Osjećam se baš tužno jer se 2013., godinama nakon završetka Domovinskog rata, opet moram pravdati zbog prozivki profitera koji su najteže godine hrvatskog društva iskoristili za osobno bogaćenje i kojima je glavni argument protiv mene moje prezime – bila je prva reakcija ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića na pitanje bi li se za naše čitatelje prisjetio svojih ratnih dana. Željko Jovanović bio je branitelj Domovinskog rata deset mjeseci, a od toga osam je proveo na prvoj crti bojišta. I danas misli da njegovo sudjelovanje u ratu ne treba isticati.
Za pravedniju Hrvatsku
– Kao i 90 posto Riječana, samo sam napravio ono što je svaki pošteni građanin Hrvatske trebao učiniti, odazvao sam se na mobilizacijski poziv, bio na ratištu, sudjelovao u obrani želeći se izboriti za bolju, sretniju i pravedniju Hrvatsku. A tragedija je da su se, dok su hrvatski branitelji krvarili na ratištu, neki drugi bogatili na račun trgovine oružjem, otimali stanove, krali gdje god su stigli, ali i nezakonitom privatizacijom i pretvorbom uništili 400.000 radnih mjesta – kaže. Javnosti je malo poznato da je bio najmlađi zastupnik u prvom sazivu Sabora RH i da je u prošlom sazivu Sabora bio jedan od četvorice zastupnika koji su imali Povelju Hrvatskog sabora za izniman doprinos stvaranju RH. O njemu kolege suborci govore s poštovanjem i simpatijama.
– Tri mjeseca bili smo zajedno na ratištu, on je već bio kad sam ja došao, radio je savjesno i stručno. I nije u redu to što mu rade, to je na vrlo niskim granama, nacionalna pripadnost nema veze, na ratište smo svi išli s istim ciljem i bez prebrojavanja tko je tko – komentirao nam je dr. Dragić Rosić. Slično je govorio i Davor Šojat. – Sve svoje zadatke ne da je Željko obavljao kako treba, nego odlično. Nije nam bilo bitno tko je tko. U svemu je najteže bilo i jest biti čovjek, a Željko to jest – zaključio je Šojat.
Neprocjenjivo iskustvo
Prisjećajući se ratnih dana, Jovanović se uvijek sjeti i svog suborca Iračanina dr. Abdula Husaina Al-Timimija, kako kaže, njegova "najvećeg ratnog druga koji je sve vrijeme bio sa mnom, a cijeli rat od početka do kraja proveo je na ličkom ratištu i nesretno poginuo u Iraku u bombaškom terorističkom napadu na bolnicu". Ponosan je na cijeli svoj put, od branitelja Domovinskog rata do člana Vlade koja će Hrvatsku uvesti u EU. – Neprocjenjivo je to iskustvo, koje mi ne može nitko oduzeti, koliko god me klevetao, vrijeđao i napadao – zaključuje.
Ja mislim da nitko Jovanoviću nebi ni spomenuo srpsko porijeklo da ne vodi totalno krivu politiku obrazovanja. Istina, ima puno dobrih stvari što pokušava učiniti ali ima i stvari koje se jako lako mogu podvesti pod antihrvatske. I zato mislim da je tu ključ problema odnosaa prema njemu.