NLO-i iznad carske Rusije

One koji tvrde da su vidjeli NLO često se uvjerava da se to samo njihova mašta poigrala sa SF-filmovima koje su gledali. Možda i malo previše. No, svjedočanstva o NLO-ima nisu isključivo pojava modernoga doba. Kroz zavjesu prohujalih stoljeća, zahvaljujući nekim marljivim kroničarima, do nas je ipak stiglo nekoliko priča. Poput ovih koje slijede, a dogodile su se u carskoj Rusiji.

"Robozersko čudo"
Dobro dokumentiran događaj povezan uz NLO koji se 1663. pojavio iznad jezera Robozer u Rusiji u zbirci je "Spisi historijski, sakupila i objavila arheološka komisija" objavljenoj u Sankt Petersburgu 1842. godine. U njemu je izvještaj koji je sastavio Ivaška Rževski i poslao "gospodaru arhimandritu Nikiti" o događaju koji se zbio u Belozerskom kotaru. Evo kako ga je autor sovjetskog časopisa Znanije-sila predstavio čitateljima 1970. godine:

"Pred nama je dostojan našeg povjerenja dokument, koji čudnim jezikom pripovijeda o tajanstvenoj pojavi. Neobične riječi donekle zamagljuju smisao. Suština ispričanog izgledala bi ovako:

- 15. kolovoza 1663. godine između 10 i 12 sati po mjesnom vremenu začula se jaka buka i sa sjevera se na vedrom nebu pojavio divovski objekt promjera najmanje četrdeset metara koji se, krećući se u južnome smjeru, spustio i počeo kliziti iznad površine jezera Robozer. Iz prednjeg dijela objekta izlazila su dva vatrena zraka, a sa strane je izlazio sivi dim. Pošto je prošlo neku udaljenost iznad jezera, tijelo je iščeznulo uz nerazjašnjene okolnosti. Ali ubrzo se opet pojavilo, otprilike pola kilometra od mjesta gdje je nestalo. Drugo pojavljivanje je također poslije nekog vremena završilo smanjenjem jačine svijetljenja i nestankom. Nakon još nekog vremena isto užareno tijelo, koje kao da je postalo veće, jače i strašnije, pojavilo se pola kilometra zapadnije, a zatim se ugasilo i nestalo.

Čudno tijelo pojavljivalo se iznad jezera tijekom sat i pol. Jezero nije veliko, otprilike dva kilometra je dugo i kilometar široko. Za vrijeme te pojave tijela na jezeru seljaci su bili u čamcu i pokušali su mu se približiti. Pokušaj je bio neuspješan jer je blizu tijela bilo nepodnošljivo vruće. Svjetlost tijela bila je pak toliko jaka da se vidjelo dno jezera na dubini od osam metara i ribe koje su pobjegle u stranu od vatre. Tamo gdje je vatra u svom kretanju osmudila vodu na površini se pojavila mrka skrama slična hrđi koju je poslije raznio vjetar.

Kakva je to bila pojava? Moglo bi se pomisliti da je fatamorgana, ali je tada neshvatljiva buka koja je pratila pojavu, žega koju su osjetili ljudi u čamcu, ponašanje riba i pojava mrke skrame. Možda je to slučaj masovne halucinacije? Ali pojavu su promatrale dvije skupine ljudi udaljene nekoliko stotina metara. Iskazi očevidaca iz tih grupa su suglasni i dopunjavaju jedan drugoga nizom pojedinosti u potpunom skladu s položajem promatrača. S porte su vidjeli pojavu u cjelini, bez detalja. Promatrači u čamcu registrirali su detalje koji nisu bili pristupačni onima koji su stajali u porti.

U istom dokumentu navedene su i druge pojedinosti, poput podatka da se tijelo kretalo brzinom od 5 do 7 km/h.

NLO iznad Kremlja
Moskovske dnevne novine Komsomolskaja Pravda 2006. objavile su dokument o NLO-u opaženom iznad Kremlja 1808. Dokument je u osobnom arhivu moskovskoga senatora Petera Poludenskog (koji je radio za carsku Tajnu službu i umro sredinom 19. stoljeća) pronašao Aleksander Afanasijev, stručnjak odjela za rukopise Ruskog državnog povijesnog muzeja. Evo tog opisa:

"1. rujna 1808. u 8 sati i 7 minuta navečer na nebu, vedrom i posutom zvijezdama, pojavio se fenomen, po svojoj ljepoti i oštrini, kao i sjaju i enormnoj veličini, neusporediv s bilo čim dotad viđenim. Kad smo ga primijetili, privučeni glasnim praskom, uspinjao se u luku preko obzora od 55 stupnjeva do gotovo 90 stupnjeva. Nakon što je prešao tu udaljenost u trenutku, zaustavio se među oblacima otprilike iznad Kremlja i izgledao je kao dug, ravan tanjur oko devet aršina (6,35 metara) dug i pola aršina (0,35 m) debeo.

 Zatim je na njegovu prednjem rubu, okrenutom prema jugozapadu, bljesnula ovalna vatra, neka dva aršina (1,4 m) duga i aršin i pol (1,05 m) široka, s plamenom koji se jedino može usporediti sa sjajem zapaljena fosfora. Lebdeći u krugu bez otvorena plamena ili iskri, ipak je obasjavao sve oko sebe poput danjega svjetla; zatim se plamen ugasio, svjetlost nestala, ali svijetli tanjur ostao je i počeo se prilično ravnomjerno uspinjati okomito prema gore, dosegnuo je zvijezde i mogao se vidjeti još oko dvije minute, a tada je bez nestajanja postao nevidljiv zbog svoje izvanredne visine."

Opisani objekt doista podsjeća na moderne opise NLO-a koji se naglo zaustavljaju i isijavanju svjetlost. Afanasijev je potpuno odbacio mogućnost da je rukopis lažan jer je "napisan na autentičnom papiru, proizvedenom 1805. Pravopis i stil očito pripadaju početku 19. stoljeća, a autor je morao biti obrazovana osoba, vjerojatno profesor Moskovskog državnog sveučilišta, budući da se sveučilište nalazi upravo preko puta Kremlju."

Istraživač se obratio astronomima u nadi da će otkriti čemu je autor rukopisa zapravo bio svjedok, a oni su mu pomogli i identificirati autora. Andrej Čebotarijov, 24-godišnji profesor kemije s Moskovskog sveučilišta, bio je taj koji je na sastanku Moskovskoga prirodoslovnog društva 1808. izvijestio o neobičnom "meteoru".