Jučer objavljeni dopisi iz vremena Drugog svjetskog rata pokazuju da su Amerikanci pomogli zataškati masakr u Katynu 1940. godine, kada su Sovjeti poubijali oko 22 tisuće poljskih časnika i drugih zatvorenika, prenosi AP. Dvojica američkih vojnika slala su kodirane poruke o tome kako su 1943. godine zatekli tijela u stanju visoke raspadnutosti, što znači da ubojice nisu mogli biti nacisti koji su tek nedavno bili okupirali područje.
>> Profesor Jurak strijeljan jer je odbio poreći zločin NKVD-a
>> 'Ovo tlo izgleda voli poljsku krv'
Kapetan Donald Stewart i potpukovnik John Van Vliet Jr. nisu htjeli vjerovati da su za zločin odgovorni njihovi saveznici, no dokazi su bili nedvosmisleni. Osim raspadnutih tijela, tu su bila i brojna pisma, dnevnici i drugi predmeti, svi iz razdoblja prije proljeća 1940. godine. Najviše su ih uvjerile čizme i uniforme žrtava koje su bile u toliko dobrom stanju da su vojnici zaključili da nisu živjeli dugo nakon što su zarobljeni.
Vjeruje se kako tadašnji američki predsjednik Franklin Roosevelt nije htio razljutiti važnog i cijenjenog saveznika Staljina. Donedavno povjerljivi dokumenti koji broje oko 1000 stranica također pokazuju kako američka vlada tvrdi da nije mogla sa sigurnošću utvrditi sovjetsku odgovornost za zločin sve do 1990. godine i uspostavljanja samostalne Rusije, no povjesničari sumnjaju u vjerodostojnost te teorije.
Pripadnici sovjetske tajne policije u Katynskoj su šumi i okolici hicima u potiljak ubili 22 tisuće Poljaka s ciljem eliminiranja vojne i intelektualne elite koja bi mogla pružiti otpor sovjetskoj kontroli. Amerikanci su u prvim godinama rata u Kongresu pokrenuli poseban odbor za istragu tog zločina, pred kojim je svjedočio i sam Stewart. 1952. godine objavljen je konačan izvještaj u kojemu se zaključuje kako nema sumnje o sovjetskoj krivnji za "jedan od najbarbarskijih međunarodnih zločina u svjetskoj povijesti. Također je zaključeno da je Rooseveltova vlada zataškivala masakr, opravdavajući to vojnim razlozima, a odbor je preporučio da SAD podigne optužnicu protiv SSSR-a na nekom međunarodnom sudu.
G. Vuskic Sun, Mar 16, 2014 at 4:11 PM Za dvadesetgodišnjicu HRVATSKOG NARODNOD ODPORA, Donosim ovdje za mnoge koji nisu znali ZAŠTO JE OSNOVAN HRVATSKI NARODNI ODPOR iz pera generala Drinjanina. On je to iznio u prvom broju novine OBRANA od 1 siječnja 1963 godine. ...Zašto je osnovan HRVATSKI NARODNI ODPOR godine 1943.- 1944, kada je postojala NDH sa svojom Vladom i državnim Poglavarom? ...Zažto se je neke poznate ustaške borce, posebno pripadnike Hrvatskog Narodnog Odpora, kako u Domovini, tako i u emigraciji, lišavalo čina, zatim opet rehabilitiralo, unapredjivalo u najveće položaje u državnoj, političkoj i vojničkoj hijerarhiji, da si se i opet proglasi buntovnicima, samovoljnicima, pa čak i komunističkim agentima? ...Zažto ti ljudi ne iznesu istinu sada u slobodnome svijetu? ...Zažto su puč Lorkoviča interpretirali jednom ovako, jednom onako, nikako i svakako, te da ih se u krugovima jedne iste stranke naziva herojim, drugi put neozbiljnim i nepoštenim ljudima, četvrti puta ih se opet jednostavno prešućuje? ...Zašto se je Hrvatska Vojska povukla kada je imala 17 divizija sa zavidnim moralom i spremnosti na žrtvu? ...Zašto je rečeno vojničkim zapovjednicima da idu na predaju, ako se je znalo (nije se tada znalo. Saveznici su iznevjerili na Bleiburgu. Vidi knjigu dra. V. Vrančića S Bijelom Zastavom preko Alpi, mo), da su propali svi pokušaji za naći neki kontakt sa zapadnim saveznicima? ...Zašto se je bio organizirao odpor (rezistencija), a onda opet dat nalog, da se ide na zapad? ...Zašto se je predala Hrvatska Vlada, Hrvatski Vojni Stožer i Vojska a zašto se nije predao Poglavnik? ...Zašto se nije obnovila Bitka na Krbavskom polju? ...Zašto je došlo do Bleiburga? ...Zašto stanoviti politički krugovi napadaju ljude, koji žrtvuju sve, da svijet sazna za Bleiburšku tragediju i Titove zločine? ...Zašto blatimo jedni druge i nekada i brat brata, prijatelj prijatelja, iako znamo, da činimo nepravdu i škodimo našoj stvari; uništavamo ugled boraca za koje znamo, da su pošteni i hrabri rodoljubi! ...Zašto? Zašto........... Prošlo je 17 godina od Bleiburga, a 21 godina od Desetog Travnja i već se nova generacija boraca stvara za novu svehrvatsku revoluciju. Ta generacija ima pravo znati istinu. Mi je moramo reći prije konačnog polaska u boj, jer nas je tako jako malo preživjelih, koji nešto o tome znamo. Mi istinu moramo reći i onda, ako iz te bitke sa istinom i osobno ostanemo u slabom svijetlu. Svjetske velesile atvoraju arhive i iznose tajne, koje im ne služe na čast! Zašto to čine? Zato, jer ih nove generacije povjestničara tjeraju na to, kao što i nas naši povjestničari u ime časti poivlju, da im kažemo istinu. Mi smo obećali nekolicini hrvatskih povjestničara, da ćemo iznieti ono što znamo. Obećali smo to hrvatskim povjestničarima Jeri Jarebu i Marku Sinovčiću, kao i pročelniku Odbora za istraživanje Bleiburške Tragedije Ivanu Prceli, u čije rodoljublje ne sumnjamo. "OBRANA" u svojim narednim brojevima donosi niz članaka, koje će napisati podpisani, dok će o akciji Odpora, koja je poznata pod imenom "Kavranova akcija" pisati jedan od učesnika br. Rover. Brat Rudi Erić će pisati o radu Odpora u stranome svijetu, a br. Dr. Mahmut Muftić o suradnji Odpora sa drugim organizacija. Mnogo smo puta rekli, da nam je težko govoriti istinu. Sada velimo: težko nam je već šutiti, jer će novi borci sumnjati u naše rodoljublje, pa je bolje, a da nadju svoj smisao za žrtvu u novom revolucionarnom pohodu za slobodu naroda. Avijestni odgovornosti pred Bogom i Narodom, mi ćemo reći istinu, a ostatak života mi smo posvetili odgoju i pripravi mladih. Hrvatska će nas povjest suditi prema onome, kako se budemo vladali danas, a ne prema tome što smo htjeli biti ili što bi bili, da smo mogli i htjeli... Prije odluke podpisani je dobro razmislio, uredio svoje račune sa Bogom i ljudima i za vrijeme duhovnih vježbi krajem godine došao do zaključka, da je došlo vrijeme govoriti punu istinu. I mi ćemo ju reći. Neka bude za dobro Hrvatske. general Drinjanin. Da. Tako je mislio i djelovao Maks Luburić. Kada se je on pokrenuo sa hrvatskim Narodnim Odporom odmah poslije smrti Poglavnika dra. Ante Pavelića 28 prosinca 1959 godine, najprije je izdao jedan letak imenom PRVI KORAK. Zatim je početkom 1960 godine izdao TEMELJNA NAČELA I DUŽNOSTI HRVATSKIH BORACA U EMIGRACIJI. Sa starim borcima prikuplja nove koje počima osvajati dinamikom novog političkog kursa. Izdaje nekoliko DRINA 1961 i 1962 godine. Zatim izdaje letak DRUGI KORAK. Tada sam bio i živio u Parizu. Bio sam član HOP-a i prisegnuti član TRUP-a. Pred crkvom svake nedjelje se dijele letci Maksa Luburića. Veliko komešanje nastade među Hrvatima grada Pariza. Jedni ostadoše u HOP-u, vjerni Poglavniku i ustaškom pokretu. drugi ostaju uz HSS, svojatajući da oni imaju narodni mandat za voditi hrvatski narod. Treći odoše k dru. Branku Jeliću i njegov Hrvatski Narodni Odbor. U tom metežu i nesnalaženju izlazi dr. Krunoslav Draganović i Miroslav Varoš sa svojim Hrvatskim Demokratskim Odborom. Sve to Hrvate zbunjuje. Svaki vrti glavom i ne zna gdje će i kojoj stranci prići. General Drinjanin nudi novi početak. Jedni samo o njemu govori i njegovu novom programu, dok drugi, treći i ostali govore kako je Maks kompromitiran svojim zlodjelima i Jasenovcem. Zatim izlazi prvi broj novine OBRANA baš na Novu Godinu 1963 godine. I tako počima TREĆI KORAK djelovanja HNO.