"Dražen – godine zmaja", knjigu s više od 400 stranica, napisali su košarkaški fanatici, idejni tvorac Marjan Crnogaj (40) i koautor Vlado Radičević (41), a uredio ju je profesor književnosti i filozofije Božo Rudež, otac NBA košarkaša Damjana Rudeža. Knjiga će se na kioscima pojaviti 2. lipnja, a cijena će joj biti 99 kuna.
Frustracija zbog svakodnevnog "plivanja s morskim psima" u Portlandu bila je osjetna u Draženovu glasu. Izjava Stojka Vrankovića prije odlaska u Celticse 1990. svjedoči o tome da Dražen tijekom svoje rookie sezone u Portlandu nije samo primao potporu drugih, nego je pomalo zapanjujuće smogao toliko snage da u najtežim trenucima karijere čak i pruži potporu drugima:
– Dok sam igrao u grčkom Arisu, čuli smo se telefonom svako malo, stalno je ponavljao da se nemam čega bojati i da nemam što izgubiti. Uvjeravao me: "Ako i ne uspiješ, u Europu ćeš se vratiti s NBA pedigreom".
Porter: Loš savjet agenta
Kako je sezona odmicala, Dražen je postajao sve svjesniji da su u to vrijeme NBA parketima vladali niži, brži i vižljasti organizatori igre poput Isiaha Thomasa, Kevina Johnsona, Johna Stocktona... Misija igranja na poziciji playa bila je u to vrijeme gotovo neostvariva, pogotovo u jakoj ekipi poput Portlanda u kojoj je prvi razigravač bio Terry Porter koji je tada kazao:
– Dobio je loš savjet od svog agenta. Svi žele igrati i ja mislim, uzimajući u obzir Draženove uspjehe u Europi, da je to njemu najvažnije. Ali dosta je igrača koji su došli u ovu ligu moralo biti strpljivo i moralo je čekati svoj red. To uključuje Clydea Drexlera, Jeromea Kerseya, Kevina Duckwortha, mene i mnoge druge.
Jedan od preduvjeta za dobivanje posla startnog playa u NBA prešutno je podrazumijevao i dolazak iz američkih školskih klupa. Jer ti su probrani igrači na terenu bili "produžene ruke" trenerima svojih ekipa koji su putem njih komunicirali sa svojom petorkom na terenu. Srećom, Dražen je vrlo brzo shvatio što je za njega najbolje, o čemu govori i suigrač iz Cibone Danko Cvjetićanin:
– Mislim da je Dražen shvatio kada je stigao u NBA da on nije po prirodi organizator igre. U američkoj brzoj ligi prepunoj malih, brzih i vrlo agresivnih igrača mislim da je on pronašao svoju ulogu, a to je bilo na poziciji braniča šutera. To je ono što je bilo u skladu s njegovim karakterom i osobnošću. Pure scorer – čisti strijelac.
Godišnje za 1,2 mil. USD
Stvari su se na NBA planu dodatno zakomplicirale tijekom SP-a u Argentini, u kolovozu 1990. Draženovu pozornost zaokupio je transfer u kojemu je iz Sacramenta u Portland preseljen branič golemog NBA iskustva Danny Ainge, pa je kazao:
– Ako je on došao, to znači da ja moram otići.
Krenule su glasine da će Draženov budući NBA klub postati Houston. Blazersima, naravno, nije bilo svejedno. Da su zdušno htjeli zadržati Dražena na rosteru ili za njega u potencijalnoj razmjeni s drugim klubovima barem postići visoku vrijednost, svjedoči i Draženova izjava:
– Boston je tražio da me puste. Zamislite, za mene traže Reggieja Lewisa, prvi izbor 1993. i drugi 1995. Ne razumijem taj potez. Ja hoću igrati, oni mi ne daju, a za mene traže dolare kao da sam Magic Johnson.
Daljnji razvoj događaja pokazao je da i u NBA postoje klubovi koji ne samo da su zainteresirani za Draženove kvalitete, već su i spremni podignuti telefon, povući poteze i obaviti razmjenu. Dražen je tako nakon velikog inzistiranja razmijenjen u klub iz predgrađa New Yorka, New Jersey Netse. Treneru Billu Fitchu za donošenje konačne odluke, koja nije bila samo u sferi košarke, ipak je trebalo nešto više od viđenja nekoliko rijetkih Draženovih izlaska na parket u susretima s Netsima. To nešto bila je statistička analiza koju je napravio Roger Newell, sin danas legendarnog trenera Petea Newella. Ona je jasno upućivala na to da je Draženov potencijal, ako mu se da adekvatna prigoda, golem.
– Pete Newell bio je jedan od mojih najbližih prijatelja i jedan od mojih mentora. Njegov sin Roger naslijedio je očev talent. Roger je vodio servis za talente i skauting, ako je on rekao da je igrač "za zadržati", htjeli ste ga u svojoj ekipi. Rekao mi je da je Dražen igrač "za zadržati". Netsi su dobili sjajnog dečka i velikog igrača – kazao je tada Bill Fitch.
Draženovim je poklonicima laknulo. Pozadinu poteza Netsa domaćoj publici objasnio je John Merc, njihov ondašnji direktor službe za odnose s javnošću:
– Dražena Petrovića dugo pratimo i mnogo očekujemo od njega. U početku će biti prva zamjena za braniča, ali nadam se da će vrlo brzo postati starter. Upravo na njemu gradimo planove za sljedeću sezonu Netsa u kojoj bi trebao postati glavna zvijezda Netsa. Otkupili smo njegov ugovor koji istječe u lipnju 1992. i za to smo dali svoje pravo prvog izbora u draftu jedne od iduće tri godine. Petrović stoji 1,2 milijuna dolara godišnje, to nije mali novac, ali zato očekujemo da se bar plasiramo u play-off 1991. – 1992.
Čin prelaska s jednog na drugi kraj Amerike, bliži Europi, preporodio je Dražena. Uz pomoć menadžera Warrena LeGariea uspio je dobiti birokratsku bitku s Portlandom, koja će mu, uz samopouzdanje koje ga nije napustilo, omogućiti da uspije u misiji dokazivanja da najbolji europski igrači mogu uspješno igrati u NBA. Nije ga previše zabrinjavalo što New Jersey Netsi, za razliku od Portland Trail Blazersa u vlasništvu milijardera Paula Allena, ne posjeduju vlastiti privatni avion poput "Blazer One", već za putovanja koriste čarter-linije različitih aviokompanija.
Nepopravljivi radoholičar
Draženove izjave iz tog razdoblja odisale su izrazitim olakšanjem te pozitivnom energijom:
– Odlično, više ne moram "pisati molbe" Porteru da se "smiluje" i doda koju loptu. Ovdje je dobijem kada trebam. Već sada mi izgleda kao da nikad nisam živio tamo. Ali uvijek ću se sjetiti da sam igrao NBA finale, sjetit ću se i jednog čistog grada u kojem stalno pada kiša. Ta kiša ostat će mi prva asocijacija na Portland – rekao je.
U novoj klupskoj sredini susreo se s ljudima koji su odisali pozitivnom energijom i jedva su čekali na igrača poput Dražena koji bi mogao unijeti zraku svjetlosti u svakodnevno sivilo Netsa. Jedan od njih bio je i kondicijski trener Rich Dalatri. Od prvog dana suradnje Dražen i Dalatri našli su se na istoj valnoj duljini. Dražen je bio nepopravljivi radoholičar koji bi tih dana učinio doslovno sve da uspije u NBA. S druge strane kondicijski trener Dalatri bio je osoba koja je zbog dubokog razumijevanja procesa fizičke pripreme profesionalnih sportaša jedina mogla europskoj zvijezdi pomoći u realizaciji ambicioznih ciljeva. Štoviše, njih dvojica tijekom suradnje postali su veliki prijatelji, o čemu Dalatri i dan-danas svjedoči:
– Kao igrač morate naći mjesto u NBA na kojem vas trebaju. Netsi su bili pravo mjesto za Dražena. Kad je stigao iz Portlanda, Dražen je bio u stanju biti triatlonac ili atletičar na duge staze. Vozio je bicikl satima želeći bolju formu. Bio je u formi, ali ne za košarku. Znao je raditi, ali trebao je nekoga tko će mu reći kako pravilno raditi za potrebe njegova sporta. Čim je stigao, sjeli smo i razgovarali tri sata. Rekao je da istog trenutka želi početi raditi kako bi postao boljim igračem. Na kraju sezone 1990./1991. radio je mnogo više nego što inače volim da igrači rade na kraju sezone. Njegova je motivacija bila tako jaka da smo to morali učiniti – srce bi mu eksplodiralo da nismo tako naporno radili svaki dan.
>>Dražen Petrović na Svjetskom prvenstvu zaplakao je od jada
>>Dražen Petrović: Roditelji Biserka i Jole htjeli su glazbenika, a on postao virtuoz koša
Pa, od kada je došao u profi košarku u Americi, nije ni pružao desetinu svoga znanja i mogućnosti! Zapravo, mnogim poznavaocima košarke, bilo je strašno čudno da se Dražen nikako ne nameće u toj lizi! Bio je rezerva, rezervi! Mene je osobno razočarao, kada je došao tamo gdje dečki i te kako znaju igrati košarku!!!!