– Nikada ništa nisam skrivala. Samo me nitko nije pitao – kazala je njemačka kancelarka Angela Merkel kad su joj predočili dokaze da u mladosti u DDR-u nije bila samo “obična omladinka”, ona koja po državnoj ideološkoj inerciji biva upisana u komunističku organizaciju Slobodna njemačka mladež, već da je u njoj bila zadužena za ideološko obrazovanje.
Skandal, na kojem su inzistirali njezini politički oponenti, tako je u dvije rečenice utopila u žlici vode. Merkel je tu svoju vještinu, da u trenu prereže i najbliže veze ako joj štete, naučila rano i koristila često. Merkel, kći luteranskog svećenika i profesorice jezika, po struci fizičarka, koja je ljeta provodila po kampovima Slobodne mladeži ili po znanstvenim skupovima s prvim pa s drugim suprugom, fizički i politički se prebacila u konzervativni dio Zapadne Njemačke odmah nakon ujedinjenja, neokaljana se izvukla i iz korupcijskog skandala koji je potresao njezinu stranku CDU. Još 1999. distancirala se od Helmuta Kohla nakon što je – znakovito – izbila afera oko tajnih računa stranke, a Kohl je, pokazalo se, ali se nikad nije dokazalo na sudu, znao za njih.
– Procesi koje je Kohl omogućio ozbiljno su naštetili stranci – govorila je tada Merkel koja je, neočekivano, došla na čelo stranke. Nisu je shvaćali ozbiljno, očekujući da odleti sa tog mjesta čim se stranka konsolidira. Pokazala je da su u krivu, štoviše, kao čelnica CDU-a inaugurirana je 2005. kao prva kancelarka.
Kohlova djevojčica s istoka
Njezinoj inauguraciji posebno se veselio HDZ. “Kohlova djevojčica s istoka”, kako su je zvali, premostila bi raskol u odnosima Hrvatske i Njemačke koji su od idiličnog “Danke Deutschland” početkom 90-ih, krenuli nizbrdo nakon što je kancelar Kohl zamjerio hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu politiku prema Bosni i Hercegovini, a ni vladavina socijaldemokrata Gerharda Schroedera nije donijela promjenu. Posebno je zadovoljan bio premijer Ivo Sanader: osobno je poznavao Merkel. Njihovo poznanstvo tad je već ulazilo u desetu godinu. Upoznali su se sredinom 90-ih kad je Sanader, tada zamjenik ministra vanjskih poslova i dužnosnik HDZ-a, sudjelovao na kongresima CDU-a i bavarskog CSU-a i – vjerovalo se – dijelili svjetonzor pa je poznanstvo preraslo u bliskost i prijateljstvo. Merkel je dvije godine kasnije, 2007., odradila predizbornu kampanju za HDZ. U TV spotu personaliziranje kampanje, Merkel je trebala ispolirati Sanaderov imidž. Njezine riječi kako su “reforme u gospodarstvu, u javnoj upravi i pravosuđu zemlju pretvorile u pokretača jugoistočne Europe, a sve je to učinjeno pod vodstvom HDZ-a i Ive Sanadera”, tijekom dvije godine pretvorile su se u ironiju. Podrška Sanaderu naglo je okopnila 2009., opet zbog financijske afere, ovaj put mutnih poslova s HYPO bankom.
Otjerala Sanadera?
Špekulacije da upravo Merkel stoji iza Sanaderova odlaska i danas kolaju. Merkel nije nikada komentirala raskol sa Sanaderom, ali se brzo okrenula njegovoj nasljednici Jadranki Kosor. HDZ, uostalom, vidi Merkel i njezino profiliranje stranke kao uzor, a inspiraciju za filozofiju stranke crpi i iz njezinih ideoloških stavova i izjava, poput one da problem u Njemačkoj nije previše islama, već premalo kršćanstva. Podrška Jadranki Kosor i srdačan prijem u Zagrebu i Berlinu nisu bili dovoljni da HDZ zadrži vlast na izborima 2011. No i dotad se već pokazalo da je njemačka podrška Hrvatskoj, posebice na europskom putu, suzdržana.
Znalo se da Njemačka podržava Hrvatsku, uostalom ta je sintagma toliko puta ponavljana da je izlizana – no značajnija, ili javnija, potpora je izostala, sve do samog kraja. Francuski diplomati otkrivali su pri kraju pregovora da je Njemačka loše reagirala na prijedlog strogog monitoringa, pri čemu su joj iznimno loše sjele kaznene mjere, bilo da je riječ o gubitku fondova ili odgađanju ulaska na godinu dana dogodi li se u Hrvatskoj veći incident. Hrvatska je spremna za EU ili nije spremna, inzistirali su, ne pristajući na sankcije. Uz malu pomoć SAD-a, monitoring je ublažen gotovo do neprepoznatljivosti. No, Merkel do samog kraja pregovora nije, za razliku od, primjerice, mađarskog premijera Viktora Orbana, javno propagirala da Hrvatska mora u EU, niti je, poput poljskog kolege Donalda Tuska, ošinula Uniju da se prestane baviti sobom, krizom i Gadafijem jer je proces proširenja u opasnosti.
Njemačka je potpuno pragmatična: zahtijevala je da Hrvatska do zadnje točke ispuni sve obveze. Njemačka iznimno cijeni postignut napredak, ali ne želi, kao što je bilo pri priznavanju Hrvatske 1991., odigrati ulogu lokomotive koja će povući ostale države, govorili su. U politici nema besplatnog ručka. Njemačka je interes u ulasku Hrvatske u EU vidjela kroz ulaganja i ni na koji način nije željela ugroziti svoje ekonomske interese.
U Zagrebu na hrvatsko-njemačkom gospodarskom forumu premijerki Kosor predan je popis sa 15 projekata, apostrofirajući ulaganja u energetskom sektoru, no reakcijom iz Hrvatske u Njemačkoj nisu bili zadovoljni. Nekoliko mjeseci kasnije, kancelarka Merkel se predsjedniku Ivi Josipoviću u Berlinu požalila kako imaju dojam da u Hrvatskoj strani investitori nisu dobro došli.
Pokude Hrvatskoj i košarica
Promjena vlasti u Hrvatskoj donijela je i promjenu odnosa s Njemačkom. U Hrvatskoj više na čelu nisu bili političari iz sestrinske stranke, pa Merkel nije smatrala bitnim da iz solidarnosti podržava vladajuće, a i sama Kukuriku koalicija se po političkom habitusu više orijentirala prema Velikoj Britaniji.
Upravo su iz Njemačke opetovano stizale pokude na hrvatski račun, neke u skladu s pragmatizmom jer Hrvatska zaista nije u izvješćima o nadzoru briljirala, a neke populističke, za dnevnopolitičku upotrebu podilaženjem raspoloženju Nijemaca da im ne treba još jedna Bugarska ili Rumunjska sa slabom vladavinom prava, ili još gore, Grčka ili Španjolska koja samo čeka njihov novac. Lobiranje, suradnja Sabora i Bundestaga, počelo je kasno, a kasno je i Njemačka ratificirala pristupni sporazum. Mijenjanje zakona u zadnji tren, pa i slučaj Perković, baca duboku sjenu i moglo bi biti streljivo za one koji su tvrdili da Hrvatska nije spremna za EU. I nije pomoglo što su, a tako kolaju priče, hrvatski premijer Zoran Milanović i Angela Merkel za susreta razgovarali na – ruskom, jeziku koji oboje govore.
Zajednička fotografija sa zadnjeg summita, samo dan nakon afere s otkazivanjem dolaska njemačke kancelarke u Zagreb na proslavu ulaska u EU, na kojoj su hrvatski premijer i njemačka kancelarka – neokrunjena kraljica Europe čiji je tron, ironično, u Njemačkoj prije izbora poljuljan – vrlo udaljeni, simbolički govori i o odnosima između dviju država.
>>Diplomati: Angela Merkel najmanji vam je problem, razmislite o sebi