Nikola Vlašić spasit će Hajduk transferom – prate ga Chelsea i Real, a ponudu su poslali Spursi

Na njezinu službenom Facebook-profilu od sredine srpnja stoji video od petnaestak sekundi. Neka druga Blanka Vlašić, ne skakačica, visašica, već nogometašica. Tehnicira poput Ronalda, Neymara, Messija ili bilo kojeg od velikana. Ili još bolje, tehnicira skoro kao Niksi, mlađi brat Nikola. Jedan od komentara bio je "pozdravi brata". Neki drugi posjetitelj ostavio je link na video iz 2006. Naslov videa je "predstavljamo talente, Nikola Vlašić – 8 godina".

Maleni u žutom dresu u pet minuta videa zabija kao na traci. Nije to ništa novo, taj video u to vrijeme došao je i do stručnjaka Barcelone. Bilo je to vrijeme kada su Joška Vlašića gledali u čudu dok je sve oko sebe uvjeravao kako će Nikola postati nogometaš europskog kalibra. A zanimljiva je glazbena podloga videa. Najprije Jolina "Nosi mi se bila boja", pa Gibonnijeva "Mi smo prvaci".

U te dvije pjesme stala je cijela filozofija onoga što vodi Nikolu Vlašića, 16-godišnjeg Hajdukova "wunderkinda" kroz karijeru. Jolom i Gibonnijem Joško Vlašić, sigurno je njegova ideja o glazbenim podlogama, već je tada ukazivao na Nikolin put. Hajduk, titule, prva mjesta, najbolji... Sve to čeka nasljednika vrhunskog sporta u obitelji Vlašić. Da, Nikola je sada "in", on je u fokusu svega. Kad sjednete s glavnim projektantom Vlašića, tatom Joškom, i počnete priču o Nikoli, onda se pretvara u brižnog oca.

– Zadovoljan sam, pa odigrao je 80 posto minuta u ovoj sezoni. Ide to dobro, samo neka je zdravlja – kazuje Joško.

Ponuda 3 milijuna funti

Promijenio je taktiku kada se gleda karijera Blanke i ova sada Nikolina. Nekako stoji više sa strane, onaj prepoznatljivi brk nemirno se miče, ali pušta "malog" da se sam uzdiže. Svjestan je Joško da je Hajduk nešto drugo, da je put do vrha jednako brz kao i onaj do dna.

– Nemam ja što slaviti Nikolu i ovo što se događa. Moje je biti oprezan, zabrinut, upozoravati... Vrlo sam svjestan da samo mali pomak tereta brod s lakoćom odvede na dno – kaže Joško.

Nije uzbuđen, sve se oko Niksija događa prema predviđenom scenariju. Nekoliko sam puta napisao, i opet ću, Joško je vizionar. Jer, ove najave Nikole kao najmlađeg Hajdukova debitanta i strijelca u europskim utakmicama Joško je davno izgovorio. Prije godinu, dvije, pet... Nekad se i plašim s njim pričati, da mi ne pogleda u ruku i predvidi što će biti za koju godinu. U jednom detalju je pogriješio, barem zasada. Davno je govorio da je Nikola materijal za Barcelonu, a u Irskoj, na utakmici pretkola Europske lige u kojoj je debitirao za Hajduk, pratili su ga izaslanici Real Madrida. Istina, nisu bili sami, u loži Dundalkova stadiona smjestili su se i predstavnici Chelsea i Tottenhama.

Spursi, koji obožavaju Hrvate, otišli su najdalje, odmah su za splitsko čudo od djeteta bili spremni platiti 3 milijuna funti. No, jurnjave nema, nije to ponuda koja je bilo koga bacila u nesvijest. Hajduk je u financijskim problemima, to je istina, ali baš bi Nikola možda mogao biti izlazna karta iz tih problema. A "malom" sa Žnjana, modernog kvarta u kojem Vlašići žive, kao da se ništa nije dogodilo. Svu zbrku koja se stvorila oko njega Nikola gleda s najvećom mogućom jednostavnošću.

– San svakoga Splićanina koji se bavi nogometom jest igrati za Hajduk, nadam se da će se meni želja i ostvariti. Znam da je svima zanimljivo to što dolazim iz poznate sportske obitelji, no meni je to normalno – rekao je Nikola u siječnju kada je potpisao profesionalni ugovor s Hajdukom.

Osam mjeseci poslije Nikola slično razmišlja. Jedina razlika u odnosu na siječanj jest to što mu se san ostvario. I prije nego što je promislio da će postati prvotimac, postao je nezamjenjivi član prve Hajdukove momčadi.

– Iz sjene je Nikola stigao pod svjetla reflektora. Sjajno se nosi s time. Nadam se da će postati lijepa Hajdukova i hrvatska nogometna priča – kaže nam Joško.

Obitelj u stanju poluuzbune

U životu obitelji Vlašić nije se puno toga promijenilo. Blanka se ionako već odavno osamostalila, odselila iz obiteljskog doma. Mama Venera i dalje svako jutro, negdje oko šest pravi sok od cikle, mrkve, jabuka ili naranči. Nikola baš ne voli taj napitak, radije bi sok od čiste naranče, ali "zdrma" Venerin pripravak i spreman je za cjelodnevne napore.

– Što će nam se promijeniti, ništa bitno novo se nije dogodilo. U našoj obitelji svih ovih godina vlada stanje "poluuzbune", stalno smo u pokretu. Odavno stan podsjeća na spartanski logor. Znamo što želimo, svaki dan svi želimo napraviti sve što možemo – kaže Joško.

Ako je ovo stanje "poluuzbune", uskoro za Vlašiće kreće totalna uzbuna. Svi alarmi su uključeni. Nikola je u punom pogonu, a pred Blankom je veliki izazov, prvenstvo Europe u Zürichu.

– Kao juniorka imala sam privilegij skakati na mitingu u Zürichu, kao dio svjetske elite. Atmosfera je čudesna, spektakularna, publika kao da diše s nama. Zato sam se uvijek radovala nastupu u Zürichu – kazala je Blanka

I evo je sada. Nakon silnih ozljeda opet skače preko dva metra, opet je ona Blanka koja tjera strah u kosti suparnicama.

– Blanka odrađuje posljednje dane priprema, nije bez problema, ali stanje je dobro. Ono što je najvažnije, Blanka je sam skakački vrh, dijeli drugo mjesto po rezultatima, vodeća je u poretku Dijamantne lige – kratko će Joško o Blankinu povratku na velika natjecanja.

Blankin ples, Nikolin gol

Kvalifikacije su 15. kolovoza, na Veliku Gospu, finale je dva dana poslije. Medalja, to je ono što javnost uvijek očekuje kada je Blanka na skakalištu na velikom natjecanju. Ona se, pak, nikamo ne žuri.

– Konkurencija u ovom trenutku radi najbolje što može za sebe, kao i mi ovdje. Najvažnije je da ona dođe u optimalnom stanju u Zürich, a onda ćemo razmišljati o konkurenciji – kaže Joško.

Sljedećeg vikenda bit će veliki dani za Blanku i Nikolu. Jedno drugom stiskat će palčeve, on bi trebao igrati u Poljudu protiv Zadra, snivat će još jednu pobjedu, jedan gol, ona će se u Zürichu nadmetati s konkurencijom i onom letvicom. Joško sanja Blankin pobjednički ples, Nikoline uzdignute ruke... U posljednje vrijeme brat i sestra nisu puno zajedno, nemaju vremena. Svatko je sa svojim obvezama. Ali, Blanka pokušava ne propustiti Hajdukove utakmice, ide kada god može. I to uredno obznani s potpisom "ponosna sestra gleda svoga malog brata".

– Bez obzira na to što se ne susreću mnogo, svatko od njih ima mnoštvo obveza, Blanka i Nikola proživljavaju situaciju onoga drugog. Prate što se događa, bilo da je riječ o Blankinu natjecanju ili Nikolinoj utakmici, raduju se, tuguju. Naravno, Blanka ima svoj pogled na uspjeh i neuspjeh, ništa ne može nadomjestiti vrijeme i iskustvo. Njihovi su odnosi prema radu različiti. Pa, Nikoli je tek šesnaest godina, on trenutačno misli da osim lopte na prsa može primiti čitavu zemaljsku kuglu – slikovito nam je tata Joško opisao odnos Blanke i Nikole.