Dan pobjede i domovinske zahvalnosti biti će nova prigoda da se politikanti naoštre i krenu u boj.
U danima prije održavanja važnog državnog praznika raspredaju se priče o tome hoće li biti zviždanja državnom vrhu i trojici predsjednika koja će se u Kninu naći 5. kolovoza. Opet, toliko tipično za hrvatsku političku zbilju, koplja se lome uoči, za vrijeme i onda danima nakon događaja.
U usporedbi s pravim problemima vezanima uz ovaj praznik apsolutno je nevažno hoće li netko zviždati Milanoviću, Josipoviću i Leki. To samo može biti važno za taštinu političara i higijeničarima političkog prostora koji će od toga raditi politički kapital. Dan pobjede, kako mu i samo ime kaže, vezan je izravno za Hrvatsku vojsku koja je, 19 godina od pobjede u ratu, u velikim problemima. Bori se za opstanak. U posljednjih desetak godina vojni je proračun toliko smanjen da se može već govoriti o ostacima ostataka nekad relevantne vojske. Kresanja se nastavljaju, a ovih dana, zbog novog rebalansa, opet svi u Vladi gledaju na vojni sektor koji tradicionalno tu prvi “pada”.
Nad Kninom će, to se jako najavljuje, letjeti 5 MiG-ova 21. Od odlaska naših isluženih zrakoplova na remont u Ukrajinu, koji se pokazao nesretnim, prošlo je već 13 mjeseci i trebali smo imati spremnu eskadrilu od 12 aparata, ali imamo to što imamo. Apsurdno, no odgovorni za remont za Dan pobjede dobili su nove činove i pozicije!
Za taj dan u MORH-u su odlučili od leta MiG-ova napraviti narodno veselje. Nakon preleta MiG-ovi će sletjeti u vojnu bazu u Zemuniku (tri MiG-a) te će ih građani moći vidjeti na zemlji. Dobra ideja jer će mnoga djeca time ostvariti san i opipati nenadmašan vojni stroj. Makar i zastarjeli MiG 21 koji u zrakoplovnom svijetu ima status poput kolekcionarskog porschea u svijetu automobila. No u najavi tog događaja na Zemuniku stoji da će ujedno biti organiziran i “izbor “Naj-mig uz MiG”, a to, ma što bilo, stavlja naše zrakoplovstvo u cirkusantski položaj.
Naši vojni piloti, među kojima još ima onih preživjelih ratnih, zavrijedili su poštovanje kad već ne mogu dobiti novije aparate. Pitao sam ministra obrane Antu Kotromanovića koliko bi nas godišnje stajalo kada bismo nabavili novije rabljene zrakoplove.
Rekao mi je da bi to RH stajalo oko 600 do 700 milijuna kuna godišnje, novac koji on u proračunu nema. Je li to mnogo za nacionalnu sigurnost?
Onima koji se čude zašto bismo ratno zrakoplovstvo uopće i imali, valja reći da bi nas u tom slučaju preuzeo štititi NATO. Za zaštitu zračnog prostora morali bismo angažirati zrakoplove drugih članica. I to, zbog konfiguracije teritorija, zrakoplove dviju članica, izgledno Mađarske i Italije.
Koliko bi to stajalo? Nije besplatno, bez brige. No zrakoplovstvo je samo jedan od problema. Dok je još ministar financija bio Linić, obrana je ostala bez dodatnih stotina milijuna kuna pa je zaustavljen program gradnje pet ophodnih brodova za potrebe Obalne straže. To će se tek pokazati kao veliki sigurnosni problem RH jer, otkako smo ušli u EU, samo je pitanje vremena kada će se potok azilanata pomaknuti s Italije prema našoj strani Jadrana.
Ni ostali rodovi vojske ne stoje bolje. Sve su to teme koje zahtijevaju brze strateške odluke državnog vrha. Stoga Josipović, Milanović i Leko ne trebaju voditi brigu hoće li im netko u Kninu zviždati. Ne trebaju zbog toga sazivati VONS. Hoće li pak Hrvatska podnijeti nastavak nebrige o nacionalnoj sigurnosti i vojsci, e to je pravo pitanje.
>>Josipović čestitao Dan pobjede: 'Budimo ponosni na to povijesno postignuće!'
>>Predsjednik Josipović promaknuo i pohvalio 100 pripadnika OS RH
Koliko Hrvatsku koštaju nevladine udruge na godišnjoj razini? Oko dvije i pol milijarde kuna proračunskog novca! Parazitiraju na državnoj blagajni za kojekakve interese, a zaštita suvereniteta i zračnog nadzora RH postaje nevažan detalj. Udruge posišu nekoliko puta više novca nego je potrebno za zrakoplovstvo i vojsku u cjelini. Neka se svatko zapita što Hrvatskoj treba biti prioritet, vojska koja može biti jamac mira u Hrvatskoj ili razne udruge?