Niječe krivnju, a istražiteljima kod uhićenja kazao: Ubio sam starog komunjaru!

– Nisam kriv! – rekao je Vlado Turudić (55), bivši čelnik A-HSP-a, kojem je na zagrebačkom Županijskom sudu počelo suđenje zbog ubojstva Đorđija Burića (85).

Prema optužnici, Turudić se tereti da je 10. studenoga 2016. s više hitaca iz pištolja ubio Burića u Burićevu stanu u Nazorovoj ulici u Zagrebu, nakon čega je pobjegao, a pištolj bacio u rijeku Krapinu. Pištolj nije nađen, a motiv ubojstva je navodno osveta jer Burić nije zaposlio Turudićeva sina. Kada je uhićen, Turudić je istražiteljima priznao ubojstvo i tada je kazao: "Ubio sam starog komunjaru!"

Na sud je doveden iz Bolnice za osobe lišene slobode (BOLS), u kojoj je već nekoliko mjeseci, a među svjedocima koji su u četvrtak saslušani bili su Turudićeva supruga, koja je uzela blagodat nesvjedočenja te Dinko Burić, jedan od sinova ubijenog. Drugi sin ubijenog Burića suprug je Marije Pejčinović Burić, ministrice vanjskih poslova. On je svjedočio u istrazi, a na raspravi neće svjedočiti jer su se stranke usuglasile da se njegov iskaz iz istrage pročita.

– Psihički sam slaba i ne mogu svjedočiti. Žao mi je zbog toga. Gospođo sudac, Vlado je strašno bolestan i njemu nije mjesto u zatvoru već u bolnici – kazala je Dinka Turudić, supruga Vlade Turudića.

Nakon nje, na klupu za svjedoke sjeo je Branko Burić, sin ubijenog Đorđija Burića. Kazao je da je Dinku Turudić upoznao prije desetak godina.

– Bila je ostala bez posla i pitala je moju suprugu treba li joj netko pomoći oko čišćenja. Rekla je da je dobila otkaz i da joj je suprug nezaposleni branitelj. Počela je raditi kod nas, a s vremenom i kod mog oca u Nazorovoj. Ona je bila odgovorna i pedantna žena, a kada je moja tvrtka raspisala natječaj za skladištara, nazvala me i pitala mogu li zaposliti njezina sina. Rekao sam joj da pošalje ponudu za natječaj i da se javi, a ona mi je tada, prvi put, iako smo se znali godinama, rekla da njezin sin Ivan malo slabije čuje – kazao je svjedok.

Dodao je zatim da je Ivan Turudić na razgovor za posao došao s ocem Vladom Turudićem, nakon čega su ih poslali u skladište da vide kako se snalazi.

– Htio sam mu pomoći, a kod mene nitko nije dobio otkaz. No rad u skladištu je interaktivan i potrebno je dobro komunicirati. Iako je otac pomagao Ivanu, on se nije snalazio, a kasnije tog dana nazvao sam ga te mu kazao da mi je žao – svjedočio je Branko Burić. Dodao je potom da Dinka Turudić u ponedjeljak nije došla kod njih u kuću, a na pozive Burićeve supruge nije odgovarala.

– U podne je poslala ružan SMS, a moj poslovni partner, koji također u svojoj tvrtki nije zaposlio Ivana, od Turudića je dobio mejl na kraju kojeg je stajala prijeteća rečenica: “Doći ćeš i ti k.... na red”. Moja obitelj od obitelji Turudić nikada nije primala prijeteće poruke, a prije ubojstva nije bilo nikakvih prijetnji. Ovo je velika tragedija za moju obitelj, a za mog nećaka, koji je našao svog djeda, to je trauma – rekao je svjedok.

Svjedočio je i Marko Š., koji je radio u skladištu kada je došao Ivan Turudić.

– Nama su rekli da je dečko nagluh, no on je bio sasvim gluh. Tata mu je prevodio, a on je čitao s usana. No to je područje veliko 400 metara, stalno se mora komunicirati, pa on nije bio za tu vrstu posla – kazao je svjedok. Tužitelja je zanimalo je li Vlado Turudić tom zgodom spominjao oružje, na što je svjedok odgovorio: – Jest nešto oko rata, ali ne sjećam se konteksta. No kada mu je predočeno da je u istrazi kazao da je Turudić spominjao da posjeduje trofejno oružje iz rata, no da ne zna je li spominjao puške ili pištolje, svjedok Marko Š. rekao je da je bilo tako.