– Odu li nove generacije iz Hrvatske, izostat će pozitivne promjene u društvu jer mladi su ti koji ga mogu promijeniti – smireno i s optimizmom u glasu, svojstvenim mladim zadovoljnim ljudima, kaže Ivan Runje (27), koji je s diplomom zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva odbio ponude iz Njemačke i odlučio ostati u Hrvatskoj. Da nema najtraženije zanimanje, da nije zaposlen u tvrtki koja iznimno cijeni njegov rad i znanje i koja se ne vodi za tim kako ga platiti manje za što više rada, pitanje je bi li i on, poput mnogih njegovih vršnjaka, otišao u svijet. Srećom za sve nas da si takvo pitanje ne mora postavljati i da vidi Hrvatsku kao mjesto ugodno za život jer je bogatstvo ostanak svakog mladog obrazovanog čovjeka u zemlji kojoj prijeti demografski slom.
Nigdje nije kao kod kuće
Pitanje ostanka i zadržavanja mladih i visokoobrazovanih ljudi jedno je od najvažnijih pitanja ove zemlje i njegovo rješavanje je prioritetno pred rješavanjem problema svih drugih društvenih skupina baš zato da bismo došli do boljeg sutra za sve nas. Mladi ljudi s kojima smo razgovarali i koji su unatoč primamljivim ponudama iz inozemstva odlučili ostati u Hrvatskoj jer imaju poslove koje vole i od kojih mogu pristojno živjeti, svjesni su i svih prednosti naše zemlje. Runje se prije koju godinu prijavio za stipendiju njemačke privrede koju je i dobio. A s njom i dvije ponude za posao u Njemačkoj.
– Kako sam iz Splita, činilo mi se da nema velika razlike između života u Zagrebu i ostatka svijeta, ali ipak sam odbio ponude iz Njemačke i odlučio ostati ovdje. Iako sam u djetinjstvu često slušao da u Hrvatskoj sve ide preko veze i da rad nije presudan, na svojoj koži u Iskonu osjetio sam da i kod nas postoje firme i ljudi u njima koji cijene rad. Odlučio sam ostati u svojoj zemlji jer, što više putujem sa suprugom po svijetu, svjesni smo kvalitete života ovdje i da se nigdje ne možeš osjećati ugodno kao kod kuće – kaže Runje.
Njegova supruga Vida Runje (28) ima diplomu milanskog Politecnica te zagrebačkog FER-a. U Milanu je odbila ponude za posao, odlučivši se vratiti u Zagreb, za koji je bila i vezana stipendijom PBZ-a.
FOTO: Žarko Bašić/PIXSELL
– Ako imaš posao i trudiš se živjeti u skladu s mogućnostima, ovdje možeš kvalitetnije živjeti. Dosta naših kolega otišlo je van, u Njemačku, Irsku, Englesku i Švicarsku i svaki put kad se vratimo nakon što ih posjetimo vidimo da nam je ovdje lijepo. Ljepota naše zemlje i kvaliteta života su velika prednost, ovdje se više družimo s obitelji i prijateljima. Vani su ljudi zatvoreniji i baš se vide te razlike. Primjerice, u Švicarskoj posjeti doma nisu baš uobičajene ni kad je riječ o prijateljima – govori Vida, ostavljajući sa svakom rečenicom dojam mlade žene koja zna što hoće i razmišlja izuzetno zrelo.
Kad govore o prednostima života u Hrvatskoj, svjesni su, naravno, da su mnogi mladi drugih zanimanja prisiljeni otići ako nemaju posao.
Izostanak promjene
– Kad usporedimo Hrvatsku sa Zapadom, ovdje još imam osjećaj da se radi kako bi se živjelo, vani se živi kako bi se radilo. Žalosno je i strateški pogubno za društvo kad mladi odlaze. Razumijem kad ljudi moraju otići trbuhom za kruhom jer za njih ovdje nema posla. Ono što je mnoge mlade potjeralo van je frustracija situacijom u Hrvatskoj, a to je loš razlog za odlazak. Mladi su ti koji trebaju graditi bolje društvo, stariji su svoje napravili. Svakodnevno slušamo da je sve loše, ali promijenimo li sebe i ljude oko sebe, to su već veliki koraci, a sve promjene idu od mladih. Odu li oni, izostat će pozitivna promjena – kaže Ivan Runje. Dobro je, slaže se sa suprugom, kad mladi odu van na usavršavanje i vrate se. No, prema istraživanjima, dodaje Runje, 92% onih koji odu živjeti van, ne vraćaju se. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku 2013. iselilo se 15.262 osoba iz Hrvatske, a lani, kako je u medijima izjavljivao ministar Mirando Mrsić, iselilo se njih 12.000, no točne podatke će DZS objaviti ovog ljeta. Rezultati europskog istraživanja kvalitete života, kaže nam Ljiljana Kaliterna Lipovčan, profesorica psihologije rada s Instituta Ivo Pilar koja se bavi i kvalitetom života, pokazuju da su mladi u Hrvatskoj nešto sretniji i zadovoljniji nego u drugim zemljama EU.
Vrijeme na putu
– Istraživanja provedena u Institutu Ivo Pilar unazad 12 godina govore o tome da se osjećaj sreće i životnog zadovoljstva mladih u Hrvatskoj nisu promijenili od 2003. do 2014., dok su sreća i zadovoljstvo kod starijih dobnih skupina znatno opali u doba ekonomske krize. Stariji ljudi opterećeniji su materijalnim prilikama, skrbi za obitelj... No, u svim društvima mladi su sretniji nego stariji.
Život u Hrvatskoj, zanemarimo li ekonomske prilike, ima prednosti jer smo relativno sigurna zemlja, prepuna prirodnih ljepota, relativno jeftina kada se usporedimo s nekim drugim EU članicama. Kod nas se posebna pažnja posvećuje obitelji i svakodnevnim odnosima s prijateljima i kolegama. Jedna je od velikih prednosti života za zaposlene, a koja se često zanemaruje, da ne provodimo puno vremena odlazeći i dolazeći na posao jer nemamo velikih gradova po kojima se putuje satima.
Vrijeme provedeno na putu do/od posla u novijoj se literaturi spominje kao jedan od važnijih čimbenika nezadovoljstva životom – kaže prof. dr. Kaliterna Lipovčan.
>> Mladi u Hrvatskoj najkasnije odlaze od roditelja – u 32.
>> 'U Hrvatskoj sam uspio i nema šanse da se vratim u Austriju'
>> Sposobni ipak mogu uspjeti u Hrvatskoj. Donosimo priče mladih poduzetnika!
>> Zbog obitelji otišao sam 3000 km daleko, zbog obitelji vraćam se u Hrvatsku
Čekajte jel itko pročitao ovaj članak? Pa ovi ljudi svi odreda imaju posao u struci. I to kakve poslove. Jedna na državnom Institutu (Ivo Pilar), druga na fakultetu....I još kaže ''htjela sam na fakultet a ne u privatnika kojemu je radnik samo novčanica'' - dakle rade u javnim službama, sigurna plaća, dobra plaća (za mlaćenje prazne slame), mir do penzije...A baš ste našli kandidate koje ćete pitati da li bi otišli u inozemstvo!