Lora Vidović: Nije nas strah, i dalje ćemo pisati o kršenju ljudskih prava u Hrvatskoj

Izvješće pučke pravobraniteljice Lore Vidović o stanju ljudskih prava u RH u 2015. prvo je takvo izvješće koje Sabor nije prihvatio. Zašto, koja je poruka tog poteza vladajuće većine i o javnom govoru u Hrvatskoj razgovarali smo jučer s pučkom pravobraniteljicom.

Jeste li očekivali da će vam odbiti izvješće, je li vas to iznenadilo?

S jedne strane jest, s druge nije. Bilo je iznenađenje utoliko što je jednoglasno prošlo na svim odborima pa se pitam – čemu odbori uopće služe? I na odborima i na plenarnoj sjednici vidjelo se da mnogi zastupnici nisu pročitali čak ni sažetak izvješća. Kad su jednoglasno podržali izvješće na odborima, pogotovo na Odboru za Ustav, gdje sjede dugogodišnji zastupnici poput Davorina Mlakara, očekivala sam da to znači da su odlučili prihvatiti ga. On nije čovjek koji baš lako mijenja mišljenja. S druge strane vidim kako se razvija situacija s Vijećem za elektroničke medije, odnosno s gospođom Rakić, s pritiscima na neovisno regulatorno tijelo, s te strane nije me do kraja baš iznenadilo. Pitala sam se znači li to da ćemo i mi doći na red.

Što je, po vama, razlog zbog kojeg se prvi put ruši izvješće pučkog pravobranitelja? Koja je politička poruka poslana?

Mislim da im najviše smeta što sam imenovana u vrijeme prethodne parlamentarne većine. Koliko je to relevantno i objektivno, govori činjenica da ni ta bivša parlamentarna većina u petak zapravo nije stala iza mene, što je pokazatelj toga što stvarno jest moja pozicija. Ja sam tu da bih objektivno i nepristrano upozorila, analizirala i ocijenila stanje ljudskih prava i pojava diskriminacija u Hrvatskoj. Gospođa Rusak u ime svog Kluba zastupnika istaknula je da ovo izvješće ne podilazi nikome. Upravo tako, nikome nisam podilazila. I zato su rezultati takvi kakvi jesu i zato me onda i ne iznenađuju.

Tvrdi se da je izvješće politički obojeno.

Jeste ga pogledali? Što je tu politički obojeno? Da suci nisu educirani za primjenu Zakona o suzbijanju diskriminacije? Pa policijsko postupanje, socijalna sigurnost, energetsko siromaštvo, radni odnosi u gospodarstvu i obrtu, državljanstvo kao prepreka radu i zapošljavanju, pravo na vodu, dostupnost komunalnih usluga... Da, unutra su i prava nacionalnih manjina i diskriminacija na temelju etniciteta i diskriminacijski govor u javnom prostoru. To mi je posao. To mi piše u zakonu i sljedeće ću godine napisati onako kako utvrdim da je ove godine bilo.

Prozvali su vas da ste govorili o šteti od uzvika “za dom spremni”, a ne i o “smrt fašizmu, sloboda narodu”.

Ta primjedba bila je odgovor na moju konstataciju da je u kampanji za parlamentarne i predsjedničke izbore diskriminatoran govor bio prisutan i više nego inače u javnom prostoru. Zastupnici su me onda prozvali zašto nisam njih zaštitila i reagirala na svaku situaciju diskriminatornog govora. Nisam i neću. Prvo, zato što ne sudjelujem u političkim kampanjama, ne natječem se na izborima i ne skupljam političke bodove, nisam politički ni društveni arbitar i nije moja zakonska uloga da neprestano u javnosti reagiram na svaku situaciju koja je možda diskriminatorna. Moja je uloga da te procese pratim i izvijestim o tome Hrvatski sabor, što sam i učinila. Dakle, trebam li na sve reagirati – ne, ne želim ulaziti u politička nadmetanja.

Što je s odgovornošću političara u javnom govoru?

Političari, javne osobe i vjerski vođe imaju posebnu odgovornost i oni su ti koji trebaju ne samo osuđivati diskriminatorne izjave u javnom prostoru, nego i sami preuzeti osobnu odgovornost, paziti da ne uđu u tu zamku diskriminatornog govora zbog političkih bodova.

Bilo je i apela da zaštitite vjernike, nakon teksta o “nekrofilskim orgijama”.

Riječ je o 2016. i samim time nije u izvješću za 2015. Drugo, diskriminacija na temelju vjere značajno je poglavlje, a prošle smo godine upravo u tom području i ojačali kapacitete Ureda. Kontaktirali smo i Hrvatsku biskupsku konferenciju. A što se tiče reakcije na spomenuti članak, pogledajte na našem webu jesmo li reagirali i kako.

U kojem smjeru ide Hrvatska po pitanju ljudskih prava?

Najbolji odgovor dao je visoki povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe koji ima najbolji pregled i može nas usporediti s drugim zemljama, a izrazio je veliku zabrinutost za pluralizam u Hrvatskoj, posebno što se tiče položaja nacionalnih manjina i slobode medija.

Po svojoj funkciji promičete ljudska prava i slobode građana, jeste li osobno možda osjetili da su vam ta prava ugrožena?

Ne. Obrazovana sam, imam najbolji posao na svijetu koji me silno ispunjava, imam obitelj koja je situirana. Imam društvenu podršku, ljude na koje se mogu osloniti kad mi je teško, imam pristup liječniku i dućan preko puta. Kad netko bude pitao gospođu koja otvara u šest ujutro taj dućan i isto ima troje djece kao i ja, i radi svetke i petke, kako joj je, onda tek nakon toga ja dolazim na red. Ne, moja prava nisu prekršena.

Rekli ste da je glasanje potvrda da treba i dalje kritički zagovarati promjene i da ćete tako nastaviti. Ima li mehanizama za vašu smjenu?

Suradnicima sam govorila kako nas ne smije i neće motivirati strah. Napisat ćemo onako kako je. Imam svoj integritet i osobnu odgovornost, i ono što u izvješću piše, iza toga stojim, a svoj posao mogu raditi jedino ovako kako ga radim. Ako je to razlog da me netko smijeni, neka me smijeni. Izgubiti posao nije najgora stvar koja mi se može dogoditi. Ne razmišljam o tome u tom osobnom smislu, važno je zadržati neovisnost institucije. U zakonu piše da je razlog za razrješenje neobavljanje dužnosti u skladu sa zakonom, a ja sam uvjerena da sve što radim jest posve u skladu sa zakonom pa, ako netko smatra da nije, u redu je da na to upozori.•     

>> Neprihvaćanje moga izvješća politički je pritisak na neovisnost pučke pravobraniteljice