Kada su je jednom prilikom pitali da se prisjeti najsnažnijeg, formativnog trenutka svog djetinjstva, rekla je: “Dvadeset kilograma dinamita.” Naime, još 1976., kada joj je bilo osam godina, snažna je detonacija raznijela prednji dio obiteljskog doma u Parizu, dok su ukućani još spavali. “Shvatila sam da me politika mogla koštati života”, rekla je Marine Le Pen. Netko bi na njezinu mjestu od politike bježao koliko ga noge nose, ona joj je potrčala ususret. Plodove svoje silne ambicije ubire upravo danas: Nacionalna fronta pod njezinim je vodstvom izrasla u najveću političku silu u Francuskoj koja je na posljednjim izborima za Europarlament pomela sve pred sobom.
Ohrabrena izbornim uspjehom, ona sve glasnije poziva na ujedinjenje europskih desnih stranaka, rušenje Europske unije i jačanje nacija na štetu jake Njemačke Angele Merkel. Čini se da njezini glasači upravo to žele čuti pa, prema ispitivanjima javnog mnijenja, podrška Nacionalnoj fronti dramatično raste. Kao i osobni rejting liderice koja je opskurnu stranku transformirala u pobjedničku, pa njezini politički ciljevi danas prelaze francusku granicu. Pritom je dobro protresla europski politički establišment, pa i cjelokupnu javnost.
Pobjegla gola i bosa
Naime, 45-godišnja Marine najmlađe je dijete ultradesničara i ksenofoba Jean-Marie Le Pena, bez ikakve dvojbe, čovjeka i političara s izraženim naci-fašističkim stavovima. A upravo njezini korijeni ključ su za razumijevanje kompleksne ličnosti Marine Le Pen kojoj je otac 2011., nakon četiri desetljeća vođenja Nacionalne fronte, predao palicu svoje stranke.
Jedan od njezinih partnera nizozemski je političar Geert Wilders
Marine Le Pen dijete je iz razlomljene obitelji. Koncem 80-ih majka Pierrette napustila je njezina oca jer više nije mogla ni željela trpjeti njegovu divljačku narav, maltretiranje i ponižavanje. Priznajući da se na taj čin spremala 15 godina, od Le Pena je pobjegla “gola i bosa”, pa poslije zatražila da joj barem vrati novac koji je naslijedila od svojih roditelja. Glatko ju je odbio riječima: “Ako nema novca, neka se zaposli kao sobarica.” Nije ga poslušala, radije je ušetala u francusku redakciju američkog Playboya i ponudila da će se, za pristojan honorar, fotografirati gola.
Slike Pierrette Le Pen u srpanjskom izdanju te 1987. bile su prava senzacija, ne samo zato što je sa 55 godina izgledala poput bombe nego i stoga što je u popratnom intervjuu otkrila da je upravo ona zaslužna za Le Penov politički uspon i bogatstvo, pa usput ispričala i pokoji morbidni detalj poput onog da mu je “odlazeći od kuće uzela stakleno oko, koje će mu vratiti tek kad joj vrati urnu s pepelom njezine majke zakopanu u parku koji okružuje njegovu palaču u Saint Cloudu”. Svojedobno je, naime, Le Pen ostao bez lijevog oka kada je nakon neke svađe o rješenju alžirskog problema dobio silne batine pa i kobni udarac cipelom u glavu od kojeg je oslijepio. Turbulentni razvod sasvim sigurno nije pridonio smirivanju njegove teške naravi: iste 1987. izjavio je da su “plinske komore samo mala epizoda Drugog svjetskog rata”, zbog čega je u Njemačkoj protiv njega pokrenut sudski proces. Godinama kasnije, mediji su spominjali i njegovu upetljanost u brojne skandale, čak i sumnjive smrti.
Ekstremistička Nacionalna fronta pod njezinim je vodstvom postala glavna politička sila u Francuskoj
Odrastajući uz čovjeka ovakva profila, Marine je svoje prve korake napravila u dvorcu Montretout u Saint-Cloudu, u predgrađu Pariza, koji je do 1748. pripadao Madame de Pompadour, a koji je njezinu ocu darovao bogati industrijalac, simpatizer stranke. Nakon studija prava neko je vrijeme radila kao odvjetnica, no s godinama sve više korača utabanom očevom trasom. Od 2004. zastupnica je u Europskom parlamentu i živi na relaciji između Strasbourga i Pariza, gdje je sjedište njezine stranke. Dva puta udana, dva puta razvedena, ova majka troje djece manje inzistira na moralnim pitanjima, kao što su to činili utemeljitelji stranke u vrijeme dok ju je vodio njezin otac. Ona danas prihvaća legalizaciju pobačaja i civilno partnerstvo za istospolne parove, pa se nije pojavljivala na masovnim demonstracijama koje su organizirali oponenti zakona o gay brakovima. I dok su njezini prethodnici u stranci ovisili o glasovima, uglavnom, zaposlenih muškaraca, stranka je pod njezinim vodstvom proteklih nekoliko godina zadobila i podršku mladih i umirovljenika, osobito žena. No, iznad svega, Marine Le Pen inzistira da je posve pogrešno njezinu stranku smatrati “ultradesnom”: ona se radije legitimira kao “domoljubna”. Od trenutka kad je većinom glasova preuzela Nacionalnu frontu, liderica stranke u misiji je transformacije od “fašističke” iz 70-ih do “nacionalističko-konzervativne” stranke današnjice.
Majka joj se slikala za Playboy i s 55 godina pokazala što je to seks bomba. Bila je senzacija
Simpatije francuske javnosti zadobila je kritikom Europske unije koju naziva “globalnom anomalijom koja će se urušiti poput Sovjetskog Saveza”. Inzistira da Francuskoj nije mjesto u NATO-u jer “američki interesi nisu naši interesi” te zagovara povratak vanjskoj politici kakvu je predvodio predsjednik Charles de Gaulle. “Ovdje se ne radi u Europi nego o Europskoj uniji. Europa postoji, ona je sastavljena od nacija čije je bogatstvo u njihovoj unikatnosti, njihovu suverenitetu, slobodi i demokraciji. Dakle, ja sam za Europu nacija – voljela bih da već sutra možemo ustrojiti Europu koja će se širiti, ali na zemlje koje su sačuvale svoj suverenitet, koje bi radile zajedno u kooperativnim projektima. Da bismo to postigli, moramo prvo dekonstruirati Europsku uniju”, kazala je nekidan novinarki RT-a pa nastavila: “Ova Europska unija pala je pod dominaciju Njemačke otkako je Njemačka uspjela nametnuti svoje stavove drugim zemljama, a mi svi ostali smo postali mučenici. S gledišta ekonomije, zapošljavanja, društva, trpjeli smo znatne gubitke zadnjih godina i ja neću mirno prihvatiti patnju francuskog naroda kako bi se ugodilo Angeli Merkel.”
Sukobi s ocem
Neki je dan u intervjuu za Der Spiegel, govoreći o aktualnom sukobu u Ukrajini, izjavila da “Europljani trebaju prestati gledati stvari kroz perspektivu Amerike” te izrazila i “određeno divljenje” spram ruskog predsjednika Vladimira Putina koji se “ponajprije fokusira na to što je dobro za Ruse i Rusiju”.
Istodobno, uvelike je ublažila tvrdu očevu retoriku i opetovano se ogradila od njegovih kontroverznih izjava. To je, nema sumnje, pomoglo izvući stranku iz okova prošlosti, od jedne propale i nazadne ideologije, te privući nove glasače i pokrenuti vodeću političku snagu u zemlji. Takav scenarij, međutim, nije mogao proći bez eskalacije tenzija s jednim čovjekom. Riječ je, dakako, o njezinu ocu Jean-Marie Le Penu, 85-godišnjem počasnom predsjedniku stranke, koji ne skriva razočaranje ovakvim razvojem događaja.
“Moja kći pretvorila je Nacionalnu frontu u bizarnu konformističku stranku”, poručio je Jean-Marie samo dan nakon što se Marine javno ogradila od njegovih ekstremističkih antisemitskih izjava, svjesna da bez potpunog “čišćenja” od rasističke retorike njezina stranka nikad neće postati relevantna europska politička sila.
Uostalom, vodeći britanski euroskeptik Nigel Farage, odmah nakon europskih izbora izjavio je kako njegova stranka neće ulaziti u koaliciju s Nacionalnom frontom Marine Le Pen jer je “antisemitizam u njihovom DNK”. Ne može mu se zamjeriti: njezin otac Jean-Marie prošlog je tjedna svom kritičaru, židovskom pjevaču Patricku Bruelu, kao u “najboljim” danima holokausta poručio da će ga smjestiti “u pećnicu”.
Marine Le Pen, kažu upućeni, umalo je pretrpjela slom živaca. Ovakve izjave ispriječile su se na njezinu ambicijama posutom putu, čije su odredište – predsjednički izbori 2017. godine. Kako bi dotamo dobacila, možda joj neće preostati ništa doli izbacivanja vlastitog oca iz stranke, no njezini savjetnici već su je upozorili na vrlo vjerojatnu potporu stranačke tvrde linije. Ženski prepredena, možda se odluči za manje bolnu opciju.
Vremešnom Jean-Marie Le Penu odavno je mjesto u mirovini, a ako Marine bude imala dovoljno hrabrosti i političke mudrosti – a pokazala je da ima – ubrzo će oca poslati na pecanje.
Ne stoji joj na putu otac nego anti-Francuski lobi bankarske mafije kojoj ne odgovara nezavisni nacionalizam jer taj gleda nacionalne interese, a to je protiv interesa medjunarodne bankarske mafije.