Psuje li se na Balkanu i na jugu Europe više nego na zapadu i koliko je zabrinjavajuće prodiranje psovki iz uličnog u javni govor? Otkad je svijeta ljudi su kroz psovku izbacivali gnjev što stvari idu kako idu te pokazivali ljutnju i nezadovoljstvo. Malo je onih koji nikad nisu ama baš ništa opsovali, makar najbenigniju psovku. Psovanje je, kaže sociolingvist prof. dr. Ivo Žanić, univerzalna ljudska osobina i nema naroda i društva u kojem se ne psuje. Talijanima, Španjolcima, Francuzima, Englezima... psovke su vezane uz seks i spolovila, a u nas se, što je paradoksalno, psuje i Bog u kojeg se vjeruje, dok su Nijemci priča za sebe. Hans-Martin Gauger, ugledni njemački lingvist, u knjizi “Vlažno i prljavo - mala lingvistika vulgarnog govora” naveo je da Nijemci u Europi psuju i vrijeđaju drukčije, u psovkama spominjući stražnjicu (šupak) i izmet.
Razlike od kulture do kulture
– Kroz psovku čovjek kanalizira muku, ljutnju, bijes, no unutar i takvog oblika komunikacije postoje različiti žanrovi i teme koje se razlikuju od kulture do kulture. Nisu psovke obilježje samo balkanskih naroda, Mađara, Rusa i Turaka jer su prisutne u svakom društvu, samo je pitanje što neko društvo definira kao tešku psovku. Naša psovka u tom smislu može biti ekvivalent finskoj “idi u smokvu”. Otkad je vijeka i svijeta ljudi psuju. Za razliku od seksualnih, psovke usmjerene na rodbinu možda jesu specifičnost balkanskih naroda i slavenskih društava i izraz frustracije životom u velikim zajednicama koje sputavaju pojedince – tumači prof. Žanić.
Iz angloameričke literature, filmova i uporabe psovke “fuck” jasno je, kaže, i da im je seksualno tema psovki. Takve psovke jesu, slaže se, svođenje seksualnog odnosa na vid mučenja i poniženja.
Otpuštene sve kočnice...
– Seksualnost je jedan od najljepših načina ljudskog postojanja pa kad ljudi na temu seksualnog psuju u sebi ili naglas, pokazuju autoagresivnost, kao i kad vjernici psuju Boga, Gospu, Isusa. Time u nemoći, ljutnji i autoagresiji, suprotno dobrim običajima i moralu, ponižavaju visoke vrijednosti do kojih drže umjesto da, ako su ljuti na nešto, promijene stvari koje ih ljute. Često ljudi koji psuju nisu zločesti jer su sve dali u psovku, sav bijes i agresiju, ispucali se pa su poslije mirni – tumači psihijatar Vladimir Gruden.
To ne znači da su nepsovači lišeni agresivnosti, samo je pitanje kako je pokazuju. Psovke na račun majke, oca, kao kombinacija seksualnih i rodbinskih, mogu biti, dodaje Gruden, i izraz incestuoznih pritajenih zabranjenih maštanja. Prije pet, šest godina, dodaje Žanić, Zdravko Mamić i Ćiro Blažević bili su izolirani slučajevi, dok mediji nisu počeli davati pažnju Mamićevim psovkama.
– To puštanje psovki u javni prostor krenulo je od interneta i naglo se proširilo posljednjih tri do pet godina. Kod nas je snažno vulgarizirani javni govor potonuo u primitivizam u zadnje četiri godine. Neočekivano je to brz proces u kojem su otpuštene sve kočnice – kaže Žanić. Neki kažu da su psovke u javnosti ukidanje hipokrizije između javnog i uličnog govora...
– Ne slažem se, veća je hipokrizija u medijima navesti psovku s tri točkice. Pravimo se pristojni pa puštamo da čitatelj tu psovku izgovori i da on bude nepristojan. Demokracija ne znači nepostojanje granica i da možemo govoriti sve što nam padne na pamet. Možemo onda reći da je i odjeća hipokrizija pa hodati goli po ulici kad nam to vremenske prilike dopuštaju – govori Žanić. I njemački Bild u analizi psovki navodi da su u njima Nizozemci opterećeni vaginom i grudima, Nijemci čmarom i fekalnim, Crnogorci i Hrvati obitelji i seksualnim. No, građanska pristojnost, zaključuje Žanić, nalaže da vulgarnosti i psovke ne koristimo u javnom govoru. Ljudi ne psuju pred osobama koje poštuju, pa ne bi trebalo ni pred javnošću, do koje treba držati, zaključuje, kao do kolektivne osobe do koje nam je stalo.
>> Uličnim rječnikom slijeva i zdesna dotakli smo dno, pristojni šute, agresivni buče
>> Kamere ulovile psovke Murrayove zaručnice, evo kako je 'uzvratila' na kritike
Kod nas se psuje sve od lokalnog zamjenika gradonačelnika do premijera i Boga nažalost