Svaki put kad Sud Europske unije donese novu presudu vezanu uz kredite u švicarskim francima, pomisli čovjek na onu Neila Armstronga: „Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo!“
Nova, jučerašnja, kojom u odgovoru na pitanje koje mu je uputio španjolski sud Juzgado de Primera zaključuje da konverzijom CHF kredita potrošač ne gubi pravo na odštetu ako u tom trenutku nije znao da će odredbe na koje pristaje biti proglašene ništetnima, povlači i konzekvencu da se nije mogao odreći ni budućih potraživanja po toj osnovi.
Niti je znao da ih može biti, niti kolika bi eventualno bila. A nove odredbe na koje je u tim okolnostima pristao, ako o njima i nije pojedinačno pregovarao, podložne su preispitivanju poštenosti i mogu biti proglašene ništetnima. Kao i u prethodnoj sličnoj presudi u mađarskom slučaju Dunai, ovo je istodobno i novi korak prema potpunoj ništetnosti ugovora o kreditima u CHF.
No, indikativno je da, dok Sud EU ima pravocrtnu trasu, te je svaka preuda koju donese pravno usklađena s prethodnom, hrvatsko pravosuđe, kad su posrijedi konvertirani krediti, presuđuje suprotno europskoj legislativi koja mu je nadređena. Oni šumom, mi drumom!
Vrhovni je sud, naime, u oglednom postupku u kojem ga se zapravo to i nije pitalo, zaključio da je, bez obzira na ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, konverzijom potrošač obeštećen, ugovor je postao valjan, a on izgubio pravo na potraživanje preplaćenog iznosa od trenutka potpisivanja konverzije.
Za većinu dužnika u CHF, koji su pristali na konverziju, bila je to pljuska; bitno im se smanjio iznos potencijalnog povrata preplaćenog kredita od banke. Sad je tu pljusku Sud EU, posredno, vratio Vrhovnom sudu.
A od prve presude suca Radovana Dobronića cijela je pravosudna trakavica oko CHF-a, u ovom, za hrvatske dužnike malignom scenariju, išla rakovim koracima: dva naprijed, jedan natrag. No došla je do točke u kojoj je neosporivo dosad presuđeno da su valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa ništetne, da za ništetne odredbe nema zastare te da potrošači imaju pravo potraživati preplaćeno i bez obzira na potpisivanje aneksa o konverziji. Ostaje još – potpuna ništetnost ugovora. A ništa se od ovoga ne bi događalo da toksični krediti nisu pušteni na hrvatsko tržište. Na dušu regulatoru.
Đuro Sessa sramota je hrvatskoga pravosuđa. Mali ga ljudi ne zanimaju.