Njemačka obiluje mnogočime, no jedna od blagodati kojom Nijemci nisu blagoslovljeni, a zbog čega hodočaste na Mediteran, sunce su i njegova toplina. Ta i takva Njemačka postala je lider u iskorištavanju Sunčeve energije. Rainer Brüderle, liberal i ministar za gospodarstvo u vladi Angele Merkel, prije nekoliko je dana ponosno objelodanio da će njegova vlada financijski podupirati 20 njemačkih korporacijskih divova u pripremi projekta Desertec i davati im jamstva pri traženju kredita nužnih za troškove gradnje od – 400 milijardi eura.
Riječ je o planu kojim bi se 17.000 kilometara četvornih Sahare i bliskoistočnih pustinja pokrilo paraboličnim zrcalima za potrebe proizvodnje električne energije u solarnim termoelektranama, a sve kako bi EU do 2050. iz čistih i neiscrpnih izvora pokrivao 15 posto potreba za energijom. Proizvodnja bi započela puno prije te bi rasla kako bi se izgradio koji dio projekta. Računica je jednostavna. Pustinje sjeverne Afrike i Bliskog istoka godišnje obasja 630.000 TWh Sunčeve energije, a EU godišnje potroši 4000 TWh električne energije. Ako se zauzda energije Sunca na samo 0,6 posto površine tih pustinja, EU je riješio sve svoje energetske potrebe.
Tako gledajući, projekt o 15 posto pustinjske električne energije za EU više i ne djeluje nemoguće ambiciozan, a to su shvatile i njemačke kompanije Munich Re, koja vodi projekt, Deutsche Bank, Siemens, švicarski ABB, E.ON, RWE, Cevital, HSH Nordbank i drugi. Tehnologija je krajnje jednostavna: u solarnim elektranama u pustinjama Kalifornije i Nevade primjenjuje se od sredine 80-ih, a princip je poznat svakom djetetu koje je ikada povećalom zapalilo papir. Sunčeve zrake se tisućama paraboličnih zrcala usmjeravaju prema spremnicima s vodom, koja se može zagrijati i na više od 1000 stupnjeva Celzija, dobivena para pod pritiskom pokreće parne turbine i generatore, a akumulirana toplina omogućuje proizvodnju i noću.
Merkel voli radna mjesta
Predstavnici 20 kompanija uključenih u projekt kao motiv za ulazak u golemu investiciju, i to usred financijske krize, navode zabrinutost klimatskim promjenama i ljubav prema energiji bez zagađivanja atmosfere sa CO2. Prilično je, međutim, jasno da je riječ o uočenoj (i legitimnoj) prilici za zaradu. Wuppertalski institut za klimu, okoliš i energiju procjenjuje je da bi Desertec već do 2050., znači i prije nego što se sagrade svi dijelovi, trebao proizvesti električne energije u vrijednosti 2000 milijardi eura, a vladu A. Merkel nesumnjivo je privukla i procjena o 240.000 novih radnih mjesta za Nijemce.
Predviđa se da će sva dokumentacija biti gotova do 2012. kada će se ugovori ponuditi na potpisivanje zemljama na čijem bi se teritoriju trebali graditi solarni pogoni – Maroko, Alžir, Tunis, Libija, Egipat te u nekim bliskoistočnim zemljama. U zamjenu za beskorisna pustinjska zemljišta ponudit će im se goleme količine besplatne električne energije, što znači i gospodarski rast. Razlog za vjerovanje da će se ponuđeno prihvatiti su i procjene da će se nestašica pitke vode u sjevernoafričkim zemljama do 2050. utrostručiti. U tom slučaju jedina opcija ostaje desalinizacija mora, za što je nužna – energija. Jedini razlog zašto već nije došlo do procvata u iskorištavanju solarne energije relativno je jeftina nafta, što se mijenja te se predviđa da će se cijena energije iz fosilnih goriva (na zalasku) i one solarne izjednačiti do 2020.
Sunce ulazi u modu
Španjolska naveliko gradi solarne elektrane, Kina također najavljuje gradnju solarnih elektrana, čak je i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy otkrio solarnu energiju iako je donedavno naveliko prodavao nuklearke. Jedine nacije koje se ne pokreću bliskoistočni su naftni divovi poput S. Arabije, UAE, Kuvajta i sl. u kojima 1 kWh još uvijek košta pola eurocenta. Međutim, čak i tamo tvrtke poput Masdara iz Abu Dabija, koje se bave obnovljivom energijom, zalet hvataju na solarnim projektima u Španjolskoj.
Desertec se najviše kritizira zbog političke nestabilnosti u regiji, primjerice spora Maroka i Alžira o marokanskoj okupaciji Zapadne Sahare, zbog korumpiranosti nekih režima te opasnosti od političke ovisnosti država Sj. Afrike i Bliskog istoka o EU. No, riječ je o problemima koji bi postojali i koje bi trebalo rješavati i bez Deserteca, a Njemačka u međuvremenu nastavlja otvarati prostor svojim tvrtkama. Ministar Brüderle navodno je već pridobio i Europsku banku za investicije, a nova mu je “destinacija” povjerenik za energetiku EU Günter Oettinger, također Nijemac, pa se može pretpostaviti da će se na književnom njemačkom lako razumjeti.
Energetska budućnost u kojoj nema Balkana, pa tako ni Hrvatske
Manji crveni kvadrat na drugoj slici u fotogaleriji označava površinu u Sahari od 17.000 km četvornih (trećina Hrvatske) koja bi, prekrivena zrcalima u solarnoj termoelektrani proizvodila energiju dovoljnu za podmirenje svih potreba EU. Veći je kvadrat površine nešto veće od Hrvatske i označava površinu pod kolektorima za proizvodnju električne energije za cijeli svijet. Slika pokazuje i raspored obnovljivih izvora energije koje predviđa Desertec, a primijetiti se može da Balkan zjapi prazan. Procjenjuje se da će gradnja pogona stajati 350 milijardi eura te da će još 50 milijardi koštati dalekovod kojim će se električna energija iz pustinja dopremati u Europu.
ispravak - nadam se NE predugo...