Telefoni u domu obitelji Markač u zagrebačkoj Tućanovoj ulici na Rebru ne prestaju zvoniti, a general – ma koliko želio sa svima razgovarati i podijeliti sreću i ponos zbog obranjene časti – nema dovoljno vremena. Noć je bila prekratka za okupljene bivše specijalce koji su s generalnom dočekali zoru evocirajući uspomene iz ratnih godina, ali i događaje koji su se zbili u proteklih pet godina. Za to vrijeme, otkako je drugi put, potkraj 2007., ispraćen put Haaga, obitelj generala Mladena Markača povećala se.
Stisnuti mu ruku
Danijel, jedan od dvojice njegovih sinova iz prvog braka s Gordanom Markač, postao je otac, i to čak dvoje djece. No, Markač nije imao prilike vidjeti i zagrliti svoje unuke. Prvi dan na slobodi general je posvetio upravo njima, obitelji, sinovima Dejanu i Danijelu, unucima i supruzi Mirjani Benček Markač. Zaputio se potom posjetiti neke od umirovljenih specijalaca, s kojima je ostao u kontaktu dok je boravio u Haagu, a koji nisu mogli stići na doček. Među njima i teško oboljelog bivšeg zapovjednika koprivničko-križevačkih specijalaca. Iako su mnogi prijatelji, članovi obitelji i suborci s kojima je general održavao prijateljske veze i kontaktirao u vrijeme uzništva u Haagu poželjeli svojem ratnom zapovjedniku stisnuti ruku i barem ga nakratko vidjeti, dan u kojem mu je vraćena sloboda za njega je bio iznimno naporan. Posebno zato što je teški srčani bolesnik i dijabetičar te mu je potrebna posebna prehrana, a usto bi se trebao kloniti stresova koji mu utječu na tlak. I prije odlaska u Haag na zagrebačkom je Rebru dva puta bio hospitaliziran zbog problema sa srcem. Čak tri puta pretrpio je lakše infarkte te mu je ugrađeno više stentova. Tijekom boravka u haaškom pritvoru, u veljači 2010. godine doživio je još jedan teški infarkt. U tom je trenutku bio sam u ćeliji, no čuo ga je Ivan Čermak, koji je pozvao čuvare te je Markač hitno prevezen u kardiološku kliniku.
Odbijao terapiju
Zbog dijabetesa, koji je general zanemarivao dok je bio pomoćnik ministra unutarnjih poslova za Specijalnu policiju i saborski zastupnik, naglo se pogoršao i razvio nakon izručenja i života u zatvoru te zbog stresa kojem je bio izložen. Dodatni je problem stvaralo generalovo odbijanje inzulinske terapije. Obitelj Markač samozatajna je i živi skromno u manjem stanu koji je general naslijedio od majke.
Nakon što posjeti branitelje, planira otići u rodni Đurđevac, u kojem ga očekuju njegovi, ističe ponosno svoje podrijetlo, picoki. Na savjete o odmoru samo odmahuje rukom i smješka se dodajući kako se odmarao i naspavao u svojih sedam kvadrata u Haagu. Želja mu je, doznajemo, zaputiti se u lov, ali i na more, koje nije vidio godinama – do svoje skromne vikendice u Stinici.
Generale Markacu, uzivaj u slobodi, neka te Bog cuva i podari dug zivot.