Na kraju 2017. godine predsjednik Francuske možda neće biti predsjednički kandidat desnog centra François Fillon, a Angela Merkel možda više neće biti kancelarka Njemačke, ali će ostati francusko-njemačka osovina koja Europsku uniju drži zajedno.
Ni antieuropeistička europska desnica (Francuskinja Marine Le Pen, Njemica Frauke Petry, Nizozemac Geert Wilders i Talijan Matteo Salvini), koja se sastala ovih dana u njemačkom gradu Koblenzu, ne namjerava napustiti francusko-njemačku osovinu, već želi drukčije (re)organizirati Europu.
Europski lideri se sastaju (prošli tjedan sastali su se talijanski premijer Gentiloni i kancelarka Merkel, s kojom se u ponedjeljak sastao i Fillon) i svi razmatraju posljedice izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a. Francuski list Le Monde tako na naslovnici ističe: „U Berlinu Fillon i Merkel branili francusko-njemačku osovinu“.
Neki su njihovi pogledi na budućnost EU, premda su oboje s desnog centra, različiti. Fillon se protivi daljnjem dolasku migranata te želi suradnju s Putinovom Rusijom i kaže kako sankcije protiv Moskve nisu urodile plodom i želi osnažiti vanjske europske granice, zaustaviti proširenje EU i ni u kom slučaju ne vidi Tursku kao članicu Europske unije.
Fillon možda upotrebljava predizborne riječi za francusku domaću upotrebu jer je, primjerice, Le Pen za suradnju s Rusijom, ali je činjenica da se Europa prestrojava ne samo zato što je u Bijeloj kući sada Trump nego i zato što unutar nje nešto nije u redu.
Jer, da je EU potpuno uspješna, ne bi jačale protueuropske stranke koje jašu na valovima nezadovoljstva građana. Što treba mijenjati? Zasigurno vratiti državama veću ovlast u odlučivanju unutar EU, odnosno vratiti se na godine kada su se odluke donosile na sastancima šefova država i vlada.
Vratiti se sporazumima i napustiti regulative, koje nisu donesene na demokratski način, a osnovno je ne napustiti jedinstveno tržište. Samo tako će EU moći odgovoriti izazovima iz SAD-a.
Kaj se Hrvatske tiče, puno je bolje da postoji njemačko-francuska nego npr. englesko-srpska osovina, u čijim smo blagodatima već uživali devedesetih godina. A kaj se tiče Tomašević Silveka, čini se da je i njemu Donald Trump oličenje svega zla ovoga svijeta. Razumijemo ga, ali i prepuštamo njegovoj sudbini.