Nije pobačaj taj koji ubija hrvatski narod

Nedavno je jedna žena prijavila policiji muškarca jer mu je pružila seksualne usluge, a nije joj platio. Žena je dobila prekršajnu prijavu jer se bavila prostitucijom, a muškarcu – ništa. Iako su u seksualnom odnosu uvijek dvije strane. To dovoljno govori ne samo o manjku zakonodavstva kod nas nego i o manjku osjećaja za tu ženu, jer se nisu čuli veliki prosvjedi u obranu njezinih ljudskih prava. Ne zato da se odobri njezino prostituiranje, nego da se zaštiti u odnosu na drugu stranu. Jer koliko god mnogi željeli okretati glavu i biti licemjerni, prostitucije je bilo i bit će je.

Kako bi se donekle uveo red, na državi je da donese najosnovnije propise, da to ne bude neka isključivo crna zona u kojoj se ne zna tko koga... Ne zagovaram prostituciju, ali uvijek nastojim biti realan. A prostitucija je realnost oko nas.

Ista je stvar i s pobačajem. Nikada ga ne bih zagovarao niti bih ijednu ženu na njega nagovarao. Ali i on je životna realnost, kao i prostitucija. Htjeli mi to ili ne, ima žena koje se nađu u životnim okolnostima koje ih na to navedu. Zato i to pitanje država mora regulirati, ali ne potpunom zabranom! I nitko nikoga ne smije osuđivati. Ali zanimljivo je gledati desnicu i ljevicu u raspravi oko pobačaja nakon subotnjeg hoda desnice i prosvjeda ljevice.

Napisah već, osobno nisam za pobačaj. To je moja vjera i moje uvjerenje. Ali ne mogu i ne pada mi na pamet druge siliti da prihvate moje uvjerenje. Ako oni to žele, to ide na njihovu dušu. No kad i kroz ovu prizmu gledamo stanje na ljevici i desnici, možemo zaključiti da smo kao društvo doista na dnu.

Nitko nema empatije za druge. Svi misle da su najpametniji i da baš svi trebaju misliti kao oni. Zabrana pobačaja, koja se potiho gura s desnice, nije nikakvo rješenje za natalitetnu politiku. Ne bude li pobačaj legalan, bit će ilegalnih ili će žene ići u Sloveniju, Srbiju, BiH...

Nije pobačaj taj koji ubija hrvatski narod. To su korupcija, socijalizam i interesne skupine. Ali uvijek je lakše skupljati jeftine bodove, pa je prije tako bilo rasprava oko braka, a sad oko pobačaja. Je li se u Hrvatskoj išta dobroga dogodilo nakon što je u Ustav ušla definicija braka? Baš ništa, još je gore! I ljevica također ubire samo jeftine bodove, obje su strane iste. Tako se na zagrebačkim ulicama u subotu opet vidjelo zašto smo kao društvo i država u teškoj banani – jer nemamo prave vizije i smjer.

U prilog natalitetnoj politici zapravo čujemo gomilu gluposti. Recimo, olakšica za kombi za treće dijete kao novi izum ministrice socijalne politike i mladih Bernardice Juretić. Jesu li mogli izmisliti nešto gluplje? Naravno, bogata katolička aristokracija ne razmišlja o tome da postoje žene koje su u egzistencijalnom ponoru, koje nemaju što dati djeci za doručak u školi, koje nemaju baš nikakvu podršku ni od koga. Neka se ta katolička aristokracija pobrine za takve žene i njihovu djecu i neka se onda hvali da je spasila dječji život. A to sve proizlazi i iz temeljnog problema – odnosa prema radnoj snazi, prema maltretiranju žena kao radne snage u dućanima i u firmama u kojima rade kao polurobovska radna snaga.

Ali katolička aristokracija ne protestira pred tim firmama i ne zalaže se tamo za život. Ne, oni bi kombije dijelili za treće dijete. Kakva je to diskriminacija prema roditeljima koji imaju jedno ili dvoje djece!?

Za veći natalitet trebaju proraditi sudstvo i regulacija radnih prava, treba nagovarati poslodavce na fleksibilnije radno vrijeme očeva i majki.

Smatram da se treba promijeniti i tržište nekretnina. Umjesto kupovanja nekretnina i kredita trebali bi gradovi imati gomilu stanova za dulje iznajmljivanje. Uostalom, ljudima treba različita kvadratura u različitim situacijama. To bi omogućilo i veću pokretljivost radne snage.

Uz to, Crkva bi trebala poticati na obiteljski život, ali poticati, ali ne uvođenjem zabrana. Oni bi vjerojatno novčano kažnjavali ljude koji ne idu nedjeljom na misu. Jedino vidim da su usvojili poticanje na dijete više. To je već napredak u odnosu na ponudu modela katoličkih obitelji od dvanaestero djece.

Trebaju nam porezne olakšice za mlade s djecom, porezni odbitak za kamate na kredit za dom ili porezni odbitak ako je najam. Trebaju nam fleksibilni radni sati za majke. Natalitet je kombinacija ekonomskih i socijalnih zahvata, kao i nacionalni dojam. Kada ljudi pozitivno gledaju na društvo, tada će imati djecu. U Hrvatskoj su sve više na djelu strah i ljutnja. To nije klima pogodna za to da se imaju djeca nego da se bježi iz zemlje!