Prije sedam mjeseci u Njemačku je na rad otišao 43-godišnji Zagrepčanin, zaposlio se u autoindustriji. Jedva je mjesec dana radio, priča, kad je u firmi sazvan sastanak. “Gotovo je, otkaz”, protrnuo je u mislima, već razmišljajući kojim će kanalima tražiti drugi posao.
Ali ono što je doživio na tom sastanku nije očekivao ni u najluđim snovima. Umjesto “pranja” radnika, zlogukih podataka o padu prihoda i posljedično najava ušteda, smanjenja plaća i otkaza, što je otprilike repertoar koji je očekivao, sastanak su ravnopravno vodili šef sindikata i visokorangirani predstavnik poslodavca.
Ono što je poslodavac kulturno predložio, sindikalac je jednako kulturno odbio i obrazložio, a njegovi su argumenti prihvaćeni, nakon čega su se svi vratili na posao. Naš je čovjek bio šokiran, ali trenutačno je takav obrazac suradnje prihvatio kao razinu ispod koje više nikada neće ići. Cijeni svog poslodavca kao što i on cijeni njega, i danas, samo pola godine kasnije, ne pada mu na pamet povratak u neku od hrvatskih radnih sredina te se on i supruga sina osmoškolca pripremaju za selidbu u Njemačku.
Dok Nijemci uljuđeno razgovaraju, temperamentniji im susjedi Francuzi već tjednima prosvjeduju, štrajkaju, pale automobile na ulicama i sukobljavaju se s policijom zbog izmjene radnog zakonodavstva jer ono ide na ruku poslodavcima. U Hrvatskoj su, pak, najavili produljenje radnog vijeka do 67. godine i povećavaju penalizaciju za prijevremeni odlazak u mirovinu. A bez jasnog razloga, kao da netko hoće biti veći katolik od pape: stručnjaci ukazuju da smanjenje radnih prava neće ojačati gospodarstvo, druge zemlje nisu toliko požurile, a čak i unutar vladajuće koalicije ključa nezadovoljstvo zbog tog poteza.
Za to vrijeme sindikati zveckaju zahrđalim oružjem, političari se troše oko vlastitih prava i vječnih međusobnih smicalica, a tzv. obespravljeni narod kuka zbog lošeg vremena i potajno se nada da će susjedu crknuti krava. Jer u Hrvatskoj “nigdar ni bilo da ni nekak bilo...”.•
>> Kraj banaka kakve znamo: budućnost su etično bankarstvo i otpisi dugova
Hrvati su toliko utučeni od rata, poslije, od privatizacije, pljačkanja , ovrha..da više nemaju snage niti volje izaći iz svojih 4 zida van na prosvjede, odu samo do ljekarne po depresive..