Nakon što je mlada hrvatska nogometna reprezentacija do 17 godina u Sinju pobijedila Španjolsku, nazvao me prijatelj Jole, inače veliki hajdukovac i odličan poznavatelj nogometnih prilika, i kazao:
- Ovo je strašna generacija, a onaj mali Petar Mamić je čudo od igrača.
- Pa kako ti tako glorificiraš Mamića, i još je iz Dinama? - pokušao sam se našaliti s njim.
- Nema veze, već sad je jasno da će napraviti veliku karijeru - uzvratio je.
Jolinu teoriju provjerio sam kod Ivana Gudelja, izbornika vrste do 17 godina, koji je možda i najpozvaniji da priča o potencijalu tog talentiranog izdanka Dinamove škole.
- Zaista, riječ je o igraču pred kojim je svijetla budućnost. Moderan sa svim kapacitetima potrebnim za najvišu nogometnu razinu. Počevši od onih fizičkih, tehničkih, taktičkih, pa do mentalnih. Nakon dugo vremena imamo igrača na toj poziciji čijoj ćemo se afirmaciji radovati. Usudio bih se reći da s njim rješavamo to mjesto lijevog bočnog igrača s kojima su se naši izbornici A reprezentacije mučili još od odlaska Roberta Jarnija - pojasnio je Gudelj.
A prvi kontakt s Petrom Mamićem bio je jasan znak da je Gudeljeva opservacija bila poprilično točna. Skroman i samozatajan mladić na intervjuu se pojavio s ocem Ivicom i majkom Sintijom.
- Ma, da ne mislite da ja ne mogu ovo sam obaviti. Ali oni su inzistirali da dođu, nisam mogao ništa - našalio se Petar na početku razgovora.
Petar nam je na početku prenio dojmove iz kvalifikacija za Europsko prvenstvo kojima je, zajedno s talentiranim suigračima, suvereno prošao.
Najviše volim Bayern i Real
- Kad je izvučena skupina, otac je bio malo skeptičan, no ja sam mu odmah rekao: “Tata, sigurno prolazimo”. Znali smo da možemo napraviti velike stvari. Momčad je sjajno posložena i genijalno vođena izbornikom Ivanom Gudeljem. Savršeno nas je pripremio i detaljno smo analizirali sve suparnike. Gudelj strašno puno zna. Ništa nismo prepustili slučaju. Riječ je o nevjerojatno homogenoj momčadi. Prava smo klapa i sve je podređeno kolektivu. Naravno, domaći teren nam je bio veliki vjetar u leđa.
Hrvatska je u važnoj utakmici svladala Španjolsku s 3:2, a mladi Mamić zabio je prvi gol.
- Priprema za tu utakmicu bila je posebno studiozna. Španjolci su po mnogočemu razina više od onog na što smo mi do sada navikli. Tim više što sam morao čuvati njihova najboljeg igrača. Znao sam sve njegove linije kretanja.
Velika su očekivanja pred ovom generacijom. Svi očekuju velike stvari, osjećate li pritisak?
- Ne osjećamo još ništa jer vlada euforija nakon što smo se plasirali na EP. Uvjereni smo u prolazak skupine. Prerano je da nas uspoređuju s velikim generacijama.
A što Mamić misli o teoriji da je potencijal novog Jarnija?
- Iskreno, mislim da mogu puno napraviti, no vidjet ćemo. Daj, Bože, zdravlja. To mi je najvažnije. Mislim da imam moć ponavljanja i dobar centaršut. No još sam premlad, tek sam na početku. San svakog hrvatskog nogometaša je A-reprezentacija.
Tko ima najveći utjecaj na vaš razvoj?
- Otac me kritizira, no ne miješa se previše. Jedino me nazove prije utakmice i kaže: “Sine, samo pametno”.
Kako vidite svoj igrački napredak?
- Htio bih igrati u Dinamu, osvojiti barem jedan naslov i jednog dana igrati u nekom od jakih europskih klubova - kaže Mamić.
Ali cijela priča mogla bi se zavrtjeti obrnutim redoslijedom jer mobitel njegova oca Ivice ovih dana ne prestaje zvoniti. Skauti svih velikih klubova nude opcije mladom Mamiću. Nema ozbiljnije svjetske agencije koja nije zvala Ivicu Mamića. Zovu ga Juventus, Manchester City, Milan, Arsenal, Napoli, Borussia Dortmund, Chelsea, Stuttgart...
- Ma ja bih najradije u Bayern ili Real Madrid. To su mi najdraži klubovi.
A Hajduk?
- Nemojte me to pitati. Ja sam dinamovac od glave do pete. U meni teče plava krv.
Odlikaš MIOC-a
A što će reći vaš rođak Zdravko Mamić? Petrov otac kazao je:
- Mi smo sa Zidina.
- Ma ja sam iz Zagreba - uskočio je Petar i nastavio:
- Ja nemam ugovor ni s kim. U Dinamu imam stipendijski ugovor od dvije tisuće kuna. No, taj odnos mi je ponekad i teret. Jer, svi kažu: “Lako je njemu, Mamić je iza njega”. Ali Zdravko mene tretira kao i svakog drugog mladog igrača u Dinamovoj školi u mom statusu. Ništa posebno. Ne postoji nikakav drugi pritisak. No, apsolutno podržavam sve što radi Zdravko Mamić. Ali valjda svi skeptici sada znaju da je moj glavni argument talent.
Petar je inače odličan učenik MIOC-a, 15. gimnazije.
- Svaki dan se moram posvetiti učenju, to je jedini način - skromno će.
Imate li status zvijezde u školi?
- Nemam, još nisam ništa ni napravio. No, moji prijatelji su sigurno ponosni kad pročitaju nešto o meni u novinama - zaključio je Petar Mamić.