DEN HAAG - Bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević odbacio je jučer tvrdnju haaškog tužiteljstva da su snage srbijanske vojske i policije deportirale tisuće Albanaca s Kosova, poručivši da je stanovništvo pobjeglo pred napadima albanskih terorista i bombardiranjem NATO-a.
Milošević je svoje uvodno izlaganje započeo prikazivanjem 50-minutne videosnimke njemačke televizijske postaje Monitor u kojoj se službenim objašnjenjima razloga NATO-vih napada na Jugoslaviju i opisima zločina suprotstavljaju svjedočenja eksperata, TV snimke i tajni njemački obavještajni izvještaji, prema kojima su zločini nad civilima za koje se Miloševića tereti, zapravo, oružani sukobi srpskih snaga i albanskih pobunjenika.
Milošević se osvrnuo i na tužiteljske tvrdnje da se sudi pojedincu, a ne narodu, ocijenivši da sve što se u protekla dva dana čulo u uvodnoj riječi tužitelja svodi na optužbu i srpske inteligencije, institucija srpske države, od parlamenta do vlade, ali i svih građana koji su mu na izborima dva puta iskazali povjerenje.
- Dok Amerikanci putuju na drugi kraj svijeta da se bore protiv terorizma, ovdje se borba protiv teorizma u vlastitoj kući proglašava zločinom - kazao je Milošević, koji se kratko osvrnuo i na tvrdnje da je Srbija bila umiješana u rat u Hrvatskoj i BiH, ocijenivši to još jednim podmetanjem tužiteljstva.
Odgovarajući na optužbe kojima ga haaško tužiteljstvo tereti za genocid u BiH i zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj i na Kosovu, bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević optužio je jučer zemlje NATO-a za genocid i zločine protiv čovječnosti počinjene agresijom na njegovu zemlju. Nabrajao je konvencije i druge međunarodne akte koje je međunarodna zajednica povrijedila pokretanjem NATO-vih napada na Srbiju, bez suglasnosti Vijeća sigurnosti UN-a.
Milošević je u prilog svojim optužbama nizao podatke i prikazao fotografije stradanja civila za NATO-va bombardiranja, a objašnjenja Zapada da je riječ bila o kolateralnoj šteti odbacio je tvrdeći da je NATO civile namjerno gađao jer su se pokušaji povratka albanskih civila u njihove domove kosili s koncepcijom Zapada, koji je htio odgovornost za odlazak stanovništva svaliti na leđa srpskih snaga.
Podsjetivši na izbijanje sukoba u pojedinim državama bivše Jugoslavije, Milošević je kazao da je sukob u Bosni započeo ubojstvom oca mladenke na jednoj srpskoj svadbi u Sarajevu, a da je isti slučaj bio i s Hrvatskom, gdje su rat izazvale hrvatske provokacije u Borovu Selu i na Plitvicama.
Milošević je odbacio tvrdnju tužiteljstva da je s pokojnim hrvatskim predsjednikom u Karađorđevu dijelio Bosnu tvrdeći da je takvih ideja bilo, ali da nikad nisu potekle od njega. Osvrnuvši se na to što mu tužiteljstvo pripisuje odgovornost za izbijanje sukoba u Hrvatskoj, Milošević je upitao kako je on to trebao i mogao zaustaviti sukob između "hrvatske paravojske" i JNA, koja je istjerivana iz gradova i baza po Hrvatskoj "u kojima je bila 50 godina i kamo nije došla iz Srbije".
Na mnogo tužiteljskih navoda, izrečenih u protekla dva dana, Milošević je odgovarao protupitanjem: "Što, zapravo, dokazujete time" i ironiziranjem dokaza. U svom obraćanju sudu posegnuo je i za citatima svoga poznatog govora iz Gazimestana, tvrdeći da su tužitelji zlonamjerno istrgnuli njegove riječi iz konteksta bitaka koje se trebaju voditi za prosperitet Jugoslavije. Njegove riječi da je to bio "odličan govor" i da ni danas u njemu ne bi ništa promijenio, izazvale su smijeh na prepunoj novinarskoj galeriji.
O koncentracijskim logorima u Bosni Milošević je, udarajući rukom o stol, kazao da je bio obmanut objašnjenjima da je riječ o zarobljeničkim logorima iz kojih su zarobljenici brzo razmjenjivani prema načelu svi za sve te da je tek sada u pritvoru upoznao ljude koji su u tim logorima radili.
Ponovno je pozvao sud da ga pusti na slobodu da se može "aktivno postaviti" prema postupku, pozivajući se na to da je na njegovoj strani samo "javna telefonska govornica" u pritvoru, a na strani tužiteljstva golema mašinerija potpomognuta medijima koji su - u službi prenošenja istine samo jedne strane.
Sanja Pucak, Hina