Niti je Hajdukova revolucija moralna 
niti su joj Šuker i Mamić moralna prepreka

Ponedjeljak, 24. studenog

Odbijanje Hajduka da odigra utakmicu s Dinamom u Maksimiru može se promatrati iz tri kuta - iz kuta nogometa u komunističkoj Jugoslaviji, iz kuta predsjednika Josipovića i ljevice i iz kuta Šukera i Mamića. U bivšoj su državi prvoligaški nogometni kolač dijelila uglavnom tri kluba - Zvezda i Partizan kao povlašteni srpski, beogradski klubovi i Hajduk kao hrvatski klub koji je imao i partizanski biljeg. Premda je i Dinamo pripadao tzv. velikoj četvorki, nastojalo ga se držati što dalje od titula, jer su i on i grad Zagreb bili žigosani kao nacionalistički. Hajduk i njegovi navijači iz bivše su države u demokratsku Hrvatsku prenijeli osjećaj moći i važnost i naviku na uspjehe koji su od Dinamovih bili mnogo veći i češći, pa su im bili veliki aduti u rivalstvu sa Zagrepčanima.

Sada je puno drukčije, Dinamo je od Hajduka po rezultatima bolji i bogatiji. Dakako, Hajdukova publika nije u komunizmu svom klubu bila privržena iz razloga zbog kojih je on bio po ćudi crvene vlasti nego iz tradicije, iz ljubavi za nogomet i zavičajnu veličinu, likujući u nacionalnoj i međunarodnoj slavi, te je hrvatstvo većine te publike bilo neupitno, kao što je i danas. Pa ipak, i uprava Hajduka, i igrači i navijači znaju da će u sukobu s Mamićem, Šukerom i Dinamom današnju hrvatsku vlast imati na svojoj strani unatoč tome što po nacionalnim osjećajima golemoj većini navijača splitskog kluba nije slična. Ivo Josipović i ljevica žele rušiti Mamića, Šukera i vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza jer su desnica, jer su HDZ, dok ih Hajduk i Torcida žele srušiti jer, kako misle, ustrajno rade protiv Hajduka. No kako srušiti vodstvo Dinama i HNS-a? Legalno se ne može ili je vrlo teško, pa ostaju metode koje su Josipoviću i ljevici u krvi, a to su revolucionarni skupovi, pritisci, ignoriranje legalnosti, fabriciranje nevnosti jedne i grešnosti druge strane, a u tome navijačke mase mogu poslužiti kao savršeno sredstvo. Na žalost i Dinama i HNS-a, ni Mamić ni Šuker nisu neke jake moralne prepreke od kojih bi se, uz potporu javnosti, odbio revolucionarni val, pa je poplava i te kako moguća. Zbog samovolje, isključivosti, jednostranosti i nepodopština s kojima vode Dinamo i HNS uza sebe u javnosti, predsjednik HNS-a i Dinamov gazda u medijima, među navijačima - gotovo više nikoga i nemaju.

Ivo Josipović je već ušao u dramatičnu bitku za drugi mandat, pa je u jurišu na taj dvojac u pravi trenutak naslijedio bivšega ministra Jovanovića. Odasvud su mu potrebni glasovi, misli da ih huškanjem na Šukera i Mamića ne može izgubiti nego samo dobiti. Ako opredjeljenjem za jednu stranu u ovom sukobu, makar to bilo i opredjeljenje za navijačke nasilnike koje je identificirala policija države koju vodi, rasplamsa sukob hrvatskog sjevera i juga, Zagreba i Dalmacije, ništa zato - pa njegov idol Tito u svom je vlastohleplju četiri desetljeća do krvi huškao jedne na druge narode bivše Jugoslavije. Osim toga, u predizbornoj kampanji prije pet godina obećao je da će cijela Hrvatska pocrveniti, a nogomet i drugi sportovi koji imaju nacionalnu težinu mahom su izrazito obilježeni domoljubljem i crvenu boju ne podnose.

Subota, 22. studenog

Obersnel voli zabavu s tipovima poput Frljića

"Goranu Babiću dopustili da prdne, a on se usro", tako je pokojni Ivan Šibl komentirao sječu glava hrvatskih nacionalista kojom je sedamdesetih godina prošlog stoljeća Babić stjecao slavu u tjedniku "Oko", glasilu iz kojeg kao da je prepisivana četnička propaganda koja će pratiti tenkove JNA što su razarali Hrvatsku. Možda je i sam Babić, koji je pobjegao iz Hrvatske, te tenkove zasipao cvijećem, a slično propagandno cvijeće aranžira i njegov nasljednik, kazališni redatelj Oliver Frljić, koji se također u nekontroliranom puštanju vjetrova još jednom temeljito ukakio, sada kazališnom predstavom "Hrvatsko glumište". Pred Frljićevim smradom noseve zatvaraju i lijevo i desno kao što su zatvarani i pred Babićevim - zatvara ih i kazališna kritika, i kolege mu i cijeli kulturno-politički milje. Podupire ga još samo riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, koji inače voli da ga zabavljaju takvi tipovi, pa možemo očekivati da će i ove godine kao i prethodnih u goste za Novu godinu pozvati nekog od beogradskih pjevača koji su u vrijeme rata poticali, ohrabrivali i zabavljali četnike. Bajaga, Frljić, Obersnel..., još im nedostaje samo Šešelj.

Nedjelja, 23. studenog

Zašto HTV zakida javnost za "neke" informacije

U sinoćnom Dnevniku Nova TV je, kao i neki drugi hrvatski mediji, lijepo prenijela što je Vojislav Šešelj u intervjuu za agenciju Srna rekao o nekim hrvatskim dužnosnicima, a to su Sanja Mikleušević i HTV u glavnoj informativnoj emisiji prešutjeli. Osim što je ustvrdio kako njegov povratak i istupi "čak pomažu predsjedničkoj kampanji Ive Josipovića", Šešelj je podsjetio kako ministricu Vesnu Pusić zna još iz disidentskih dana te je "cijeni zbog njezina četničkog obiteljskog pedigrea". Nije jasno zašto bi, za razliku od Nove TV, javnost na javnoj televiziji, HTV-u, bila zakinuta za informaciju o Šešeljevoj brizi za Josipovićevu kampanju i za zanimljivu pojedinost iz Pusićkine biografije. Ali je jasno da vrijedi vrlo jednostavno pravilo: koliko bi gledatelja htjelo čuti za "četnički obiteljski pedigre" Vesne Pusić, toliko ih HTV gubi.

Utorak, 25. studenog

Bi li Haaški sud pustio Šešelja da je znao...

Bi li Haaški sud pustio Vojislava Šešelja da je znao kakve će posljedice izazvati u Srbiji i susjedstvu? Zlobnici bi rekli - pustio ga je baš radi tih posljedica. A da one mogu biti i buđenje balkanske krvoločnosti kao odgovor na Šešeljeva ratna klanja, vidjelo se u BiH na nogometnoj utakmici Željezničar - Čelik. Navijači Željezničara gromoglasno su pjevali: "Prva mi je, prva mi je i posljednja želja, da zakoljem, da zakoljem vojvodu Šešelja".

Slika na raspjevanom stadionu bila je "impresivna". Koliko god se to činilo tendencioznim, toj slici treba suprotstaviti jednu navijačku sliku iz Europske unije, to jest iz Hrvatske, iz Zagreba, gdje je početak utakmice lige ABA između Cedevite i Crvene zvezde obilježen dostojanstvenom minutom šutnje za srpskog košarkaškog navijača Marka Ivkovića ubijenog u Turskoj. Istu minutu šutnje u Turskoj navijači Galatasaraya su ismijali, što je bilo slično i "ismijavanju" Šešelja u Sarajevu.

Srijeda, 26. studenog

Je li papa svjestan da vukovima daje legalitet

Papa Franjo je u govoru u Europskom parlamentu zahtijevao od Europe da ne čini ono što čini i što će činiti i poslije toga govora. Dakle, neće "velikim idejama" zamijeniti "birokratske tehnikalije institucija", neće jačati nego slabiti demokraciju, sve će se i ubuduće "okretati oko ekonomije" a ne "oko svetosti ljudskog bića", neće Europa "ponovno pronaći svoju dobru dušu" nego će joj gramzivost dušu još više kvariti, neće ublažiti usamljenost starijih koji se osjećaju odbačenim, mladih koji, pogotovo u nekim zemljama, nemaju budućnost, zatim siromašnih i migranata koji u njoj traže sreću. Ne znam koliko je papa svjestan toga da na taj način moleći vukove neka ostave ovce na miru vukovima daje legitimitet, kao što legitimitet daje bezbošcima koji mu plješću kad učini ili kaže nešto što odudara od dosadašnje strogosti crkvene hijerarhije. Ne znam je li svjestan toga da bi se više trebao obraćati vjernicima i konzervativcima nego se nastojati svidjeti nevjernicima, političkim elitama i liberalima koji imaju novac, moć i medije.

Četvrtak, 27. studenog

Europi pokazujemo (pokvarene) zube

U raspravi i komentarima gledatelja u HTV-ovoj emisiji Otvoreno (tema - proračun), u tri se primjera vidjelo kako vlast za račun EU radi protiv građana, gospodarstva i države. Prvi: u Mađarskoj su banke morale vratiti milijarde kuna lihvarenjem otete dužnicima u švicarskim francima, što je u nas nezamislivo.

Drugi: Hrvatska narodna banka guši gospodarstvo pogodovanjem stranim bankama i uvoznom lobiju. Treći: iz fondova EU uzeli smo neusporedivo manje novca nego što smo dali članarine. Što će reći - Europi pokazujemo (pokvarene) zube samo zaštitom udbaških ubojica, jučer s lex Perković, danas sramoćenjem u obrani i svjedočenju na suđenju.

Petak, 28. studenog

Krajnji rezultat: Hrvatska konačno zavijena u tamu

Na najnovije anketne brojke, prema kojima Vladinu politiku podupire samo 19 posto birača a čak 85 posto misli kako zemlja ide u lošem smjeru, premijer Milanović je odgovorio kako je lako onima koji samo komforno daju prigodne izjave dok "mi nosimo teret odgovornosti vlasti i donošenja odluka".

Ako je mislio i na Mirelu Holy, mogao bi se i ugristi za jezik - u anketama ga je opet pretekla, pa želi li se poslije izbora održati na vlasti, morat će s njom. Što bi za socijaldemokrate bilo i logično, jer zakazavši baš u svemu, ne ostaje im drugo nego ono što šeficu Oraha kao darkericu privlači – crna odjeća, blijedo lice, ezoterija, crna magija, natprirodno, i Hrvatska konačno zavijena u tamu.

>> Imaju li uz Kolindu 
i Josipovića šanse kandidati reikija, mormona, karatea...?