Nikad neće biti suđenja za Vukovar

U Haagu i pred Specijalnim sudom u Beogradu sudi se tek nekolicini oficira JNA, zapovjednicima i vojnicima dobrovoljačkih (četničkih) odreda, dakle "drugoligašima". Usto, sudi se "samo" za jedan u nizu strašnih zločina počinjenih nad Vukovarcima  za pokolj 260 ranjenika i ratnih zarobljenika na farmi Ovčara. Pogibija tisuća civila, razaranje cijeloga grada, interniranje, mučenje, progon i pljačka preživjelih stanovnika  nisu predmetom sudskih procesa. Za ubijanje grada i uništavanje života i truda prošlih, sadašnjih i nekoliko budućih naraštaja Vukovara  neće više (uglavnom) nitko sudski odgovarati.
Ovakav rasplet u vezi s najpoznatijim i najvećim zločinom srpskog agresora za Domovinskog rata bit će, stoga, još dugo izvor nedoumica, frustracija i ogorčenja Vukovaraca. A rana je golema  u borbama oko i za Vukovar poginulo je ili nestalo oko pet tisuća Hrvata i oko 10-ak tisuća Srba. A to je četvrtina ukupnih hrvatskih i srpskih ratnih gubitaka u ratovima u Hrvatskoj i BiH! Vukovar je tako postao simbol agresije na Hrvatsku, a mnoge su okolnosti razlog potpune nesreće toga grada te njegovih stanovnika.

Odgovornost
U ratu 1991.-1995., osobito na početku, dominantan je bio politički čimbenik, a vojni su razlozi tada bili u drugom planu. JNA, na čelu s generalima  neosuđenim zločincima!  Kadijevićem, Adžićem i Vasiljevićem, u napadu na Vukovar akcije je provodila suprotno vojnoj logici. Cilj je, naime, bio uništiti grad, stanovnike i branitelje kao političke i civilizacijske simbole. Ta je besmislenost razlog troipolmjesečne blokade te golemih vojnih i civilnih žrtva i uništavanja. Nakon što je grad osvojen, počinjeni su ratni zločini koji su bili planirani te progon preživjelih nesrba. Računa se da je u borbama za Vukovar stradalo čak 8000 oficira i vojnika JNA, zbog porazne vojne taktike, no Kadijević se još dugo poslije toga tješio da je "kod Vukovara uništena glavnina hrvatskih snaga". To je, naravno pogrešan zaključak s obzirom na to da je Vukovar branilo manje od dvije tisuće naoružanih hrvatskih branitelja. Žrtve Vukovaraca i grada, međutim, omogućile su da u nekoliko mjeseci Hrvatska uspije organizirati, naoružati i opremiti HV  snagu od 200 tisuća vojnika. To je, pokazalo se, bio odlučujući trenutak za spas novoproglašene RH.
Najranjeniji dio Hrvatske, istočna Slavonija s Vukovarom, slijedom političkih pregovora, bila je "mirno reintegrirana" u cjelovit sastav RH, u nekoliko godina nakon završetka rata.

Negativnosti
Izbjegnute su nove velike žrtve na obje strane, kao i razaranje grada, međutim, zacementirane su i neke negativnosti. Prema posve neeuropskom konceptu, stanovnici grada, Hrvati i Srbi, prvi su put segregirani, i to počevši od vrtića i školskih klupa. Grad je sada, 14 godina poslije apokalipse, posve podijeljen na dva "entiteta", kako to vole isticati međunarodni krojači apsurdna vukovarskog "ruha". Tužna no, s obzirom na nedorečenost, farsična haaška i beogradska suđenja tome samo pridonose.

Petar Mlinarić, saborski zastupniki iz Vukovara, podsjeća da tisuće Vukovaraca nije ubila samo trojka kojoj se sudi u Haagu . –Bojim se da će i mnogi roditelji umrijeti, a neće naći svoju djecu – rekao je P. Mlinarić. A Jovan Ajduković, dožupan i potpredsjednik SDSS-a, istaknuo je da je to bilo vrijeme koje svima mora biti opomena. – Ne možemo vratiti kotač vremena unatrag kako bismo ispravili grijehe. Obveza i odgovornost svih nas jest ljudima osigurati bolju i sretniju budućnost – naglasio je J. Ajduković. Slično razmišlja i Dragutin Guzovski, predsjednik Zajednice povratnika u Vukovaru, koji je istaknuo da se Domovinski rat i stradanja Vukovara i njegovih građana nikad ne smiju zaboraviti.