Nismo mi Mađari ksenofobičniji od drugih naroda

“Suočeni smo s krizom kakve još nije bilo. Prouzročena je lošom politikom Bruxellesa. Kao rezultat manjkavih političkih odluka, milijuni ljudi napustili su svoje domove i dolaze u Europu zbog neodgovornih obećanja nekih europskih čelnika koja se ne mogu održati. Prevarili su migrante i sve narode Europe.”

Početak je to pisma koje je mađarski premijer Viktor Orbán poslao dijaspori uoči referenduma 2. listopada, na kojem će se glasati o tome hoće li Europska unija Mađarskoj propisivati kvote za imigrante i bez suglasnosti nacionalnog parlamenta. Spominje premijer u nastavku i nekontrolirani prihvat izbjeglica, terorističke napade, pitanje sigurnosti i nacionalne ekonomije, očuvanje europske kulture...

“Želite li riskirati budućnost naše djece”, pita i na kraju, kao da upire prstom, poručuje: “Mađarska računa na vas!”

Kulturna kontrarevolucija

Nakon što je vladajući Fidesz prije dvije godine omogućio glasovanje i dvojnim državljanima koji žive u inozemstvu, vlada je odlučila mobilizirati sve da na referendumu, koji naziva povijesnim, glasaju protiv. Migracijska kriza mogla bi destabilizirati Europu, grmio je Orbán s govornice u sjedištu UN-a, a neki se dan u Poljskoj obrecnuo na “europske elite”, spominjući “kulturnu kontrarevoluciju” i jačanje nacionalnih identiteta. Žičana ograda, kršenje slobode medija, nevladinih udruga i neovisnosti pravosuđa i korupcijske afere samo su neki od prigovora upućenih čovjeku koji je postao svojevrsni “bad boy” Europske unije. Orbán će sad na referendumu ispipati bilo naroda za koji ionako već zna kako diše jer njegovu politiku, prema nekim anketama, podržava čak 80 posto građana, a prve su procjene da će 75 posto birača na referendumu zaokružiti “ne” i tako Orbánu dati dodatni legitimitet u borbi protiv Bruxellesa. Vlast koristi svaku priliku za slanje poruka, a posebno voli veleplakate. S jednog od tih veleplakata građane upozorava na to da je od početka izbjegličke krize više od 300 ljudi u Europi poginulo u terorističkim napadima, a na drugom, iznad datuma referenduma, piše: “Ne riskirajte! Glasajte protiv”.

Strah od migranata iz Azije pomogao je vladajućem Fideszu u podizanju rejtinga i Orbán tu prednost, pogotovo pred nadirućim, također desnim, ali ekstremno desnim, Jobbikom (u prijevodu “Bolji”), ne planira ispustiti iz ruku. Iza njega stoji dvije trećine zastupnika u parlamentu, ima vlast u županijama i gotovo svim gradovima, uključujući i glavni. Hvali se i ekonomskim pokazateljima. Smanjio je, prema državnom statističkom uredu, stopu nezaposlenosti na oko šest posto, gospodarstvo je poraslo za 2,6 posto u drugom tromjesečju. Vladajući ističu da je to rezultat reformi koje su se znale kositi s preporukama Europske komisije. Uveden je krizni porez bankama i multinacionalkama, na čelo središnje državne banke postavljen je čovjek od povjerenja, smanjeni su parafiskalni nameti, u optjecaj su pušteni bonovi kao dodaci na plaću, smanjen je javni dug. Mađarska je potpisala ugovor o širokopojasnom pristupu internetu za sva kućanstva do 2018.

“Želimo u tome biti prvi u Europi, bolji i od Njemačke”, prenose mediji Orbánove riječi. No, Mađarska već ima problema s nedostatkom radne snage, pogotovo u IT sektoru, kojem nedostaje više od 20.000 stručnjaka, kao i u zdravstvu. Neki zato i upozoravaju da bi joj imigranti zapravo dobro došli.

U mađarskom gradu Nagykanizsi u županiji Zala, u zapadnom dijelu Mađarske, živi oko 50.000 stanovnika.

– Bojim se izbjeglica, ali ne podržavam referendum jer je to trošenje novca. Bolje da se iskoristi za otvaranje radnih mjesta jer se mladi iseljavaju u Austriju i Njemačku – kaže računovotkinja Rita Kantó (37). Zarađuje oko 500 eura i to joj nije dovoljno za pristojan život. Lokalna novinarka, koja ne želi da joj spominjemo ime jer je, kaže, u manjini, ne podržava antimigrantsku politiku.

– Gledam na sve to s vjerske strane. Ako smo katolici, kako možemo ljudima koji pate i bježe od rata reći da se okrenu i vrate natrag? Glupo mi je što se o tome uopće glasuje na referendumu. No, stvorena je takva klima i vidim da se društvenim mrežama šire loše vijesti o napadima na policajce i žene, krađama i tučnjavama u Njemačkoj. Ljudi se zato boje za sigurnost. Drugi je razlog strah da će im uzeti radna mjesta – kaže.

Zarađuje 520 eura, no radi još dva dodatna posla kako bi mogla školovati djecu.

Dekorater Doszpod Gergő (24) zadovoljan je životom u Mađarskoj i nikad ne bi otišao raditi u inozemstvo jer previše voli svoju državu.

– Plaća je mala, ali što će mi više – kaže smijući se.

Nagykanizsa se ubraja u razvijenije gradove s raskošnom fontanom na središnjem trgu kakvog se ne bi posramio ni neki milijunski grad. Sve je puno banaka. Samo na trgu ih je desetak. Malo tko govori engleski jezik, pa se i plaćanje parkiranja za strance pretvara u velik problem. Na klupici u parku spava beskućnik. Mađarska je prije šest godina pokrenula kampanju protiv siromaštva i potjerala beskućnike s gradskih ulica, što je užasnulo udruge za ljudska prava. Na trgovima su spomenici žrtvama iz Prvog i Drugog svjetskog rata, monumentalni kipovi boraca naoružanih puškama i bombama. Puno je i trgovina.

– Cijene su slične onima u Hrvatskoj, no plaće su manje, oko 160.000 forinta ili 520 eura. Mirovina mi je do prije četiri godine bila dobra, no od tada ne raste. Iduće godine svi umirovljenici dobit će 0,9 posto veće mirovine, što je katastrofa prema onome što dobivaju drugi, posebno liječnici kojima će plaća rasti 35 posto, te javne službe. Možda će nam premijer povećati mirovine u izbornoj 2018. godini, pa da za njega glasujemo, ironično će Jozsef Mihovics (65), novinar u mirovini, bivši urednik dnevnika Zalai Hirlap, koji se tiska u 50.000 primjeraka. Živi u Zalaegerszegu, pedesetak kilometara od granice s Hrvatskom, i pripadnik je hrvatske nacionalne manjine. Kako, pitamo, gleda na politiku države prema migrantima i bodljikavu žicu na granici.

Žica nije rješenje

– Neki Mađari, a i ovdašnja državna televizija, pretjeruju u tom pogledu, a Hrvatska, koliko pratim, taj problem bagatelizira. Istina je negdje u sredini. Nisam za imigrante, naročito kad uzmemo u obzir to što u bogatoj Njemačkoj od 800.000 izbjeglica radi njih samo 60. Takvi ljudi nisu potrebni Mađarskoj, u kojoj desetak tisuća beskućnika živi na ulicama – ističe.

Boli ga kad Orbán na svojim nastupima ljude bodri s “Naprijed, Mađari!”, “Naprijed, Mađarska!”, kao da u državi nema i Hrvata, Nijemaca, Slovenaca... Nije zadovoljan odnosom prema manjinama i smatra da se vlada više bavi Mađarima izvan granice, u Slovačkoj, Rumunjskoj ili Srbiji, nego manjinama. Kao novinar kaže da su mediji slobodni, samo treba pronaći novine ili televiziju koja kome odgovara.

Nekad se ideologiji trebalo prilagoditi, a danas je profit iznad svega, kaže. To što se Mađarska okreće Rusiji ga ne čudi, veli, jer se Orbán okreće onima koji ga uvažavaju.

– Amerika i Njemačka ga ne primaju. Sve to čini zbog svojih interesa i interesa svojih ljudi, smatra. Mađarska se, navode analitičari, Rusiji okrenula i zbog plina. Balansira između Bruxellesa i Moskve, unatoč negativnim iskustvima s bivšim SSSR-om, a 1956. se protiv sovjetske okupacije podigla i revolucija, čiji se početak i danas slavi kao praznik.

Dr. Ernest Barić (71) iz Felsőszentmártona (Martinci), profesor ruskog jezika i književnosti, predavač na Filozofskom fakultetu u Pečuhu, kaže da je približavanje Rusiji i za njega, rusista po struci, još uvijek enigma. Vidi da ruski portali u zadnje vrijeme puno, i s velikim simpatijama, pišu o Mađarskoj.

– Sigurno da je posrijedi i vladavina Putina kojem se Orbán divi, kakvim i sam želi postati, očite su i simpatije prema Turskoj i Erdoganu, kao i prema Kazahstanu, Azerbajdžanu i pogotovo Kini, čijim će kapitalom i najvećom investicijom u sljedećih pet godina povezati Budimpeštu i Beograd četverotračnom željeznicom, čime bi Mađarska postala tranzicijski centar za kinesku robu. Sve to pokazuje da Mađarska teži tomu da bude nezaobilazni igrač u regiji, koketirajući s Bruxellesom, a stavljajući se na čelo Višegradske skupine, u čemu je više nego dobrodošla migrantska kriza. Imam dojam da se u budućnosti sve manje može računati na povijesnu i kulturološku povezanost Mađarske s Hrvatskom, Slovenijom i Austrijom, što se još nedavno naglašavalo kao jedan od prioriteta. Važno je vjerojatno i to da Rusi Mađarskoj više nisu susjedi, i da u Rusiji nema pripadnika mađarske manjine, pa se smatra da ne postoji ugroza nacionalnih interesa ni u kojem pogledu, kaže. U Mađarskoj je, napominje, nakon demokratskih promjena 1989. došlo do naglog raslojavanja društva. Bogati su postali sve bogatiji, a siromašni siromašniji.

Orbán je, dodaje, od mladog pravnika, poput mnogih tada mahom mladih intelektualaca koji danas čine Fidesz, s jakom antiklerikalnom notom, radio na rušenju bivšeg komunističkog sustava i evoluirao do konzervativnog, desno orijentiranog političara.

– Brojni incidenti migranata u Njemačkoj su, zahvaljujući medijskom napuhavanju, takoreći histerizirali mađarsku javnost koja je većinom podržavala postavljanje žice, pa se u referendumu 2. listopada želi potvrditi opravdanost nužnosti postavljanja još jednog reda žice. Naravno da nisam za to da bilo tko od migranata bez provjere prelazi granicu, ali žica nije rješenje – kaže dr. Barić. Smatra da Mađarska nije ništa više ksenofobičnija od drugih zemalja u okruženju, te da Mađari ne zaziru više od stranaca nego drugi narodi, no od onih koji duže rade ili žive u Mađarskoj očekuju da nauče mađarski jezik i da se uklope u postojeće kulturne i ostale standarde ponašanja.