Izraz “europski bolesnik” postao je uobičajen pri opisivanju neke zemlje koja se nađe u političkim ili gospodarskim problemima. Tijekom sedamdesetih godina prošloga stoljeća tim su nazivom opisivali Veliku Britaniju koja je zaostajala u gospodarskom rastu i moderniziranju industrije. Krajem devedesetih europskim bolesnikom nazivali su Njemačku, zbog gospodarskih problema koje je imala netom nakon ujedinjenja, a prije reformi koje su je danas učinile zdravom i uspješnom. Italija je u više navrata, 2005. i 2008., bila proglašavana “stvarnim europskim bolesnikom”. Portugal također, kao i Grčka, Francuska... Ali istraživanje javnog mišljenja koje je ovoga tjedna objavio američki istraživački centar Pew pokazuje da je najnoviji “europski bolesnik” – sama Europska unija kao cjelina.
Počelo na Bosporu
Opisivanje neke države bolesnikom potječe od ruskog cara Nikole I. koji je sredinom 19. stoljeća nazvao oslabljeno Otomansko Carstvo bolesnikom s Bospora. Hoće li europski bolesnik zaista s vremenom nestati kao što je nestao bosporski bolesnik?
Neki komentatori nakon rezultata ankete centra Pew zaključuju da hoće. Komentatori anonimnog, ali utjecajnog financijskog bloga Zero Hedge zaključuju da “Europa ne bi izdržala jedan jedini dan kad bi pitanje njezinog opstanka bilo prepušteno ‘demosu’”, odnosno narodima EU. No, Tim Judah, novinar lista Economist i Bloombergova bloga World View, kaže da anketa zapravo ne otkriva ništa novo i da na neuvjerljivom uzorku nudi očekivane odgovore na vrlo lako i površno postavljena pitanja.
Istraživanje provedeno u osam zemalja EU pokazuje pad podrške Europskoj uniji u posljednjih godinu dana. Najveći pad zabilježen je Francuskoj, gdje je prije godinu dana 36 posto ispitanika smatralo da ekonomsko povezivanje kroz EU jača njihovo gospodarstvo, dok se danas s tom tvrdnjom slaže samo 22 posto ispitanika. S takvom tvrdnjom najviše se slažu građani Njemačke, čija je industrija profitirala od uvođenja eura jer je postala konkurentnija diljem eurozone. U Italiji se s tom tvrdnjom slaže samo 11 posto ispitanika, jednako kao i u Grčkoj. Samo je 33 posto Grka, 41 posto Francuza i 46 posto Španjolaca sklono Europskoj uniji.
Podrška euru kao jedinstvenoj valutu i dalje je snažna, od 63 do 69 posto, ali opet je vidljivo da je Francuska zemlja s najvećim postotkom onih koji bi željeli vratiti nacionalnu valutu. Mnoge analitičare zabrinjava takav zaokret u razmišljaju Francuza jer Francuska je bila zemlja koja je promicatelj projekta europskog povezivanja praktički od samog začeća te ideje. S nevoljkom Francuskom, Velikom Britanijom na izlaznim vratima i Grčkom na rubu ispadanja iz eura, kakva je budućnost EU?
Čini se da je većina europskih medija i analitičara zaključila da je raspoloženje Europljana takvo da će biti vrlo teško, ako ne i nemoguće uvesti novitete poput tzv. euroobveznica, za koje mnogi vjeruju da bi riješile dužničku krizu.
Nije upitna ideja
Novinar Economista Tim Judah, međutim, smatra da rezultate Pewove ankete ne treba doživljavati tako dramatično.
– Vrlo je lako postaviti takva pitanja i unaprijed možete znati kakve ćete odgovore dobiti. Kad pitate Grke je li njihovo gospodarstvo u boljem stanju nego prije, odgovorit će vam, naravno, “ne”. Ali i ja sam vam mogao reći da će biti takav odgovor, niste morali trošiti novac na anketu. Hoću reći, iz ovog istraživanja nismo saznali ništa što već nismo znali. Naučili smo da, kad gospodarstvu ide loše, ljudi kažu da žive lošije – komentira Tim Judah u razgovoru za Večernji list.
Iz tako postavljenih pitanja, smatra, ne može se sa sigurnošću iščitati pad potpore čitavoj ideji EU.
– Da pitate ljude žele li granične prijelaze između svojih država, žele li da svaka zemlja ima drukčije propise o, recimo, sigurnosti hrane..., odgovorili bi vam “ne” – zaključuje Judah.