Novi izazov za NATO: predsjednik Antuntun

U Bruxelles nam sljedeći tjedan stižu lideri slobodnog svijeta. A osim njih dolazi i američki predsjednik Donald Trump.

Bit će to prvo inozemno putovanje čovjeka koji trenutno sjedi na dužnosti koja se često zna opisivati i kao “lider slobodnog svijeta”. Ali svijet se danas s pravom pita je li takav opis primjeren ovom trenutku. Američki portal Politico vijest o nedavnom susretu Trumpa i njemačke kancelarke Angele Merkel u Bijeloj kući naslovio je ovako: “Vođa slobodnog svijeta susreće Donalda Trumpa”.

Novinari, analitičari i razni drugi politički autori diljem svijeta trude se smisliti što je moguće kreativniji, a opet i što precizniji, način na koji bi opisali ovo začuđujuće razdoblje u kojem živimo, ovu eru američkog predsjednika Antuntuna. “U njega je malko neobičan um…”

U tom domišljanju novom načina opisivanja globalne stvarnosti s takvim predsjednikom u Bijeloj kući, moj skroman prijedlog je da se novinari drže profesionalnosti i zanata. Čvrsto držanje do pravila profesije spasilo je autore i u puno gorim i opasnijim vremenima. Primjerice, kad pišemo o nuklearnom naoružanju, trebamo koristiti zanatski termin “do trenutka završenja ovog izdanja novina”. Kao na primjer: Japan je, do trenutka završenja ovog izdanja, jedina država na koju je bačena atomska bomba. Jer, nikad se ne zna, sad kad pomladak obiteljskog stabla pomahnitalih sjevernokorejskih diktatora s čudnim frizurama konačno u Bijeloj kući ima nekoga tko mu je “al pari” - po frizuri, bedastoćama koje je u stanju izgovoriti, po brzom prstu na okidaču… Po tragediji koju je spreman izazvati, ali i tragikomičnosti stila vladanja: Trump i njegovi suradnici početkom travnja su obznanili kako “šalju vrlo moćnu armadu”, kako nosač zrakoplova s pripadajućom flotom plovi prema Sjevernoj Koreji, da bi se ubrzo uspostavilo da je u trenucima te objave spomenuta flota plovila u suprotnom smjeru, prema jugu, i da se nalazila 3500 milja daleko od Sjeverne Koreje.

Trumpov stil koji na mahove podsjeća na stil diktatora i autoritarnih vođa, kao i njegovo katkad otvoreno iskazano divljenje takvim vođama, jest razlog za zabrinutost.

Trumpov put do NATO-ovog summita u Bruxellesu bio je neobičan. Tijekom kampanje, otvoreno je nagovijestio da Amerika pod njegovim vodstvom ne bi automatski poštivala članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora, koji napad na jednu članicu tretira kao napad na čitav savez. Kao izabrani predsjednik izjavio je da je NATO “zastario”. Tri mjeseca kasnije, kao predsjednik, rekao je da NATO “više nije zastario”.

Ništa se u ta tri mjeseca značajno nije promijenilo u NATO-u. Trump je tvrdio da je savez zastario zbog toga što se ne bori dovoljno protiv terorizma. Ako je to točno, a što smo onda radili u Afganistanu? Vojna misija u Afganistanu pokrenuta je u sklopu borbe protiv terorizma nakon 11. rujna 2001. godine. Nisu naši, i ostali NATO-ovi vojnici primarno išli u Afganistan da bi se borili za prava žena (i to, ali ne primarno to) niti da bi uništavali polja opijuma (zbog toga nisu uopće išli), nego zbog toga da sruše talibanski režim koji je pružao utočište teroristima. Na stranu sad to što su SAD kasnijom invazijom na Irak stvorile novo utočište koje teroristi i danas koriste. Ali tezu da NATO nije mario za borbu protiv terorizma predsjednik Trump nije ozbiljno potkrijepio, a neozbiljnost je još više pojačala lakoća kojom je od nje odustao. Najsnažniji vojni savez u modernoj povijesti niti zastarijeva, niti se modernizira, olako izmišljenim i nepotkrijepljenim izjavama jednog tragikomičnog američkog predsjednika. NATO, i temeljna uloga SAD-a u njemu, je puno ozbiljna stvar no što će sâm Donald Trump kao osoba ikad biti.

O Trumpovoj ideji borbe protiv terorizma govori i najsvježiji skandal u kojem se našao jučer, nakon što je otkriveno da se pred ruskim ministrom vanjskih poslova i ruskim veleposlanikom hvalisavo izbrbljao o strogo povjerljivim podacima o terorističkim kapacitetima Islamske države, koje su tajne službe SAD-a dobile od izvora toliko osjetljivog da se podaci nisu smjeli dijeliti ni s najbližim američkim NATO saveznicima. A onda ih Trump izbrblja Rusima.

Taj posljednji skandal dodatno narušava povjerenje unutar NATO-a, koje je ionako već narušeno Trumpovim ranijim izjavama. Najvažniji, ali i najnetipičniji zadatak NATO-ovog summita u Bruxellesu sljedećeg tjedna bit će pokušati popraviti to narušeno povjerenje. Ne prema SAD-u kao najsnažnijem savezniku bez kojega NATO-a nema niti može biti, nego prema nes(p)retnom predsjedniku.