\"Nisu im ni trebali suditi, presuda je ponizila žrtve\"

– Nisu im ni trebali suditi, samo su ponizili žrtve – prokomentirao je Branko Šimunić iz Tovarnika kada je čuo za presudu Milošu Stanimiroviću i još 13-torici optuženima za genocid i ratni zločin protiv civilnog stanovništa nakon 20. rujna 1991, kada je Tovarnik okupiran.

Pokopala sam tri sina

Svi su osuđeni u odsutnosti. Za ubojstva 74 civila dobili su ukupno 43 godine zatvora - Stanimirović je osuđen na deset, Stevan Srdić i Boško Miljković na po osam, Dušan Stupar, Dragan Sedlić i Željko Krnjaić po šest, a Radoslav Stanimirović na pet godina, trojici je prekvalificirana optužba na oružanu pobunu, a četvorica su oslobođeni zbog nedostatka dokaza.

Branko Šimunić je bio jedan od Tovarničana koji su nakon okupacije ostali u svojim domovima i pretrpio je prebijanja, ponižavanja i mučenja prvo u logoru u Tovarniku, tzv. Cvijićevoj kući, a poslije u nekoliko logora u Srbiji.

– Nas zatočene Hrvate koji smo morali na rukavu nositi bijelu traku i na kuće staviti bijelu krpu, odvodili su na prislilni rad i na pokapanja ubijenih. U nekoliko sam navrata na groblje prevezao barem 15 žrtava, a među njima i moja dva brata od 17 i 33 godine koji su 22. rujna ubijeni s još nekoliko mještana ispred pravoslavne crkve ovdje u Tovarniku. Jednostavno su ih izveli iz podruma i nakon 15 minuta su bili mrtvi. Tada je Miloš Stanimirović svakom od ubijenih ispalio po hitac iz pištolja. O tome je naš učitelj svjedočio na sudu – kaže Branko Šimunić.

Njegova majka Katarina u ratu je izgubila tri sina.

– Berislav je imao 17, Antun 33, a Ivica je imao 26 godina kad je poginuo kao branitelj u Privlaci sedam mjeseci iza braće. Da su dobili ne znam koliko godina, meni ne bi bilo ništa lakše jer kazna ne bi vratila meni djecu. Berislava i Antuna su ekshumirali iz masovne grobnice u Tovarniku u siječnju 1998. i tada su pokopani zajedno s bratom Ivicom. Jednom su nas sve pokupili i odvezli u Šid i kada su nas vratili, na Badnjak su nas protjerali iz Tovarnika bez ičega. Stevan Srdić koji je osuđen na osam godina rekao nam je ako ujutro do 9 sati ne odemo nož nam ne gine – priča Katarina Šimunić čiji je suprug Ilija više puta bio premlaćivan upravo od svojih susjeda koji su sada osuđeni na 5 do 10 godina zatvora.

“Dokazi nisu uzeti u obzir”

Antun Ivanković i njegova Udruga dr Ante Starčević, godinama prikuplja podatke o zločinima ogorčen je na presudu jer ima brojne dokaze o počiniteljima koje vukovarski sud, kako tvrdi, nije uzeo u obzir.

– Za Željka Krnjaića nije bilo dokaza da je bio zapovjednik “milicije”, kako se navodi u nepravomoćnoj presudi, ali postoji njegova izjava na sudu u Beogradu da je bio zapovjednik tzv. “milicije SAO Krajine” , a u beogradskim novinama se hvalio time – ogorčen je Ivanković.