Nikad si neću oprostiti što nisam probila blokadu u koloni sjećanja u Vukovaru

Bivša ministrica vanjskih poslova, danas zastupnica Glasa Vesna Pusić prati što se događa između dva brda – Pantovčaka i Banskih dvora. U intervjuu otkriva što se krije iza teme migranata, na kojoj je strani premijer i ima li danas rivala, a na kojoj predsjednica, ali i koga iz oporbe uopće vidi kao glavnog izazivača Kolindi Grabar-Kitarović.

Što stoji iza sukoba MVP-a i Pantovčaka i ima li on uopće veze s Marakeškim sporazumom?

Sukob je cijelo vrijeme prisutan, ne između MVEP-a i predsjednice, nego između predsjednice i premijera i odražava sukob i raskol unutar samog HDZ-a. Analitički gledano, dobro pokazuje zašto je tako opasno uništavati opoziciju, što se u Hrvatskoj sustavno pokušava. Jer zdrava i snažna opozicija služi i homogenizaciji druge strane. U trenutačnoj situaciji najsnažnija je opozicija unutar samog HDZ-a.

Predsjednica i premijer na dvije su suprotne strane?

Njezina je procjena, što vidimo od njezine inauguracije, da se za dobre rezultate na izborima isplati povezati i koketirati s krajnjom desnicom. Migranti su generalno tema koju je ekstremna desnica svugdje prihvatila kao svoju, jer je pogodna za kreiranje atmosfere vanjskog neprijatelja. U Hrvatskoj se, naravno, računa da nitko ništa neće pročitati. Ako je tako, onda u priču s migracijama možete upakirati i rasizam, različite vrste ksenofobije i druge instrumente za stvaranje straha. Ali ne i ako malo stanete i razmislite te pročitate bar prva dva reda tog Marakeškog ugovora.

I što je problem s Marakeškim ugovorom?

Pročitala sam ga od početka do kraja. To je jedna vrsta društvenog ugovora i ima dva glavna cilja. Jedan je da se tema legalnih migracija počne raspravljati javno i racionalno i da se stavi u središte rasprave između država da bi se, postupno, postigao određeni konsenzus kako regulirati legalne migracije. Glavna je poruka da su i migranti ljudi pa imaju i određena ljudska i građanska prava. Druga tema i svrha je razdvojiti ono što se, zbog objektivne situacije u posljednje tri godine, naročito u Europi, izmiješalo, a to je pitanje izbjeglica i migranata, naročito legalnih. Legalni su migranti i naša djeca koja su otišla u Irsku, naši ljudi koji rade u Njemačkoj. Taj se dokument pokušava, koristeći tragedije na Srednjem istoku koje su istjerale milijune ljudi iz svojih kuća i koristeći val do kojeg je de facto došlo zbog slabe koordinacije između EU i Turske 2015. godine, koristiti kao instrument za političku mobilizaciju strahom.

Tko bi u Hrvatskoj mogao na tome profitirati?

Očito predsjednica države smatra da bi mogla ona. To je pogreška, uvjetno rečeno, jer ako uzmemo u obzir i etičke kriterije, prava riječ je katastrofa. Pogreška proizlazi iz činjenica da je ekstremna desnica vrlo neugodna, agresivna, napadačka, čak je i fizički spremna napasti i političari se često priklone takvoj jednoj grupaciji, agresivnoj u retorici, jer ih to štiti od te iste agresije i misle da će im, ako udobrovolje tu stranu, biti lakše proći izbore i mobilizirati te ljude da za njih glasaju. No te vrste desnice nema dovoljno i, kad dođe do glasanja, na njihovim glasovima izbore ne možete dobiti.

Nije li tema migranata plodno tlo i za profitiranje i od birača koji nisu desnica?

Takva tema može prestrašiti i ljude koji nemaju neku posebnu političku orijentaciju ili ih politika ne zanima, ali generalno se osjećaju ili nelagodno ili prestrašeno zbog različitih neizvjesnosti u vlastitoj svakodnevici. I zato se i pokušava sve te strahove fokusirati na imigrante. Iako su naša iskustva iz 2015. ta da je kroz Hrvatsku u tri mjeseca prošlo više od 650 tisuća ljudi bez jednog incidenta i problema, a bila je i zima. Hrvatska je u stanju time upravljati. Ali moraš odlučiti želiš li time upravljati, u dogovoru s drugim zemljama, ili želiš time manipulirati u svrhu kratkoročnog političkog profita. To je tema koja traži europsku strategiju. To ne može biti ni problem Bosne i Hercegovine ni Hrvatske. Mnogi problemi koji se vežu za izbjeglice i migrante koji danas razdiru Europu i njezine vrijednosti nastali su jer se dugi niz godina to tretiralo kao problem Italije ili Turske, jer su geografski to bile prve zemlje ulaska.

Migranti na graničnom prijelazu Maljevac

Video: Sanjin Strukic/PIXSELL, Ilustracija

Hoće li kod nas ojačati Živi zid?

To je sigurno moguće. Živi zid surađuje sa Stevom Bannonom, bivšim Trumpovim savjetnikom, i ta globalna desnica nije nikakav nacionalni pokret, već globalni pokret. To su pravi globalisti. Ta desnica prepoznaje grupacije koje su im bliske i zanimljive, ne čak toliko po stavovima koliko po načinu i spremnosti korištenja laži, straha i privida.

Koji je najcrnji scenarij?

Nisam ja dobra osoba za crne scenarije jer, što je rekao Vaclav Havel, najlakše je biti zloguki prorok. Ako si bio u pravu i ispalo je loše – bio si u pravu, a ako si bio u krivu i ispalo je dobro, svi su sretni pa i zaborave loša predviđanja. Ali mi jesmo u opasnoj situaciji, među ostalim, i zato što nikoga posebno ne interesiramo osim možda Rusku Federaciju, za razliku od decenija prije toga kad smo interesirali i EU i američku vanjsku politiku. No ako se čovjek smatra građaninom u punom smislu te riječi, ne treba samo čekati da mu “sudbina” padne na glavu. Treba nešto i poduzeti.

Prepušteni smo sami sebi, eto crnog scenarija...

Za Hrvatsku mora biti jasno da je ona dio jedne europske tradicije, kulture. To ne znači neprijateljstvo ni prema kome drugome, ali znači držanje do svojeg identiteta. Mi jesmo iz Europe i jesmo i Europljani. Taj je projekt u teškim danima i nekoj vrsti krize, ali to nije kriza koju trebamo promatrati prekriženih ruku. To je kriza naše kuće. EU za nas nije isto što i Rusija, Amerika, Kina ili čak manje sile a la Turska. Često se u toj politici razbijanja pokušava EU predstaviti kao nekakva vanjska sila. Ona nije nikakva vanjska sila, nego dio našeg identiteta i, koliko na tome budemo radili i to čuvali, toliko će nam pomoći i trajati. U suprotnom, očerupat će nas na različite načine što nam buduće generacije neće oprostiti. Trenutačno je na dnevnom redu projekt uskogrudnosti, mi protiv svih ostalih. A EU je sve suprotno od toga. Njezino je stvaranje bilo reakcija na tragediju koja je proizašla iz uskogrudnosti dovedene do maksimuma i političkog ekstremizma. Strah, mržnja, laž i nasilje glavni su instrumenti te politike i zato je poigravati se s time krajnje neodgovorno i opasno. Hrvatska, bez obzira na svoju veličinu, može utjecati i imati aktivnu ulogu u kreiranju politika na razini EU, ako se pripremi, zna što hoće i zna se postaviti. To mogu posvjedočiti iz iskustva iz prve ruke.

Često se čuje da bi premijer Plenković, usred mandata, mogao u Europsku komisiju?

Ne vjerujem. Ne dovršiti mandat, ako ima parlamentarnu većinu, bilo bi ravno veleizdaji. Svaka visoka zadaća u vlastitoj državi kao što je premijerska ili ministarska preča je od one koju možete imati u Uniji i, ako je radite dobro, ujedno je i doprinos Uniji. Iskreno rečeno, kad se okrenete oko sebe, ni vi ni ja ne bismo mogli nabrojiti puno ljudi koji su koliko-toliko zdravog razuma i koji bi se u politici ponašali odgovorno, bez obzira na političku orijentaciju. Nama na svim razinama nedostaje ljudi pa tako i u politici. Naime, po politici se mota sve više ljudi, ali je zavladao neki montipajtonovski zakon dijalektike: veća kvantiteta prelazi u lošu kvalitetu.

Vidite li Plenkoviću rivala?

Da bi netko bio stvarna konkurencija, potrebno je da bude racionalan, odgovoran i da ima teoretske šanse dobiti dovoljan broj glasova. To u ovom trenutku nemamo na sceni, ali dvije godine u politici je i kratko i jako dugo. Svašta se tu može dogoditi, kao što se svašta može dogoditi i s preferencijama ljudi. Američki izbori poučni su u tom pogledu. Zato je pitanje s početka ovog razgovora o Marakeškom sporazumu tako važno. Jer se, ruku na srce, jednim marginalnim dokumentom kao što je Marakeški ugovor sije strah, a to je najstrašnija i najefikasnija metoda u politici. Problem je izmišljen, a 95 posto ljudi koji će se na to uhvatiti to ne zanima niti će to analizirati. Samo ih zanima da su dobili fokus za generalnu nelagodu koju osjećaju, a u današnjem društvu iz mnogo razloga većina ljudi osjeća nelagodu.

Video: Snježana Bičak

Predsjednica je prvo pisala UN-u da dolazi u Maroko pa je preko Velimira Bujanca plasirala da ipak ne dolazi. Je li se “pogubila” i je li slučajno izabrala Bujanca za glasnogovornika?

Ne znam je li slučajno ili ne, ali što god je mislila, naškodila si je. Takve vrste glasnogovornika koji pale slike novinara i koji govore stvari koje govori on ima malo. Svatko tko hoće pobijediti na izborima u Hrvatskoj treba i onu sredinu, a s takvim tipovima sredina se samo prestraši. To nije samo ispod svake razine, to je gore od toga, to je greška. Ali očito je ona zaključila, ili joj je netko savjetovao, da bi, kao što to koriste Orban i Trump, i ona mogla koristiti tu temu za kreiranje straha, fokusiranje nelagode u društvu. Da bi mogla biti Trump iz našeg sokaka.

Može li predsjednica ostati bez podrške HDZ-a ili joj se može dogoditi nešto slično što se dogodilo Ivi Josipoviću?

Josipoviću dio stranke nije radio ništa i to je bilo dovoljno. Desnica je uvijek strastvenija i manje kritična, i možda im se zato približava jer će oni odraditi sve što mogu za nju. Tu sebe osigurava upravo od opasnosti da jedan dio mainstream HDZ-a neće odraditi svoj dio posla. Taj dio predstavlja Plenković koji je i doveden za šefa jer je vijeće staraca u HDZ-u razumjelo da se samo s ekstremnom desnicom koju je predstavljao Tomislav Karamarko izbori ne mogu dobiti. Ali ne mislim da si Plenković i taj umjereni dio HDZ-a, što god mislio o Kolindi Grabar-Kitarović, a to nije bogzna što, može dozvoliti da je javno ne podrže. Kao prvo, nemaju drugog kandidata, a da se i pojavi, došlo bi do rascjepa i gubitka izbora. A ako ona izgubi, to nitko neće percipirati kao plus Plenkoviću ili HDZ-u, nego kao minus bez obzira na sve sukobe i bez obzira na to što ona Plenkoviću ide na živce možda više nego bilo kome drugome.

Oporba je u još goroj situaciji, nema jasnog kandidata?

U ovom trenutku dvije su se mogućnosti pojavile – Zoran Milanović i Dalija Orešković.

Tko ima više šansi od njih dvoje?

Nemam pojma. Mislim da bi i jednu i drugu varijantu, ako bi se u nju išlo, trebalo početi graditi, pokušati okupiti sve u oporbi da stanu iza te kandidature. Pregovori o tome moraju početi čim prije, a onda se u prvom ili drugom mjesecu iduće godine i finalizirati i početi raditi na tome. Idealan kandidat onaj je koji bi mogao pobijediti, a onaj koji bi mogao pobijediti onaj je koji bi iza sebe mogao skupiti podršku svega što nije HDZ i što nije ekstremna desnica. Mi imamo tu poteškoću da je SDP, još uvijek najveća opozicijska stranka oko koje se okupljanje treba događati, u toj nekoj krizi, tranziciji.

Može li SDP podržati Zorana Milanovića kojeg pola stranke obožava, a pola krivi za sve?

To ne bi smjelo biti pitanje ljubavi i mržnje. Ne bi trebalo biti pitanje voliš li Milanovića ili ne voliš, nego ima li on, sa svim svojim pogreškama i nedostacima, ali i prednostima i plusevima, šanse pobijediti. Ako ima, a to se da ispitati, dobro. Ako nema, može biti i od suhog zlata, to nema smisla. Jednom moramo staviti na stranu sve taštine i momačko nadmetanje. Da, važno je sudjelovati, ali u ovoj situaciji još je važnije pobijediti. To bi trebao biti kriterij i on jednako vrijedi i za Zorana Milanovića i za Daliju Orešković. Evo, ona mi se čini kao izuzetak od onog montipajtonovskog zakona. Dobro je da je takva osoba ušla u politiku. Sada prolazi kroz vatreno krštenje, ali da ne valja, ne bi se nitko za njom ni osvrnuo.

Nakon odlaska stranke Pametno, u Amsterdamsku koaliciju ulazi HSS. Jeste li zadovoljni novom kombinacijom?

Čini mi se da to dosta dobro ide. Krešo Beljak na neki je način HSS vratio izvornim vrijednostima ili stavovima HSS-a. Naravno, ne u svim stvarima, ali u zagovaranju sekularne države s institucijama koje odgovaraju građanima vrlo je jasan. Tu je učinio dosta i tu se približio poziciji koju zastupaju i GLAS I IDS. Čini mi se da ljudi u ovom vremenu svađa, kada nitko ni s kim ne može, pozdravljaju tu činjenicu da se stranke okupljaju u neku koaliciju zdravog razuma.

Još jedan čovjek „okuplja“ u Saboru, Milan Bandić. Je li to posao za DORH?

Očito je izmaklo kontroli, ali svaki od tih ljudi zaklet će se da nije dobio ništa, kao što je očito da je svatko od tih ljudi otišao tamo da si osigura nešto za sebe osobno. To nije okupljanje, to ima neko drugo ime. I ta činjenica da na izborima dobijete jednog zastupnika, a za dvije godine u Klubu ih imate 11 govori nešto o političkoj kulturi Grada Zagreba. Nema veze kako su ljudi glasali na izborima, sve bum ih kupil! Tako se stvari u Zagrebu dogovaraju godinama, sada se to samo proširilo.

Koji su Bandićevi motivi – sudski procesi, traženje ustupaka, ulazak u Vladu, Skupština?

Svašta se za Bandića može reći, ali glup nije. To ne radi da bi ulazio u Vladu, što bi bilo zbilja glupo i kontraproduktivno za njega. Zna da HDZ te ljude može pokupiti isti čas bude li on previše zahtijevao. Jedan od razloga zašto to radi jest da pokaže da može. Pamtim iz prve ruke situacije iz 2000. godine kada je HNS u Zagrebu dobio 19,5 posto i kada je, nerealno za moju tadašnju stranku, u Skupštinu ušlo 12 zastupnika, potpuno neprovjerenih. U nekoliko mjeseci pola ih je prebjeglo. To je jednostavno nešto što je Bandić koristio godinama, upravo zato da pokaže da može i da na neki način obeshrabri svakog tko se pokušava tu uključiti kao neka realna alternativa poručujući ti da možeš dobiti koliko hoćeš, ali da će on sve to pokupiti dok je na toj važnoj i utjecajnoj poziciji.

Hoće li mu štetiti što je ugostio bivšeg gradonačelnika Jagodine Markovića Palmu?

Da je to netko drugi napravio, opet bi sjedili na plinskim bocama u Savskoj. Bandić je u tome vješt, godinama je gradio svoju mrežu i neće mu to puno naštetiti.

Bliži se obljetnica pada Vukovara. Mogu li se dvije kolone dogoditi Plenkoviću što ste vi doživjeli kao ministrica?

Nikad si neću oprostiti što nisam probila to, prekoračila blokadu, pa makar i sama hodala. Čovjek, ako je u pravu, mora se suprotstaviti, pa makar i sam.

Zašto niste?

Ja sam krenula, ali netko me zaustavio. Prošlo mi je kroz glavu: zar ću opet ja biti neka bijela vrana ili crna ovca. Ali pogriješila sam, trebala sam. Treba biti i bijela vrana i crna ovca, ali su me u tom trenutku zbunili. To si nikad neću oprostiti. Trebalo je ići protiv takve politizacije, političke manipulacije i eksploatacije tog mjesta i grada, pa makar i sam. Mislim da se Plenkoviću to neće dogoditi. Ipak je to tada, u velikoj mjeri, organizirao direktno HDZ. U ovom trenutku većina će HDZ-a paziti da se to ne dogoditi i držati pod kontrolom sve te grupacije.

Šef SDSS-a Milorad Pupovac ima želju prisustvovati u koloni.

Ne vidim ništa sporno u tome da Pupovac bude u koloni, ako to želi. To je uvijek trebalo biti mjesto i prilika za objedinjavanje svega što Hrvatska jest, a ne za dijeljenje. Nažalost, politička eksploatacija Vukovara otišla je u ekstreme, sve do dvije isprovocirane kolone. Imamo sreću što je Milorad Pupovac, jedan od najkvalitetnijih hrvatskih političara, lider Srba u Hrvatskoj. On mora predstavljati sve Srbe u Hrvatskoj – socijaldemokrate, liberale, konzervativce, desnicu... Interesi tih ljudi često su vrlo praktične prirode, često dramatične. To je jedan vrlo kompliciran posao hodanja po dosta tankom rubu.

Kao što Željko Komšić mora predstavljati sve Hrvate u BiH iako je izabran uglavnom glasovima Bošnjaka?

Komšić je izabran po istom modelu po kojem je zadnji put izabran Dragan Čović. Bitan razlog zbog kojeg je Komšić izabran upravo je Čović jer su ljudi glasali protiv Čovića, a mnogi Hrvati nisu ni izišli na birališta. Hrvatska politika tu se vrlo pogrešno postavila, to je činjenica. Može vam biti krivo ili pravo da je Komšić izabran. Činjenica je da je on izabran, i to po pravilima na koja su svi koji su se kandidirali pristali. Očiti je interes BiH, Hrvata u BiH i Hrvatske da on taj svoj posao radi najbolje što može i za interese BiH i Hrvata u BiH.

Što je radio u Zagrebu?

Ne znam, ali bilo bi u interesu Hrvatske da se prestane cirkusirati i počne normalno razgovarati s ljudima koji su izabrani, uključujući i Željka Komšića, koji će četiri godine raditi taj posao. Naš je interes stabilna BiH koja funkcionira, gospodarski prosperira. Ti siroti Hrvati u BiH toliko su puta iskorišteni za političko prepucavanje koje nema veze s njihovim interesima, nego s desetim stvarima unutar HDZ-a Hrvatske. Njihovi nekadašnji vođe već su odavno prebjegli u EU, odnosno Hrvatsku. Hrvatima u BiH ne može biti bolje ako cijeloj BiH nije bolje. I zato im je u interesu da ta BiH što prije uđe u EU i što brže napreduje na tom putu. Svakim danom kojim se to zaustavlja to postaje teže jer postoje politički interesi koji vrlo sustavno rade protiv toga i mi bismo se tu trebali ne samo angažirati nego uozbiljiti i shvatiti da postoji i širi kontekst od unutrašnjih odnosa u HDZ-u. Postoji i regionalni, a bome i globalni kontekst koji je tu prisutan i na djelu. Dok se oni prepucavaju unutar HDZ-a, nama kao zemlji radi se o glavi, a o tome nitko ne vodi računa.