Kolumna

Njemački zahtjev za izručenje Perkovića 
i – komunističkoga naslijeđa u Hrvatskoj

Foto: 'Davor Puklavec/PIXSELL'
Njemački zahtjev za izručenje Perkovića 
i – komunističkoga naslijeđa u Hrvatskoj
22.06.2013.
u 14:00
Kad je riječ o političkim zločinima, hrvatske vlasti vide samo crnokošuljaše a košulje crvene od krvi ustrijeljenih Hrvata vide kao uobičajenu odjeću svojih protivnika
Pogledaj originalni članak

NEDJELJA 16. lipnja

Prvo su o tome pisali samo desni listovi i portali, onda i oni koji bi za sebe rekli da nisu ni lijevi ni desni, a sad pišu svi. Riječ je o izručenju Josipa Perkovića, bivšeg dužnosnika Udbe, koje će već prvoga dana članstva Hrvatske u EU Njemačka zatražiti od Hrvatske, zbog organiziranja ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Za to je ubojstvo već suđeno Krunoslavu Pratesu, u presudi je minhenski Vrhovni zemaljski sud utvrdio da su samo između 1970. i 1989. godine u Njemačkoj pogubljena 22 Hrvata, a za ta se umorstva tereti jugoslavenska tajna služba. Njemačke su vlasti, također piše u presudi, pokušavale dobiti pravnu pomoć od Hrvatske, ali odziva nije bilo. Ti zahtjevi iz Njemačke počeli su stizati u vrijeme vlasti Ive Sanadera, ali taj navodni demokršćanin i moderni konzervativac, koji je tako bjesomučno tražio generala Gotovinu, za zla učinjena Hrvatima nije baš nimalo mario (a i sam ih je činio). Nije marila ni njegova nasljednica Jadranka Kosor, ni Stjepan Mesić, ni Zoran Milanović, ni Ivo Josipović. Zašto? Ubijati Hrvate na kraju Drugog svjetskog rata, na tisuće ih zatvarati iz političkih razloga u dugim desetljećima komunizma, diskriminirati ih u zapošljavanju u državnim službama, prisiljavati ih na selidbu iz Hrvatske, smicati ih u inozemstvu - to je bilo normalno. Baštinici te normalnosti ne samo da nisu zašutjeli u samostalnoj Hrvatskoj nego su u njoj nastojali ponovno osvojiti vlast, i to su uspjeli. Karijera Ivice Račana, koji u siječnju 2000. godine postaje premijer, počinje točno poslije najžešćeg obračuna s hrvatskim domoljubljem, 1992. godine. On je politički vršnjak obnovljene represije u Hrvatskoj, koja će značiti zatvor za stotine i tisuće Hrvata u zemlji i smrt za desetke političkih emigranata, umorenih po naredbi njegove Partije. Stoga njemački zahtjev za izručenjem Perkovića jest i zahtjev za \"izručenjem\" komunističkoga naslijeđa u novoj Hrvatskoj, za \"izručenjem\" politike Ivice Račana, Stjepana Mesića, Ive Sanadera, Jadranke Kosor, Ive Josipovića, Zorana Milanovića... Kad je riječ o političkim zločinima, hrvatske vlasti vide samo crnokošuljaše a košulje crvene od krvi ustrijeljenih Hrvata vide kao uobičajenu odjeću svojih protivnika. Nitko nikad nije odgovarao ni za smaknuća na križnim putovima, ni za Jazovke, ni za politička suđenja, ni za nezapamćen teror na Golom otoku, ni za smaknuća emigranata. Štoviše, predsjednik države Ivo Josipović sriče pohvale ljepoti partizanske kape pod kojom su napravljena tolika zla ili su od nje potekla. Određena zadovoljština za žrtve tih zala stiže iz Njemačke, s danom ulaska Hrvatske u EU u koju nas uvode oni što se oglušuju o vapaje stotina tisuća ubijenih Hrvata za pravdom, uvode nas nasljednici njihovih egzekutora

SUBOTA 15. lipnja

Nije \"princip dobra\", nego besramnost bez principa

\"Naprosto sam isprovocirana do te mjere da sam odlučila pružiti potporu jednom principu dobra\", izjavila je Sanja Musić Milanović, koja je danas bila u povorci zagrebačkog gay pridea. Koje licemjerje! Premijerova supruga želi da joj se vjeruje kako daje potporu homoseksualcima \"kao građanka\", ali došla je baš kao premijerova supruga jer da to nije nitko je tamo ne bi ni primijetio. Prije bi se očekivalo da žena prvoga hrvatskog socijaldemokrata dođe na ulicu dati potporu radnicama \"Kamenskoga\", DTR-a, majkama bez prihoda i stotinama tisuća ljudi bez posla. Ali državnim helikopterom jurcati od ljetovališta do ljetovališta, uz redovan posao ubirati honorare u zdravstvenom odgoju u školama, biti bešćutan za materijalne nevolje svojih sugrađana i boriti se pomodno za ljudska prava samo jedne skupine u društvu – nije \"princip dobra\" nego besramnost bez principa.

PONEDJELJAK 17. lipnja

Čačić će biti u vrhu HNS-a i kad iziđe iz zatvora

Od današnjeg odlaska Radimira Čačića u zatvor napravljen je medijski spektakl, oni koje je bahato prezirao i vrijeđao, to jest novinari, priredili su mu slavlje, svečani ispraćaj, pretvoren je u heroja, citiraju se njegov izjave da se nipošto ne odriče politike, vrhunski analitičari sriču svoje umotvorine za medije... Pri tome je postalo posve nevažno da je na 22 mjeseca zatvora osuđen zato što je u prometnoj nesreći usmrtio dvoje ljudi, zato što je neka vrsta ubojice. Mogućnost pak da ponovno, poslije zatvora, ima važnu ulogu u stranci posljedica je njegova despotizma u HNS-u iz kojeg je izbacivao svakoga tko mu je smetao, a ostavljao tolike dužnosnike kojima su zbog različitih vrsta kriminala izrečene pravomoćne i nepravomoćne presude. Nijedna stranka kao HNS nema toliko presuda, pa ne treba sumnjati – Čačić će joj biti u vrhu i kad iziđe iz zatvora.

UTORAK 18. lipnja

U montipajtonovskoj maniri o tunelima

Pošto je, prije koji mjesec, HDZ predstavio zamisao o povezivanju otoka s kopnom podvodnim tunelima, predsjednik SDP-a Zoran Milanović nastojao ga je ismijati. Držeći se kao da je popio pamet cijeloga svijeta, nazvao je tu ideju montipajtonovskom. A sada nije nemoguće da upravo on iskopa prve lopate za tunel koji bi se gradio umjesto pelješkog mosta, o čemu se najozbiljnije razgovara u Bruxellesu. Takvi tuneli su sagrađeni ili će se graditi u Danskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Grčkoj... Pelješki bi tunel bio trostruko jeftiniji od mosta, više bi odgovarao i BiH, ne bi se kao na mostu obustavljao promet zbog prolaska brodova... Kao što je svojedobno svoje neznanje iz povijesti (o građanskom ratu u Finskoj) nastojao ublažiti izrugujući se povjesničarima iz Špičkovine i Vukovine, sad je u Špičkovinu i Vukovinu pretvorio i Bruxelles. Što reći nego onu poznatu – Bože te sačuvaj neznalice u akciji!

SRIJEDA 19. SVIBNJA

Politike guljenja 
građana nema bez ovrha

Mediji se pitaju zašto, na primjer, u Španjolskoj i Italiji može a u Hrvatskoj ne može. U tim je zemljama zabranjena bilo državna bilo bankovna otimačina stanova građanima zbog duga. Dakle, zašto zabrane takvih ovrha nema u nas? Prvo, zacijelo zato što su Španjolska i Italije, unatoč nevoljama u kojima jesu, puno manje kolonije od Hrvatske, kojom upravljaju strane banke. Drugo, zato što je politika Milanovića i Linića sračunata na gulež građana porezima i na druge načine, pa se ovrhe samo uklapaju u taj gulež. Treće, SDP-ovi dužnosnici vjerojatno su još opčinjeni biografijama svojih ideoloških predaka punih priča o siromašnom djetinjstvu u radničkim i seljačkim obiteljima, pa zacijelo uživaju u nevoljama svojih sugrađana kraj kojih im život blista. Mnogo manje užitka bilo bi u tulumima Milanovića kod Tedeschija i čestim posjetama Milanke Opačić najskupljim buticima da se u njihovoj blizini i po njihovim zakonima ljude ne izbacuje na ulicu.

ČETVRTAK 20. lipnja

Paze da se ne zamjere četničkom vojvodi

Ni predsjednik Josipović ni bilo tko iz vrha Kukuriku koalicije još se, unatoč prosvjedima i zahtjevima branitelja, nije osvrnuo na izjavu Vojislava Stanimirovića beogradskim \"Večernjim novostima\" da se u Hrvatskoj vodio građanski rat. Kad zbog nacionalizma treba napasti nekog Hrvata, lijevi dužnosnici jedva čekaju da to učine, a kad se zbog istog razloga treba ograditi od nekog Srbina, bratstvo-jedinstveni obzir ih paralizira. I za jedno i za drugo primjer je upravo Stanimirović. Kad ga je prije koji mjesec Ruža Tomašić prozvala da je u ratu bio s četnicima, Milanović je podivljao i na medije i na HDZ što ga nisu branili. Stanimirovićev izjava je puno gora, ona niječe i agresiju i žrtve. Zašto šute Milanović, Josipović, Leko...? Možda da se ne zamjere četničkom vojvodi Tomislavu Nikoliću kojeg željno očekuju na proslavi ulaska u EU.

PETAK 21. lipNJA

Trošimo hrvatsko da 
nas drugi ne bi trošili

Dvije tvrtke iz Njemačke i Slovenije nude Hrvatima jeftiniju struju. Odbijam! Prvo, zato što se početne povoljnosti s vremenom istope i nastaju komplikacije. Drugo, zato što ne želim financirati njemačku i slovensku tvrtku, radije ću hrvatskoj omogućiti da ulaže i zapošljava. Treće, zato što bi pojava konkurencije trebala za Hrvatsku elektroprivredu biti poticajna, pa bi i potrošači od toga mogli imati koristi. Četvrto, već odavno plaću dobivam preko strane banke, kupujem lijekove što ih prodaje inozemna Pliva, točim naftu na inozemnim crpkama, razgovorom na mobitelu punim džep inozemnom operateru... E pa dosta je! Trošimo hrvatsko da nas drugi ne bi trošili!

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.