled sretnim i zadovoljnim. Naime, i Bandić i slični populist ne "daju", nego upravo obrnuto, "hebu" svoje biračko tijelo, ali usput i sve nas ostale "nevine". Isplativi populizam hrani se fejk dosjetkama, od "jedenja snijega", trčanja ujutro sa psom, lopate pred kućom, do "davanja svima", mada prvi jači snijeg u Zagrebu govori suprotno, a i ništa nismo dobili. Niti nam je itko išta dao, svi smo mi to u Zagrebu unaprijed platili najvećim porezima i prirezima u državi, pa će preostati za još koju fontanu, spomenik ili stadion. Ili svo troje i još ponešto spektakularno.
No, Milanu Bandiću mora se priznati da je za sad u stanju projedriti svim burnim vodama koje uskomešaju DORH ili USKOK s optužbama da zapravo nije dao, nego je uzeo. Ali to nije vic koji bi on ispričao.
Mada, mora se priznati, neki dan je briljirao; na pitanje televizijske novinarke ispred zgrade suda "da li je spreman", smjesta je odgovorio; "Molim vas nemojte tako, to su krive konotacije, ja nisam spreman nego sam dobro raspoložen".
Milan Bandić o Uljaniku:
Daje ekipi s Kozari boka i onima koji se tako osjećaju. Oni su njegovo biračko tijelo.