U već i Bogu i narodu zamornoj trakavici oko Mosta i formiranja vlasti, zadnjih vijesti o turskom reketiranju Europske unije (ne)propuštanjem migranata, i dvojbi oko toga lete li avioni NATO-a na gorivo kupljeno od ISIL-a, kao zgodan kuriozitet, koji, ako se bolje promotri, puno govori o našem društvu, mediji su prenijeli vijest da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović primljena na poslijediplomski doktorski studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Na stranici fakulteta objavljena je rang-lista na kojoj se kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović, na temelju prikupljenih bodova, našla na trećem mjestu od 37 kandidata koji su upisali doktorski studij, smjer međunarodnih odnosa. Rektor Damir Boras, njezin bivši profesor s Filozofskog fakulteta, koji joj je napisao jednu od dvije tražene preporuke, izjavio je da se Kolinda Grabar-Kitarović bavi upravo onim poslovima na kojima želi doktorirati te ocijenio da je apsolutno kompetentna za doktorski studij, dok je njezino iskustvo dobra podloga za tvrdnju da će ga uspješno završiti.
Sveučilišta koja su bravarima davala počasne doktorate i proučavala njihove drljotine kao vrhunce dijalektičko-materijalističke misli, mediji kojima drmaju sveznadari sa srednjom stručnom spremom i narod koji u još živoj predaji ima misao za nekog bistrog i uspješnog – "pametan po prirodi, a škola ga nije iskvarila", nisu najpogodniji milje za iskazivanje ambicije završavanja doktorata. Stoga su, nakon predsjedničina prijemnog ispita, uslijedile zanimljive reakcije, među kojima i ona Gvozdena Flege, bivšeg ministra znanosti, kojeg pamtim kao izvrsnog i korektnog profesora, i kojem sam zahvalan za preneseno znanje iz područja socijalne filozofije, ali koji je u ovom slučaju primarno nastupio kao funkcioner SDP-a.
"Birači su Vas izabrali da budete predsjednica države, koja ima što raditi 24 sata dnevno i 7 dana tjedno.", poručuje, između ostalog, Flego Kolindi Grabar-Kitarović. Hoće li netko naći dovoljno vremena ili prikupiti energije da studira uz rad, ovisi o njegovim kapacitetima. Možemo se s nekim ne znam koliko politički slagati ili neslagati, može nam biti simpatičan ili ne, ali oni koji krše načela za koja se inače zalažu, samo zato što je sada riječ o nekom političkom neistomišljeniku, najviše govore o samima sebi. Za razliku od Gvozdena Flege, ja ne mislim da bilo tko na funkciji predsjednika u mirnodopskom stanju niti ima što raditi 24 sata dnevno niti to treba činiti. Pa i Marx je govorio o osam sati rada, osam sati sna i osam sati slobodnog vremena, koje, u ovom slučaju, kad se odbiju obiteljske obveze, umjesto na hobije, sport, putovanja, ljenčarenje, kladionicu, kartanje, tračanje, šoping, može otići na poslijediplomski studij.
Zanimljivo je da ista strana koja je, nakon poraza Ive Josipovića, stalno minimalizirala funkciju predsjednika s obzirom na ograničene ovlasti, sad je odjednom mistificira spominjanjem nadljudskih odgovornosti i napora potrebnih za njezino danonoćno obnašanje, kao da je riječ o predsjedniku Amerike u ratnom stanju. O tome kako bi odgovorne javne poslove morali raditi naspavani i koncentrirani ljudi pisao sam govoreći o fenomenu Bandić i njegovih 365 radnih dana u godini, 0-24 non-stop izgaranju za dobro građana. Ne impresionira me gradonačelnik, premijer, predsjednica ili ministar koji radi 20 sati dnevno i izgleda kao zombi. Ako u okviru normalnog radnog vremena ne uspijeva odraditi poslove, dio njih treba prebaciti na suradnike. Ne može funkcioniranje sustava ovisiti o manijakalnoj radnoj energiji jednog čovjeka. Predsjednik RH, unutar našeg parlamentarnog sustava, uz ograničene ovlasti koje ima, prije svega je reprezentativna funkcija. Očekuje se da je obavlja uravnotežena osoba, koja, uza sve obveze, mora imati i vrijeme "za sebe". Na što će ga trošiti, to je njezina stvar. Za one koji pohađaju doktorski studij uz rad, a većina ih je takvih, s razlogom je predviđeno pet umjesto tri godine. Uzevši u obzir da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović već ima znanstveni magisterij na istom fakultetu, pa će joj pola ispita biti priznato (u predbolonjsko vrijeme se nakon magisterija znanosti samo pisala doktorska radnja, bez dodatnih ispita), kao i veliko iskustvo na području međunarodnih odnosa (od veleposlanice u SAD-u do visoke funkcije u NATO-u), osnovana je pretpostavka da ga može svladati bez zadiranja u vrijeme i energiju koju zahtijeva njezina predsjednička funkcija.
Druga stvar koja je prema nekima sporna jest činjenica da je predsjednica postala studentica, a da to tobože degradira funkciju koju obnaša. Predsjednica u fakultetskoj klupi na liniji je priče "predsjednik građanin" koja je počela s Mesićem, nasuprot nedodirljivom "Ocu Domovine" iz faze stvaranja i obrane države. Predsjednik takvog stila pije s građanima kavu, živi kao i svaki drugi "porezni obveznik". Isti mediji koji se oduševljavaju predsjednikom Urugvaja Joseom Mujicom koji se vozi u raspaloj bubi, sad optužuju našu predsjednicu da srozava funkciju ulazeći u slobodno vrijeme u ulogu studentice doktorskog studija.
Zašto je problem što je predsjednica "studentica", što će slušati neka predavanja, polagati ispite? Ljudi na doktorskom studiju otprilike su njezinih godina, ukoliko nisu u sustavu znanosti, to su zreli ljudi koji su, najčešće nakon što su im djeca malo porasla i karijere se stabilizirale, našli vrijeme da u formalnom obrazovanju odu korak dalje. Zašto bi bilo, u bilo kojoj dobi i s bilo kojim društvenim statusom, ponižavajuće ili neprimjereno učiti i polagati ispite? Stalno slušamo o cjeloživotnom obrazovanju, pa koji je bolji primjer da je ono važno od onog da predsjednicu nije sramota sjesti u klupu i poslušati kao autoritete ljude koji su stručnjaci na određenim područjima, položiti ispit i napisati disertaciju? Ako netko tko je formalno izabran na najviše funkcije u zemlji teži tome da postane doktor znanosti, onda to, makar simbolički, govori da postdiplomski studij ipak nešto znači. To nije nevažna poruka.
Ipak, u slučaju predsjednica-studentica najzanimljivija je nevjerojatna količina muškog šovinizma koji iskazuju lijeve medijske perjanice, inače veliki kritičari hrvatske "zatucanosti". Jedan u Slobodnoj Dalmaciji piše kako to da Kolinda Grabar-Kitarović, uza sve predsjedničke obveze "ima toliko vremena da se odlučila, umjesto kačkanja zimskih čarapa za Jakova ili izrade goblena, duge sate na Pantovčaku prekratiti štrebanjem za ispite." Da je ovakvu šovinističku gadost, koja je na razini one da je žena "za madraca, a ne za mudraca", napisao netko s konzervativne strane, brujale bi feministice i udruge za zaštitu ženskih prava. No, očito za pseudoljevicu vrijede drukčiji kriteriji pa ona može bez posljedica šutnuti ženu tamo gdje joj je po njima mjesto: da krpi mužu čarape i veze goblene, a ne da gubi vrijeme na doktoratu.
"Zanimljivo je da ista strana koja je, nakon poraza Ive Josipovića na predsjedničkim izborima, stalno minimalizirala funkciju predsjednika s obzirom na ograničene ovlasti, sad je odjednom mistificira spominjanjem nadljudskih odgovornosti i napora potrebnih za njezino danonoćno obnašanje" Ništa čudno tipična retorika glasača kuhane noge