Što zapravo radi SOA, što je njezin posao i što ravnatelj SOA-e vodećim ljudima države mora, a što ne smije reći, pitanja su koja su se nametnula nakon najnovije afere koja trese državu. A u toj aferi glavna “junakinja” je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja iz javno još uvijek nejasnih razloga, traži smjenu Dragana Lozančića, čelnog čovjeka SOA-e, za kojeg, budimo iskreni, javnost nije znala da postoji sve dok posljednjih dana nije dospio u središte afere.
Neslužbeni izvori
I to ne svojom krivnjom, koliko se može iščitati iz medijskih napisa, koji se mahom pozivaju na neslužbene izvore s Pantovčaka, a prema kojima je predsjednica nezadovoljna Lozančićem jer je nije obavijestio da je, kako se to kolokvijalno kaže, upala u mjere. Prema onom što je dosad objavljeno u medijima, koji se mahom pozivaju na neslužbene i neimenovane izvore, pa je teško utvrditi što je od toga istina, a što spin zainteresiranih strana, predsjednici je sporno što nije obaviještena da se nehotice našla pod prismotrom tajnih službi jer je komunicirala sa Zdravkom Mamićem koji je tajno praćen i prisluškivan zbog sumnji da je počinio niz kaznenih djela. Problem s tom neslužbenom informacijom je što Mamića, koliko je poznato, nije tajno pratila i prisluškivala SOA, već USKOK. I to temeljem valjanog naloga suca istrage, izdanog na zagrebačkom Županijskom sudu, sukladno ZKP-u. A već sama ta činjenica dovoljna je za izbijanje predsjedničina argumenta da je morala biti obaviještena da se nad Mamićem provode tajni izvidi.
– Predsjednica države sigurno nije osoba koja bi trebala znati da se nad nekom osobom provode tajni izvidi, pogotovo ako je riječ o nalogu za tajno praćenje koji izdaje nadležni sud. Jer prema ZKP-u, kada se takav nalog zatraži, za njega zna sudac istrage koji ga je odobrio, mjerodavni tužitelj koji ga je tražio te OTC u kojem se takav nalog realizira. U ZKP-u ne piše da i predsjednica države o tome treba biti izviješćena. Što se tiče naloga za praćenje koji traži SOA, njih odobrava Vrhovni sud, a prema postojećim zakonima ravnatelj SOA-a nema obvezu da o tome izvijesti predsjednicu države. On je može izvijestiti o važnim činjenicama koje se tiču nacionalne sigurnosti, no nikada je ne izvještava o mjerama i metodama kojima se do tih činjenica došlo – kaže odvjetnik Anto Nobilo.
Iz njegovih riječi može se iščitati da je Lozančić postupio sukladno zakonu, a Nobilo se vrlo praktično zapitao što bi se dogodilo da je Lozančić napravio suprotno.
– U takvoj situaciji, ako je predsjednica do tada komunicirala s Mamićem, mogla je prestati ili promijeniti ponašanje, iz čega bi on mogao shvatiti da je pod tajnim nadzorom te promijeniti ponašanje – kaže Nobilo.
Istražuju i kriminal
Inače, ono što se u cijeloj priči svjesno ili nesvjesno zaboravlja je i to da je posao SOA-e, među ostalim, i da prati i analizira i pojave na području organiziranog i gospodarskog kriminala. SOA ne može uhićivati, ali može operativno prikupljati i analizirati podatke. Po potrebi, te podatke prosljeđuje USKOK-u ili policiji, koji dalje provode istrage, a kako se zovu osobe koje tajno prati, nadzire i prisluškuje USKOK, SOA ne mora znati. A vrijedi i obrnuto. Najbolji primjer suradnje SOA-e i USKOK-a je priča od prije par godina, koja je završila i nepravomoćnom presudom.
SOA je nadzirala jednog poduzetnika zbog njegovih kontakata u inozemstvu. Nadzirući ga zbog gospodarskih tema, u mjere im je upala i priča s pokušajem podmićivanja pravosudnih dužnosnika. Prikupljeni podaci su proslijeđeni USKOK-u, koji je pokrenuo istragu i kasnije podigao optužnicu. I u toj je priči bilo osoba iz javnog života koje su upale USKOK-u u mjere te su uhvaćene u neprimjerenoj komunikaciji, s kasnijim optuženicima. No nitko od njih tada nije tražio da se smijeni ravnatelja SOA-e ili šefa USKOK-a, jer su svoj posao radili sukladno zakonskim ovlastima.
>>Nobilo: Čuo sam da ovo suđenje zasjenjuje ono u Njemačkoj pa sam se preselio ovamo
>>Most: Petrov nije razgovarao o akcijama sa šefom SOA-e. HDZ: On ne zna čime se Lozančić bavi
ako ga ovaj udbaš podržava, treba maknuti Lozančića odmah