Niti Tuđman nije sam birao ministre, zašto bi Karamarko?

Miris vlasti već se dovoljno intenzivno osjeća, a da bi pregovarači sada, u finalu “prolili mlijeko”.

Stoga je najizglednije da će se Karamarko, Petrov i Orešković usuglasiti oko sastava vlade. No, najveća neizvjesnost vlada u HDZ-u jer nisu uopće u toku, s obzirom da, navodno Tomislav Karamarko sve odrađuje bez konzultacija s vrhom stranke. Ne usuglašava se oko imena ministara niti sa stranačkim tajnicima, niti predsjedništvom. Nego se to događa po kuloarima zagrebačkog hotela “Sheraton”, pa tko je pozvan, naleti.

Ako je to istina, onda je Karamarko tim potezom preuzeo i svu odgovornost za ono što čini. Možda to i na dobro izađe, premda bi analitičari, onako na prvu, uglavnom zaključili kako Karamarko griješi što buduću vladu ne usuglašava i s formalnim vrhom stranke. Idućeg će tjedna, kažu, ipak obavijestiti stranački vrh oko svojih odluka, no to će onda biti vjerojatno nakon što imena ispregovara s Petrovom i Oreškovićem. Ne vjerujem da će niti tada Karamarko imati većih problema s nezadovoljnicima iz stranačkog vrha, koji, inače sada dosta rogobore protiv nekih od imena ministara, no to čine, apsurdno, samo na temelju natpisa u medijima.

Bura se digla oko mogućeg razmatranja pozicije za Joška Morića, čiji povratak u aktivnu političku igru unutar HDZ-a, blago rečeno – ne pozdravljaju. No, pitanje je koliko je ova informacija o Moriću uopće i točna, premda je do novinara došla, a otkud nego od nekoga iz HDZ-a, u kojemu, pak, ponovimo, uglavnom uopće o tome ništa nisu znali, sve dok se imenima nije počelo spekulirati po medijima. Ovaj primjer dosta zorno pokazuje kako nešto u načinu pregovora i donošenja odluka u samom vrhu HDZ-a ne valja. Da valja, ne bi se u ostatku vrha stranke sada osjećali poniženima. Karamarku bliski kažu da on “soliranjem” čuva stranku od sukoba oko imena i raznih interesa. Ovakav način donošenja ključnih odluka, važnih i za budućnost HDZ-a, miljama je daleko od načina na koji je odlučivao dr. Franjo Tuđman, u koga se još uvijek u HDZ-u zaklinju.

Tuđman je donosio sve odluke, usudio se odlučivati bez oklijevanja, no važno je bilo ono što je on prije svih tih odluka činio – konzultacije. Poznato je da se Tuđman, pogotovo kada je u pitanju bilo sastavljanje vlada, nije libio razgovarati o nekom kandidatu i s 20, čak i više ljudi. Želio je čuti što više mišljenja, u otvorenom razgovoru, a tek se onda “usudio” donositi odluke. Svjedoci koji su radili uz njega i danas tvrde da “stari” nije donio niti jednu odluku bez provedenih konzultacija. I to, vjerojatno i jest jedan od glavnih razloga što Tuđmana i danas doživljavamo kao državnika koji je imao petlju i koji, ustvari i nije baš griješio u odlukama.

Zašto taj primjer ne slijede njegovi nasljednici u HDZ-u? Zašto ne prošire krug konzultacija, time daju na važnosti širem stranačkom vrhu, a ujedno se tako i “pokriju” politički od mogućnosti da kadroviranje vlade i ne bude savršeno uspješno. Karamarko voli Tuđmana, pa na prvu nije onda jasno zašto ga ne slijedi u onome što se pokazalo funkcionalnim i dobrim, a to je da proširi bazu s kojom se konzultira oko imena ministara. Ako su točna unutarstranačka rogoborenja i tvrdnje da je već svima dosta manipulacija i spinova oko sastava vlade, Karamarko će morati požuriti i svojim ljudima objasniti kadrovsku križaljku koju upravo plete na način da o njoj, navodno, gotovo nitko iz stranačkog vrha ništa pouzdanoga ne zna, niti ih itko išta pita o tome. Niti dobivaju poziv na kavu u Sheraton.

>> 'Što je jedno premijersko ili ministarsko mjesto prema interesima Hrvatske?!' 

>> Orešković, Petrov i Karamarko razgovarali u Sheratonu: 'Ne možemo gubiti vrijeme na petljanje'