'Nismo dogovarali trasu autoceste, ali BiH bi, nastavi li se ovako, mogla ostati i bez nje'

Nakon berlinske konferencije podijeljene su ocjene čime je rezultirao ovaj skup. Je li to bilo novo raspoređivanje snaga oko čelnika u regiji, ekonomski blickrig Njemačke kao odgovor na veći utjecaj Rusije, pomirenje Balkana nakon stoljeća ratova ili pak poziv za posljednji vagon koji vodi u Europsku uniju. BiH je do sada propustila puno prilika. Predsjedatelj Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda, koji je na to mjesto došao 17 mjeseci nakon izbora 2010., uskoro okončava mandat. On berlinski skup doživljava kao veliku priliku za BiH, ističe ulogu Hrvatske u potpori BiH na putu u EU te upozorava na unutarnju nestabilnost zemlje i podređen položaj Hrvata.

:: Jeste li očekivali više od konferencije u Berlinu?

Što se mene tiče, dogodilo se sve što se pretpostavljalo i očekivanja su ispunjena do kraja.

:: Nije to bilo samo iznošenje želja?!

Ako to svodite na to da je sve bilo jedno veliko ništa, onda je riječ o pogrešnoj percepciji jer se radi o vrlo značajnom skupu koji je ponudio jasne perspektive i BiH i zemalja regije.

:: Što se konkretno dogodilo?

Konferencija je najprije otvorila razgovore o višegodišnjim neriješenim prijeporima Srbije i Kosova te o BiH. Uvodničar o temi BiH bio sam ja.

:: Malo je toga bilo u javnosti?!

Normalno da je bilo malo jer na tom skupu nije bilo onih koji bi tračali i prepričavali ono o čemu su razgovarali osam premijera, gospođa Merkel, Barroso. To nije bila balkanska krčma, ali ni standardna briselska matrica da svi nešto započnemo, a onda se raziđemo bez rezultata. Gospođa Merkel vodila je i moderirala cijelu sesiju. Ja sam imao prigodu otvoreno reći koji su problemi u BiH, što je smetnja na europskom putu, zašto nismo uspostavili mehanizam koordinacije za pregovore s EU, kako se ukida ustav Federacije BiH na štetu županija, zakona i poništava tablica dijeljenja pri uspostavi vlasti u BiH, u čemu su sudjelovale međunarodna uprava i sadašnja vlast u Federaciji.

:: No, iz Berlina su se uglavnom mogli čuti izvještaji o ekonomskim projektima. Što ste predložili uime BiH?

Predložio sam regionalne projekte koji su bili usuglašeni sa zemljama sudionicama tog sastanka kao prioriteti. Prije svega jadransko-jonska autocesta, brza cesta Mostar – Split i Banja Luka – Split. Prioritet je željeznička pruga Sarajevo – Beograd. Za nas su to najvažniji projekti. U Berlinu smo dobili potporu za projekte što je jedno veliko ohrabrenje. Ali, istodobno smo dobili i upute da ubrzamo dogovore o regionalnim projektima.

:: A što ako se ne ubrzaju dogovori, hoće li ovih 12 milijardi eura zauvijek čekati regiju Balkana?

U pravu ste, sve ovo svest će se na jednu veliku priču ako mi iz regije ne budemo jasni, jedinstveni i odlučni. Ovo je jedna velika prilika i moramo je iskoristiti. Ali, istodobno, bojim se da postoji rizik kako se, zbog unutarnjih prijepora u BiH, primjerice jadransko-jonska autocesta uopće neće graditi kroz BiH.

:: Zašto to govorite, mislite li pritom na prigovore koji su se čuli iz Republike Srpske zbog navodnog ugrožavanja energetskih projekata?

BiH može ostati bez autoceste zbog političkih prijepora kao što sada imamo situaciju da smo blokirali izgradnju plinovoda. Kada se o bilo čemu počnu voditi razgovori u BiH, odmah imate različite politikantske igre zbog kojih sam poslovično oprezan. Kad je riječ o jadransko-jonskoj autocesti, upravo se na taj način sada pokušavaju praviti paralele i uvjetovati njezina izgradnja drugim projektima.

:: Što ste pak dogovorili s premijerom Zoranom Milanovićem, zna li se kuda će krenuti trasa autoceste nakon Ploča?

Ne postoji. Ne bi se uopće sastajali da postoji trasa. Sastanci u Cavtatu i Berlinu, ali i prijašnji razgovori vodili su se o ovoj temi. Posljednji sastanci bili su praktično izjašnjenje tko stoji iza jadransko-jonske autoceste. I svi smo se o tome složili. Autocesta koju je Hrvatska izgradila sada je dobila nastavak od Ploča do Međugorja i dalje će ići prema Počitelju. Sada je najlogičnije da se ta cesta usmjeri preko Popova polja prema Crnoj Gori, čime bi se spojio i Dubrovnik. A gospodin Milanović jasno je rekao kako Pelješki most nije sporan i da će se graditi brza cesta do Dubrovnika.

:: Hrvatska je nedavno imala inicijativu da se ubrzano otvori put BiH za EU. Što je po vama realnije očekivati – da bude slijepo crijevo ili da ipak ima EU perspektivu?

Nije isključena nijedna mogućnost ili budućnost.

:: U koju vjerujete?

Da ćemo ići u EU uz uvjet ubrzanog ulaska, da se poštuje sve što piše u našim zakonskim aktima.

:: Neki skup u Berlinu smještaju u ravan geostrateškog pozicioniranja nakon eskalacije ukrajinske krize da se regija Balkana, napose Srbija, Crna Gora i Republika Srpska u BiH odmaknu od ruskog utjecaja. Kako na to gledate?

To apsolutno nije bila tema razgovora. Načitao sam se u medijima tko postaje lider u regiji, upozorenja da se ne surađuje s Rusijom. Takve riječi uopće se nisu spomenule na ovom sastanku u Berlinu.

:: A je li bilo političkih uvjetovanja?

Nikakvih!

:: Ali, i sami ste rekli da su politički problemi, sporazum Kosova i Srbije te reforme u BiH bili na dnevnom redu. Kako riješiti probleme daytonske države?

Priželjkujem da se vlast nakon listopadskih izbora formira što je moguće prije i to je važan uvjet. Bude li loših rješenja, kao što smo svjedočili nakon izbora 2010., mi ćemo opet izgubiti vrijeme. A vrijeme je u ovim trenucima najvažniji faktor. Ako se vlast uspostavi brzo, bude se poštovao ustav i odredbe o ravnopravnosti sva tri naroda, onda se na entuzijazmu nove vlasti mogu riješiti oba prijepora vezana za provedbu presude Suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju Sjedić – Finci i mehanizma koordinacije, što su nam uvjeti za podnošenje zahtjeva za članstvo u EU.

:: Jesu li u oba slučaja Hrvati najveći problem, kako obično kažu iz bošnjačkih stranaka u Sarajevu, ili su pak ključ rješenja?

Ključno je da predstavnici druga dva naroda shvate kako Hrvati imaju jednak ulog u ovoj državi i da su većina, s obzirom na drugo – hrvatsko državljanstvo, već državljani EU. Dodatni je benefit za sve, a napose za stabiliziranje prilika u BiH, da se riješi hrvatsko pitanje i osigura jednakopravnost koje sada nemamo. U mnogim su područjima Hrvati u podređenom položaju, što se jednom zauvijek mora riješiti kako se ne bismo stalno bavili političkim krizama, pitanjima položaja naroda, pokušaja negiranja identiteta...

:: Što je problem s mehanizmom koordinacije, pregovora s EU?

U pitanju je koncepcijska razlika jer se želi stvoriti unitarna država po diktatu Sarajeva. A to ubija ideju moderne, jedinstvene države BiH po mjeri sva tri naroda i svih onih koji u njoj žive. Naime, cijeli problem svodi se na to da predstavnici bošnjačkih političkih stranaka žele izbrisati županije iz sustava pregovora s EU čak i unatoč tome što županije imaju jasne isključive oblasti u brojnim oblastima.

:: Stječe se dojam da je koncepcija Sarajeva stvaranje unitarne BiH s dominacijom Bošnjaka, a Republike Srpske odcjepljenje. Što hoće Hrvati, vodeće stranke?

Moja stranka (HDZ BiH) predložila je rješenja koja ne idu ni na čiju štetu. Ona podrazumijevaju visoko decentraliziranu državu, politički i ekonomski stabilnu, socijalno osjetljivu, s nultom stopom kriminala i korupcije.

Foto: Reuters/PIXSELL

:: Može li se vaš prijedlog svesti u dvije riječi – treći entitet?

Treći ili četvrti, hrvatski su predstavnici nudili rješenja. Predložili smo jasno da se država treba preurediti u četiri federalne jedinice, od kojih bi jedna bila većinski hrvatska. Izbjegli smo brojku tri koja je dosad bila politički anatemizirana. U svakom slučaju, ne želimo više sadašnje rješenje, da imamo dva entiteta u kojima su Hrvati majorizirani, nadglasani.

:: U čemu se najviše ogleda bošnjačka ili srpska majorizacija Hrvata u BiH? U Vijeću ministara, u kojem vi sjedite, to nije tako?!

Pa ponajprije stoga jer se držim svih propisa koji uređuju rad Vijeća ministara, ali i najviših dokumenata Ustava i zakona zemlje. Istodobno imamo vladu federalnog entiteta koja je nametnuta na štetu Hrvata i to uz asistenciju međunarodne uprave u BiH, iako su znali da je takva odluka protivna Ustavu, zakonima i da će poremetiti međunacionalne odnose. To je ključni razlog zašto četiri posljednje godine imamo najtežu krizu od Daytonskog sporazuma. Pa ipak, ja sam bio i u Vladi Federacije gdje smo kao hrvatski ministri donosili i radikalne odluke, napuštali sjednice, ali smo uvijek nastojali postići dogovor i kompromis.

:: Ali, tamo ste i onda bili manjina koju su bošnjački kolege nadglasavali. Kako to promijeniti?

Bili smo u manjini, ali, primjerice, bez moje suglasnosti kao ministra financija ništa se nije moglo financirati. I danas je Hrvat ministar financija, imamo dopremijera Hrvata, ali oni ništa na čine. Oni su se uljuljali u fotelje u koje ih je netko postavio.

:: U suštini pitam vas kako promijeniti situaciju da Hrvatima Bošnjaci više ne biraju člana Predsjedništva, kao što je bilo u dva navrata, da im ne nameću ministre?

Kontinuirano se provodi pokušaj bošnjačkih stranaka da unitariziraju Federaciju BiH, a Hrvate majoriziraju. Sada imate inicijativu da se u županijama, koje za to imaju ustavnu nadležnost, ukinu zavodi zdravstvenog osiguranja i da se sve kontrolira iz Sarajeva. U županijama bi samo ostale ispostave federalnog zavoda.

:: Za vaše imenovanje čekalo se 17 mjeseci od izbora, dogodile su se tri rekonstrukcije Vijeća ministara. Kako ocjenjujete mandat i može li se nazvati uspješnim?

Najgore je stanje nastupilo u posljednjem aktualnom dijelu rada Vijeća ministara kada je smijenjen ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić, protiv čega je bila moja stranka. Više mjeseci uopće nemamo ministra, a SDP ne želi predložiti nikoga na to mjesto koje pripada Bošnjacima. Inače, rad Vijeća ministara u prvom dijelu može se opisati kao konstruktivan i plodan jer smo riješili sva pitanja, osim dva o kojima pregovore vode politički čelnici, o ispunjavanju uvjeta za podnošenje kandidacijskog statusa s EU.

:: Smeta li vam to što ste formalno u rangu premijera države, a primjerice premijeri entiteta imaju veće ovlasti i raspolažu s većim proračunima od vas? Ili, da pojednostavnim, je li BiH normalna država i kako je učiniti normalnom?

Meni apsolutno ne smeta. Riječ je o ustrojstvu koje je utvrđeno ustavom. Ponajprije, državni je proračun posve komotan za ispunjenje svih obveza državnih institucija. S druge strane, smeta mi što je Federaciji BiH porastao proračun i što se ovaj entitet stalno zadužuje vrijednosnim papirima, trezorskim zapisima i obveznicama. Riječ je o vrlo skupim kratkoročnim zaduženjima koja vuku u ambis.

:: Ali, kako napraviti da država s 15 vlada funkcionira bez MMF-a i zaduženja?

Riječ je o namjerno iskrivljenoj postavki i nijedna država ne funkcionira bez zaduženja. Koliko Hrvatska ima županija?

:: Ima 21, ali nema 150 ministara?!

Ali ima župane, pročelnike odjela, puno više općina... I priču o birokraciji potiče političko Sarajevo. Istina je da ćete, kad zbrojite sve obveze županija, vidjeti da se financiraju zdravstvo, obrazovanje, policija... ali da se Federacija zadužuje bez ikakva obrazloženja i odobrenja parlamenta, a da istodobno ima puno manje funkcija. Naneseno je puno štete takvim nepromišljenim zaduživanjima i, nakon sadašnje vlasti koju predvodi SDP, u Vladu nakon izbora mogu ući samo avanturisti.

:: Zašto nije zaživio hrvatski RTV kanal na državnom servisu?

To trebate pitati druge dvije strane. Zakon kojim se predviđa uspostava RTV kanala na hrvatskom jeziku bio je obveza zaključka državnog Parlamenta iz 2008. godine. Ovaj prijedlog zakona prošao je u Vijeću ministara. Zaprepastilo me da su srpske i bošnjačke stranke u Parlamentu bile protiv njega. To najbolje govori o tome kako neki ne žele dopustiti da se govori hrvatskim jezikom na ovim prostorima. Imam dovoljno godina i sjećam se da smo u TV programima u bivšem sustavu imali emisije na albanskom i češkom jeziku. Tretman hrvatskog jezika u današnjoj BiH je ispod toga.

:: Ljudi s poplavljenih područja frustrirano čekaju pomoć. U jednom dijelu BiH, federalnom entitetu, još je nema. Zašto je to tako, ima li Vijeće ministara u tome odgovornosti?

Ja sam zabrinut i razočaran što ljudima nije stigla nasušno potrebna pomoć. Ali, ne osjećam nikakvu odgovornost jer je Vijeće ministara, kojem sam na čelu, učinilo sve da ta sredstva stignu u prave ruke. Izmijenili smo zakone, dio svog proračuna uputili Republici Srpskoj i Federaciji BiH, koja ta sredstva još nije prebacila ugroženima. Od 90 milijuna eura interventnog kredita od MMF-a, samo je 40 milijuna u proračunu usmjereno za poplavljene.

:: Pomalo je čudno, u odnosu na prijašnja iskustva, da vi i vaš stranački šef Dragan Čović imate odlične odnose i s Josipovićem, Milanovićem, naravno Karamarkom, premda u Hrvatskoj dva bloka ili dvije stranke vode rovovski rat.

Meni to nije čudno.

:: Ima li zbog toga problema sa HDZ-om u Hrvatskoj?

Ne, apsolutno. Trebate znati da je gospodin Čović i predsjedatelj Doma naroda, a ja predsjedatelj Vijeća ministara. Bilo bi nenormalno da nisam uspostavio dobre odnose s legalno izabranim hrvatskim premijerom, gospodinom Milanovićem. Te smo odnose riješili već na prvom sastanku. Poruka da prvo nakon Bruxellesa dođe u Sarajevo bila je jasan znak potpore BiH. Ja se ne želim vraćati na matrice nekih dužnosnika.

:: Jeste li zadovoljni time kako Hrvatska u godinu i dva mjeseca lobira za interese BiH, a jednako tako i Hrvata?

Očekivao sam takav pristup. Zastupnici u Europskom parlamentu, dužnosnici RH u svim institucijama imaju jednoglasan stav o BiH. Rezultat je to upornog rada i naše dobre komunikacije. Mislim da smo napravili uspjeh jer su se predsjednik Josipović, Leko, premijer Milanović i Karamarko zainteresirali, posjećivali nas i shvatili probleme BiH i Hrvata. I sami znate da ste imali predsjednika koji nikad u svoja dva mandata nije došao Hrvatima u Mostar.

:: Je li vrijeme da međunarodna zajednica okonča svoj mandat u BiH?

Međunarodna zajednica treba ostati u BiH jer bi u suprotnom bila kao Bjelorusija. Ali Ured visokog predstavnika odavde treba otići.