'Nije Kutle cvijeće, ali kakvih igrača ima, on je mala beba privatizacije'

Sutra će se na kioscima naći nova knjiga “Hrvatske kontroverze” novinara i publicista Ivice Radoša koju objavljuje Večernji list u svojoj ediciji. O knjizi, njezinu nastanku i temama koje je obrađivao, razgovarali smo s autorom.

O kojim je kontroverzama zapravo riječ?

Riječ je o hrvatskim povijesnim i suvremenim temama koje izazivaju kontroverze. S obzirom na vremensku distancu, tri su teme povijesne – ustanak u Srbu, kralj Tomislav i Jasenovac – a jedna je tema suvremena – pretvorba i privatizacija – i još opterećuje hrvatsko društvo u cjelini i, kako se čini, još će ga, na žalost, dugo opterećivati.

Na koji je način nastao feljton o pretvorbi i privatizaciji?

Nastao je novinarskim istraživanjem i razgovorom sa sudionicima, predsjednicima Hrvatskog fonda za privatizaciju, autorima zakona i protivnicima pretvorbe i privatizacije. Privatizacija je po mnogočemu specifična i kao takva kontroverzna. Medijska slika, mislimo li na permanentno prozivanje desnice i Hercegovaca za privatizaciju, u popriličnoj je mjeri iskrivljena i ne odgovara istini. Kutle, Hercegovac, postao je paradigma lopovluka u privatizaciji. Nije Kutle cvijeće, ali je on mala beba u privatizaciji u odnosu na velike igrače. Na kraju, Kutlu je politika, koja ga je i izmislila, žrtvovala i pojela. Javnost je bila zadovoljna, a veliki igrači ostali su neokrznuti. Hrvatska pretvorba i privatizacija počela je s tzv. Markovićevim reformama koje su komunističkim direktorima omogućile doista neviđenu legalnu i legaliziranu pljačku. Danas svi zaboravljamo da su, primjerice, prema Markovićevim zakonima najprije privatizirana Zagrebačka banka i Tvornica duhana Rovinj te druga poduzeća. Tako je đavolsko kopito privatizacije, da se na stilski obilježen način izrazim, baš preko zagovornika socijalističkog privređivanja došlo u Hrvatsku. Poslije su majstori privatizacije u samostalnoj Hrvatskoj zanat privatizacije usavršili i zakonima amenovali. Ideolozi i tvorci takvih zakona bili su akademici, što ne trebamo zaboraviti.

Ustanak u Srbu?

U Hrvatskoj se dugo, do 1990., slavio tzv. ustanak u Srbu od 27. srpnja 1941. kao službeni dan ustanka protiv fašizma. Plasirala se priča da su taj ustanak vodili komunisti, odnosno antifašisti. Međutim, povijesni dokumenti dokazuju drukčije. Ustanak su podigli četnici, a komunistički režim skrivao je tu istinu kao zmija noge. Taj srpski ustanak rezultirao je neviđenim zločinima nad Hrvatima i Bošnjacima u Lici i zapadnoj Bosni. Srpsko narodno vijeće i Pupovac žele opet ustanak u Srbu uskrsnuti kao antifašistički, međutim, on to po svome karakteru nije. O svemu tome razgovarao sam s povjesničarima čija su saznanja i mišljenja o toj temi objavljena u ovoj knjizi.

Što je kontroverzno za kralja Tomislava?

Zabune u vezi s kraljem Tomislavom čini se da je zakomplicirala hrvatska historiografija. Danas se svi povjesničari slažu s time da je kralj Tomislav bio doista kralj i kao takav okrunjen, bio je srednjovjekovni vladar tada moćne Hrvatske. Međutim, povjesničari se ne mogu složiti gdje je Tomislav okrunjen.

Četvrto poglavlje knjige bavi se ustaškim logorom Jasenovcem?

Riječ je o intervjuu koji sam vodio s novinarom i publicistom Igorom Vukićem, istraživačem koji se godinama bavi tom problematikom. Članovi njegove obitelji prošli su kroz logor, što ga je potaknulo na istraživanje. Dio svojih istraživanja Vukić je objavio prošle godine u Glasu Koncila i ona se razlikuju od tzv. službenih istina. Osim toga, o toj sam problematici razgovarao i s hrvatskim povjesničarima poput Ive Banca i drugih.