Tragično ubojstvo francuskog svećenika nije vjerski rat, nego teroristički čin. Odnosno još jedno lice terorizma koje se svijetu predstavlja u svim svojim grozomornim oblicima, zaodijevajući se pritom u tobožnju religijsku dimenziju, tj. koristeći islam kao paravan za svoj sumanuti pohod po cijelome svijetu.
Strah i nesigurnost koju teroristi siju zapadnim svijetom zahvatila je sve pore ljudskog života, pa ni sakralni prostor, poput onoga u kojemu je Jacques Hamel (86) služio jutarnju misu, nije im bio svet.
No francuski svećenik samo je posljednji u nizu kršćanskih mučenika današnjeg doba, koji su stradali od ISIL-ove ruke, jer su prije njega živote položile stotine muškaraca, žena i djece s Bliskog istoka koji se nisu htjeli odreći kršćanstva pa su zvjerski mučeni, razapinjani na križ i ubijani od iste ruke koja je pogubila vlč. Hamela.
Kršćani na taj zov smrti nikako ne bi smjeli odgovoriti istom mjerom, već „molitvom i bratstvom među ljudima“, na što je pozvao mjesni nadbiskup Dominique Lebrun koji se zbog ove tragedije vraća sa susreta mladih u Krakovu.
Moliti se treba i za žrtve i za njihove progonitelje i ubojice, ali i za sve one koji na bilo koji način sudjeluju u ovoj spirali zla i koji su na globalnoj razini učinili takve pomake/propuste i zbog čijih grijeha danas ispaštaju nevini ljudi diljem svijeta, u svojoj ulici, kafiću, crkvi, svejedno, živeći u strahu za svoj život. I koji nikad ne smiju prihvatiti da je ovo vjerski rat, nego terorizam kojemu baš ničiji Bog nije svet.