Svi se europski političari zaklinju da su za proširenje Europske unije, no svi istodobno tvrde da bi troškove toga proširenja trebao snositi netko drugi. Oni koji sada dobivaju novčanu potporu iz europskoga poračuna kažu da ne mogu prihvatiti da im se tu potporu smanji jer - nije pravedno plaćati proširenje na račun siromašnih. Oni, pak, koji najviše pridonose proračunu, poput Njemačke, bune se da njihovo stanovništvo jednostavno neće prihvatiti povećanje sadašnjih uplata.
- Proširenje EU-a pozitivno je kako za sadašnje, tako i za buduće zemlje članice. Svi će oni na kraju biti na dobitku - napominje ravnatelj Europskoga središta za politička istraživanja (CEPS) Daniel Gros.
Troškovi proširenja posljednja su zapreka pred konačnim zelenim svjetlom za prijem novih članica u EU, do kojega bi trebalo doći 2004. A koliko će proširenje stvarno stajati?
- Onoliko koliko države članice odluče platiti. Sve se one, naime, moraju suglasiti o europskome proračunu - ističe Gros.
Lakše je odgovoriti na pitanje koliko bi proširenje stajalo kada bi nove članice primale jednaku potporu iz strukturnih fondova i novca namijenjenoga zajedničkoj poljoprivrednoj politici (CAP), na koje otpada 80 posto troškovne strane europskoga poračuna, kao i one koje su već u EU-u. Iz prvoga bi se trebalo za nove članice godišnje izdvojiti oko 10, a iz drugoga oko šest milijarda eura.
Oko struktunih fondova nema spora. Kandidatske su zemlje prihvatile da im se iz europskoga proračuna uplaćuje iznos što odgovara četirima postocima njihova nacionalnoga proračuna. Naime, za strukturne prilagodbe članice EU-a moraju dati količinu novca jednaku onoj koju dobiju iz europske blagajne. Više od četiri posto, pokazala su istraživanja, nove članice nisu sposobne izdvojiti.
Prijedlog da se u izravnoj novčanoj potpori poljoprivrednicima sa sadašnjima izjednače tek za 10 godina - nove članice odbijaju, smatrajući da ih se tako gura u drugi europski razred. Riječ je zapravo o naknadi za smanjenje cijena poljoprivrednih proizvoda, koje se uvelo posljednjom reformom CAP-a. Cijene poljoprivrednih proizvoda će u novim članicama nakon uključivanja u EU porasti, pa im taj novac ne treba, tvrde sadašnje članice EU-a. Kandidatske zemlje, međutim, upozoravaju da se njihovi poljoprivrednici, koji su siromašniji i manje učinkoviti od europskih kolega, bez te pomoći ne bi mogli nositi s konkurencijom.
- Nezamislivo je da dio EU-a dobiva veliku novčanu potporu, a dio da ne dobiva ništa. A šest milijuna je manje od 0,1 posto ukupnoga domaćega poizvoda EU-a, koji iznosi osam tisuća milijarda, odnosno tek nešto više od šest posto europskoga proračuna, koji dostiže gotovo 100 milijarda eura - naglašava Gros.
No, europski je proračun već toliko napregnut da bi ga dodatni izdatak mogao slomiti. Kako bi se izdvajanja za CAP zadržala u sadašnjim granicama, a da svi dobiju razmjerno jednako, pomoć poljoprivrednicima iz sadašnjih članica EU-a - ove godine ona iznosi oko 25 milijarda eura - trebalo bi smanjiti za 20 posto.
- To je mala žrtva za postizanje jednakosti. Konačno, u EU-u se ionako previše troši na poljoprivredu - kaže Gros. Iskustvo, međutim govori da europski poljoprivrednici takvo smanjenje neće prihvatiti bez velikih nemira.
BRUXELLES Stojan de Prato