Valentina Golubović iz Đurića u županjskoj Posavini šokirala se kada je u petak njen devetogodišnji sin Mladen došao uplakan iz škole s pocrvenjelim obrazom, razbijene usnice iz koje je tekla krv, s modricama na vratu i ozljedom ispod oka, a posebice kada je kazao da ga je istukao vjeroučitelj i župnik Zoran Aladić. Odmah su pozvali policiju i Mladena odvezli liječniku.
– Rekao nam je da je od vjeroučitelja zatražio da ga pusti kući jer više ne može biti miran na nastavi, a kada mu je rekao neka ostane dok se svi ne pomole pa će ga pustiti, mali je počeo trgati trakaste zavjese i bacati stvari.
“Ne može se kontrolirati”
Mi znamo, kao i svi u školi, da nakon zračenja i kemoterapije koju je imao zbog tumora na mozgu u školi ne može biti koncentriran više od tri školska sata i tada traži od nastavnika da ga puste i oni mu udovoljavaju. Zbog zračenja treće komore mozga, gdje mu je u kolovozu 2012. dijagnosticiran tumor, a upravo su u toj komori stanice koje reguliraju koncentraciju, on je dosta nemiran, pa i agresivan, i ne može podnijeti suprotstavljanje. U takvim ga situacijama smirujemo jer to je jedini način. To znaju nastavnici i vjeroučitelj i zaista nam nije jasno zašto je tako postupio – kaže Mladenova majka Valentina pokazujući pun fascikl dokumentacije o liječenju na onkologiji u Klaićevoj u Zagrebu gdje je Mladen imao četiri kemoterapije i 25 zračenja.
– Nekome sa strane može izgledati da on to namjerno radi, ali ne, on se ne može kontrolirati. Završen je jedan ciklus terapije zbog ponašanja, ali zbog slučaja s vjeroučiteljem sve što smo dosad postigli palo je u vodu. Već se nekoliko noći budi, plače i zove majku. Teško ga smirujemo – kaže majka dok Mladen stalno nešto zapitkuje, ulazi i izlazi, ali strpljivo pozira s majkom i ocem. Otac Željko kaže da još ne zna hoće li podnijeti tužbu protiv župnika i vjeroučitelja. Općinsko državno odvjetništvo za mladež zatražilo je od policije dodatna ispitivanja djece, roditelja i župnika.
“Znam da je bolestan”
Neslužbeno doznajemo kako su djeca potvrdila da je vjeroučitelj pljusnuo Mladena. Kada smo došli u župni stan župnika Zorana Aladića, upravo ga je policija ispitivala i zabranila, kako nam je rekao, izjave za medije. No prema onome što je rekao prije policijske zabrane, on niječe da je dječaka udario.
– Znam za tešku dječakovu bolest i svi smo oprezni, nikome ne pada na um učiniti mu što nažao, a kamoli ga udariti. Razljutio se kada sam ga pozvao da ostane i nakon molitve jer im imam reći nešto što bi i njega zanimalo. Počeo je trgati zavjese, razbacivati stvari. Uplašio sam se za ostalu djecu pa sam ga pokušao obuzdati hvatajući ga za ruke kojima je mlatarao i možda sam ga pritom nehotice ogrebao. Uspio sam ga obuzdati i posjesti u sredinu prostorije kako ne bi ozlijedio nekoga i tada sam malo zagrmio neka sjedi tu dok se ne smiri. Žao mi je što se to dogodilo – kaže župnik Aladić.
Ovo je vrlo složena situacija. U pravilu podržavam pljusku po guzici kao odgojnu mjeru, ali ako je djete bolesno takva mjera neće imati učinak. A sad opet, ako ga je pljusnu pa je ovaj konačno sjeo, onda je imala učinak. Ako dijete ne može biti skoncetrirano, pogotov zbog bolesti, onda nije sposobno za nastavu, jer zbog njegovih bolesti ispaštaju i druga djeca. Opet nije pošteno dijete zbog bolesti izolirati od društva, pogotov ako ne ugrožava okolinu. Nažalost rješenja u ovoj smrdljivoj rupi od države nema, jer adekvatne institucije ne postoje. Ima za skupe aute i nepotrebna putovanja, ali za profesore i djecu sa posebnim potrebama nema novca...