Kao i prijašnjih nekoliko godina hrvatska će država, sa sredstvima iz europskih socijalnih fondova, ove godine za zapošljavanje osigurati oko jedne milijarde kuna! Ogroman je to novac za hrvatske prilike, jer i u razdobljima kad je bez posla bilo dva do tri puta više ljudi nego danas, samostalno za nezaposlene nismo uspijevali izdvojiti više od dvjestotinjak milijuna kuna. Potpore za zapošljavanje ili neki oblik edukacije danas može dobiti gotovo svatko tko se prijavi na burzu, no svejedno su mnoga radna mjesta nepopunjena.
Hrvatska više nema dovoljno ljudi koji bi preuzimali poslove koje kreira domaće tržište, pa se u velikoj mjeri otvara strancima. Zasad većinom dolaze slabije obrazovane skupine radnika, ali dolazili bi i oni s fakultetom kad bi naša ekonomija mogla kreirati takva radna mjesta. Trenutačno dominiraju poslovi u slabije plaćenom uslužnom sektoru ili djelatnostima, poput građevine ili metalne branše, za koje su se radnici i prije većinom regrutirali sa šireg prostora regije. Procjenjuje se da uz nezaposlene imamo i oko 200.000 obeshrabrenih radnika koji su digli ruke od svega jer nisu imali ni rođaka ni kuma ni sreće da nađu posao, pa će još neko vrijeme tvrtke i poslodavci moći tražiti radnike unutar te skupine građana.
Trgnuti se moraju i na fakultetima na kojima danas studira jedva 700-800 stranih studenata. Sveučilišta i fakulteti svoju akademsku samostalnost doživljavaju i provode poput prava da se ponašaju kao da su oni centar svijeta – od upisnih kvota koje odudaraju od potreba tržišta, do načina rada i odnosa prema studentima.
Ne otvaraju se prema stranim studentima, ne dopuštaju napredovanje mladih znanstvenika, iscrpljujući se u međusobnim obračunima. Sad se već događa da iz boljih zagrebačkih srednjih škola na studij u inozemstvo odlazi više od trećine generacije. Super je da steknu nova znanja i iskustva, ali tu djecu treba znati vratiti. One koji ostanu kući na nekim našim tehničkim fakultetima odmah obeshrabre riječima da će ih ‘samo 20 posto prijeći u višu godinu’, kao da to nije poraz tih fakulteta i pokazatelj njihove kvalitete. Prostor bez ljudi prostor je bez budućnosti.
Ne može svaki nezaposleni dobiti novac. Meni bivša tvrtka nije isplatila osam plaća. Normalno da mi je došlo do blokade računa. Krenuo sam u samozapošljavanje i nisam mogao dobiti poticajna sredstva, radi blokiranog računa. Tako da sam otišao na burzu, radim na crno.