Nizozemski državnik novoga kova ne želi Hrvatsku u Europi

U Nizozemskoj ga godinama oslovljavaju posprdnim nadimkom Kapetan peroksid, uspoređuje ga se s još jednom platinastom plavušom – Marilyn Monroe, a zato što ne bira riječi kojima se obrušava na islam i imigrante, sudi mu se zbog huškanja na rasnu i vjersku mržnju. Kako bi jedna takva politička pojava, ne bez sličnosti s Alanom B’Stardom iz Državnika novoga kova, mogla imati ikakve veze s političkim planovima cijele hrvatske političke elite?

I Zagreb na udaru ksenofobije

Geert Wilders je svoju Stranku za slobodu (PVV) u samo pet godina postojanja uzdigao do druge najjače političke snage u zemlji. Čak dotle da sadašnja vladajuća koalicija konzervativnih liberala (VVD) i kršćanskih demokrata (CDA) opstanak svoje manjinske vlade zahvaljuje isključivo njegovoj izvankoalicijskoj potpori. Wilders se do sada blatom nabacivao uglavnom na islam, no u intervjuu u posljednjem broju Der Spiegela pokazao je da je dosljedan u svojoj ksenofobnoj politici.

– Moja stranka odbacuje svaki oblik proširenja EU. Glasat ćemo protiv svih kandidata za članstvo, uključujući Hrvatsku, a vlada će morati drugdje tražiti većinu – izjavio je Wilders, koji se do tada uglavnom ograničavao na prozivanje Turske kao “islamskog trojanskog konja” u EU.

Iako odbacuje uspoređivanje s ekstremnim desničarima te negira da mrzi muslimane, on Kur’an izjednačava s Mein Kampfom i traži njegovu zabranu iako je u intervjuu priznao da nije pročitao cijelu Hitlerovu “ideološku anti-Bibliju”. Tvrdi da nema ništa protiv muslimana, osim protiv “onih od pet do 15 posto radikalnih”, ali ih istodobno vrijeđa nazivajući njihovu vjeru “ideologijom zla”.

Misionar s mračnom vizijom

Wildersova politička karijera počela je 1997. učlanjenjem u VVD i izborom u gradsko vijeće Utrechta. Živio je u predgrađu, u zgradurini sa socijalnim stanovima i okružen mnoštvom imigranata. U tekstu “Misionar s mračnom vizijom” poznati analitičar Gerald Traufetter njegovu je radikalizaciju povezao s time što se Wilders u to doba često tužio da se noću ne usuđuje hodati ulicama socijalno depriviranih četvrti. U nizozemski parlament izabran je 1998., ali bez posebnog uspjeha, pa je 2002. postao stranački glasnogovornik.

Tu je prvi put primijećena njegova ekstremna retorika, a uskoro je Wilders shvatio i to da u stranci nema desnijeg od njega te da je u totalnom sukobu sa strankom zbog proširenja EU. Vlastitu stranku osnovao je 2005. Predmet analize mogao bi biti i to što ju je nazvao po samome sebi – Wildersova grupa – te kakav uopće misaoni i emocionalni proces može političara nagnati na takav potez. U svakom slučaju, naknadno ju je preimenovao u Stranka za slobodu, počeo je provocirati gdje god je stigao i – zvijezda je bila rođena.

Preko noći je postao osoba s najviše prijetnji smrću u Nizozemskoj. No, na izborima 2006. PVV je ipak osvojio 5,9% glasova, postavši peta stranka po snazi. Na europarlamentarnim izborima 2009. osvojila je već 17%, odnosno postala treća, a na parlamentarnim izborima iz lipnja čak druga najveća stranka. Njegov se fenomen svakako objašnjavao, pa i time da mu je majka iz kolonijalne nizozemske obitelji koja je drmala (većinski islamskom) Indonezijom, sve dok se Indonežani nisu oslobodili kolonijalnog jarma i potjerali Nizozemce. Odnosno, da Wilders pati od “postkolonijalnog revanšizma”.

Militantna retorika

Ako je nekome još bilo smiješno predlaganje da se ukine Senat, da se u prvi članak ustava unese formulacija o “dominantnoj judeokršćanskoj kulturi” umjesto one da su “svi građani jednaki”, da se zabrani islam, uvedu restrikcije za sve radnike useljenike osim onih iz starih članica EU i sl., alarmantno je zazvonilo ispitivanje javnog mnijenja iz srpnja po kojem je PVV na krilima pomalo militantne retorike o kulturi i rasi nakratko postao najjača stranka u donedavnom prvaku tolerancije – Nizozemskoj. Uskoro je uslijedila i izjava o hrvatskim perspektivama u EU, za koju Bodo Weber iz Democratization policy councila za Večernjakov Obzor kaže da je “sasvim u tradiciji njegove populističke politike i propagande”.

– Iako on službeno nije u koaliciji, nego je samo podupire, od početka je bilo jasno da će zastupati zaustavljanje proširenja, posebno većinski muslimanskih zemalja. Neki je dan primjerice bio potpuno protiv ukidanja viza za građane BiH – kaže Weber.

Ne razlikuje Isusa od Muhameda

– Treba vidjeti koliko će to utjecati na politiku. Vlada će pokušati izmanevrirati da Nizozemska unutar EU ipak zadrži ozbiljan smjer – smatra Weber, koji ne vjeruje u daljnji rast popularnosti Wildersove stranke, ali drži da će neke odluke vlade, pa tako i proširenje EU, zbog očuvanja podrške PVV-a priuštiti burne trenutke i vladi i parlamentu.

Riječ je, dodaje, o istom procesu kao u još nekim zemljama EU koje su u krizi izgubile dio socijalnih prava. Tako su i socijaldemokrati zbog reformi izgubili dio glasova, riskirajući status velikih stranaka, a to se sada događa konzervativcima. Primjerice CDU-u i CSU-u u Njemačkoj, pa je u panici pred bijegom glasova krajnje desno i Angela Merkel nakratko posegnula za retorikom isključivosti.

Nizozemska je u tome otišla najdalje, mnogi se nadaju do kraja svog ksenofobnog potencijala, no svojedobno je istraživanjem utvrđeno da je tek nešto manje od 50% građana više ili manje sklono Wildersovu križarskom pohodu, koji ne ometa ni to što je on, iako odrastao kao katolik, u stvari agnostik. Kao ni anegdote poput one prošlotjedne kada nije prepoznao da mu urednici Der Spiegela citiraju Isusa iz Lukina evanđelja o slamanju neprijatelja, nego je mislio da je riječ o Muhamedu i Kur’anu. Ma koliko to djelovalo smiješno, činjenica je da je Wilders političar u usponu na krajnjoj desnici, a ne bi bio ni prvi u povijesti koji je na takav način bio podcijenjen.