Kako bismo izbjegli nove packe iz Europske komisije, hrvatska Vlada užurbano priprema dva nova zakona kojima će u domaće zakonodavstvo unijeti obaveze iz direktive koja uređuje plaćanje izaslanih radnika u drugim državama. Radi se o staroj direktivi iz 2014. godine, a ne novijoj verziji koja je lani propala dobrim dijelom zahvaljujući Hrvatskoj. Dopunjena verzija iste direktive predlagala je da izaslani radnici dobivaju iste plaće kao i radnici država u kojima rade, primjerice hrvatski građevinari upućeni na rad u Njemačkoj trebali bi dobivati njemačke, a ne hrvatske plaće.
Direktiva bila zaustavljena
Države iz bivšeg socijalističkog bloka, pri čemu je odlučujući bio hrvatski glas, zaustavile su promjenu direktive jer su procijenili da njihove tvrtke ne bi mogle ostati na zapadu kad bi svojim izaslanim radnicima morale isplaćivati zapadne plaće. Hrvatska je Vlada tada tvrdila da u EU radi 27.000 izaslanih radnika, no sindikalisti su govorili da se neki od njih tijekom godine razmjenjuju dva puta pa vjeruju da je broj ipak niži. Njihov radni status i primanja do daljnjega ostaju nepromijenjeni, no Plenkovićeva Vlada priprema po hitnom postupku izmjenu postojećeg zakona o strancima i posve novi Zakon o prekograničnoj naplati novčanih kazni s područja upućivanja radnika, koji bi trebali biti prihvaćeni do sredine travnja. Ta dva zakona zapravo predstavljaju usklađivanje hrvatskih propisa s europskom direktivom iz 2014. godine.
Ne prenesemo li odredbe direktive u domaće zakonodavstvo, riskiramo tužbu za povredu europskog prava. Postojeća, još nedorađena direktiva obvezuje tvrtke da radniku osiguraju najnižu plaću, koja uključuje povećanu plaću za prekovremeni rad, zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, najdulje trajanje radnog vremena i najkraće trajanje odmora, najkraće trajanje plaćenog godišnjeg odmora, uvjete ustupanja, zaštitne mjere za rad trudnica, žena koje su nedavno rodile, odnosno doje, i maloljetnih radnika te zabranu diskriminacije na razini kako je propisana pravom države u koju je na određeno vrijeme uputio radnika (države „domaćina“), osim u slučaju kada su ti uvjeti rada povoljnije uređeni propisima države poslovnog nastana poslodavca.
Direktiva u parlamentu EU
Prijedlog zakona dostavljen je na očitovanje sindikatima i poslodavcima. Sindikati ga tumače s manje dramatike od poslodavaca koji traže da se zaustavi donošenje Zakona o prekograničnoj naplati novčanih kazni jer će njime izgubiti konkurentnost. No novi zakon još ne nalaže tvrtkama da izaslanim radnicima isplaćuju veće plaće jer drugi pokušaj promjene direktive u europskom parlamentu još traje, ali obavezuje državu da surađuje s tamošnjim inspekcijama rada i obavezno naplaćuje kaznu utvrdi li, na primjer, njemačka inspekcija da hrvatske tvrtke krše njemačke propise iz zaštite na radu, ne plaćaju prekovremeni rad ili ne poštuju minimalnu plaću.
>> Zavarivačima i bravarima 8000 kuna neto, 13. plaća, smještaj...
>> Tko želi raditi nedjeljom mora primati najmanje 50 posto više od standardne satnice
i čemu je problem? za izvođenje radova dobijaju i cijene koje su aktualne u toj državi. Ako drugi mogu plaćati normalne plaće, zašto ne bi i hrvatske firme. Imaju pravo ovi iz brisela, inače takva praksa spušta cijenu rada. Ja ne vidim razlog da ja u DE na kraju radim za 2 eura satnicu kao što dobijaju radnici iz HR, samo zato što HR poslodavci drugačije nisu konkurentni. A da razmisle malo kako da unaprijede efektivnost,, i tako postanu konkurencija?