Za nas je ostala tajna kako je naš Zdenko poginuo. Jedina nam je utjeha doći na mjesto zločina i zapaliti svijeću – kazala nam je Jela Perica čiji je sin, policajac Zdenko, zajedno s još jedanaest kolega ubijen 2. svibnja 1991. godine u Borovu Selu. Je li u četvrtak, nakon devetnaest godina istrage i potrage, policija konačno uhitila odgovorne za masakr u Borovu Selu (neslužbeno, privedeni su Milan M., Đuro M., Stevan P., Nikola I. i Stanislava Ć.), njezin suprug Luka Perica odveć ne vjeruje:
>>Za ratni zločin u Borovu u pritvoru zadržana samo jedna osoba
– Da bi našli krivca i došli do prave istine, morali bi uhititi pola Borova Sela i Dalja. Mislim da je to samo mazanje očiju, da se pokaže kako nešto rade. Gdje su bili ovih 19 godina? – kaže otac. Najteže mu je bilo, kaže, kad je hrvatska vlast abolirala sve koji su sudjelovali u pobuni u Borovu Selu jer vjeruje da je tada oprošteno i ubojici njegova sina. Oprost koji Luka Perica spominje dogodio se 1998. godine. Naime, ondašnje vojno tužiteljstvo podiglo je još u kolovozu 1993. godine optužnicu protiv 51 osobe zbog zločina od 2. svibnja. Sudilo im se u dva odvojena postupka za najteži oblik oružane pobune, zakonski izjednačene s ratnim zločinom. Postupak je bio razdvojen u dva djela, deset osoba osuđeno je na 20 godina robije, no nakon donošenja Zakona o oprostu 1996. godine, postupci protiv ostalih obustavljeni su, a osuđenici pušteni. Među pet privedenih u vukovarsku policiju nema osoba kojima se tada sudilo jer za isti zločin nitko ne može dva puta odgovarati.
Matija Vučić, majka poginulog Ivice Vučića, nije dočekala da dozna tko joj je ubio sina – umrla je prije mjesec dana, od žalosti, kaže njezin suprug Marinko.
– Treba pronaći krivce i kazniti ih, iako mi nije jasno, toliko policije imamo i da ništa nisu pronašli – plačući kaže Marinko Vučić. Otac Željka Hrale, Antun, kaže da će, ako treba, roditelji pronaći ubojice.
– Uspomene su teške jer dijete se ne zaboravlja.
Pucali s krovova
Franjo Čopčić je 2. svibnja 1991. vozio zapovjednika Stipana Bošnjaka i svjedok je njegove smrti.
– Na nas su zapucali s okolnih krovova, čim smo prešli prugu na ulazu u Borovo Selo. Kad je došla vojska, pregovarao sam s JNA i lokalnim Srbima tražeći da dopuste Hitnoj da pokupe ranjene, ali su odugovlačili pa su umrli i oni koji bi ostali živi – kaže Čopčić.
– Poznavao sam sve poginule, a mrtvog Zdenka Pericu iznosio sam iz dvorišta gdje je ubijen. Tamo sam vidio Gorana Hadžića, ali i oca jednoga današnjeg pomoćnika načelnika u PU vukovarsko-srijemskoj – kaže nam Hrvoje Šikić, a Željko Bartolin, koji je u borovskom masakru ranjen u ruku, kaže da je kriva politika što do sada nitko nije odgovarao.
– Iz moje skupine samo nas je četvero preživjelo. Bio sam zarobljen do večeri, tukli su me. Najgori je bio neki Rule kojega bih i danas prepoznao – svjedoči nam Boško Crčić.
– Vidjet ćemo hoće li netko od tih ubojica odgovarati, iako sumnjam. Barem onaj "moj" Rule... – rezigniran je Crčić.
A u Borovu Selu jučer kao da je vladala potpuna amnezija, zakon šutnje ili stvarno nepoznavanje činjenica o događajima od 2. svibnja 1991. Komentirajući najnovija privođenja, mještani se pitaju kako to da je do uhićenja došlo ubrzo nakon posjeta Borisa Tadića Vukovaru, ali i ubrzo poslije izjava Vojislava Stanimirovića u beogradskoj Politici. Napominju i da je sljedećeg tjedna Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i možda na neki način kupovanje mira kod građana.
Imali desetke razgovora
– Mislim da je pravi razlog želja da se ljudi zaplaše i prije popisa stanovništva natjeraju da odsele. Kako drukčije tumačiti stalna privođenja i pozivanja na nekakve informativne razgovore. To traje mjesecima – rekao nam je jedan od mještana. Kažu i da je u proteklih pet-šest mjeseci policija obavila desetke razgovora. Milica P., supruga privedenog Stevana, kaže da je njen suprug već i prije bio privođen, ali i pušten.
– Mi smo toga 2. svibnja bili u Crvenki, u Vojvodini, na vjenčanju sina. Nismo ni živjeli u Borovu Selu i ne znam zašto nas se uopće povezuje s tim. Pa da se osjećamo na bilo koji način krivi, ovdje ne bismo bili odavno – rekla je Milica P. Zamjenik načelnika općine Borovo Duško Drobić kaže da je proteklih mjeseci razgovarao s nekima koji su bili privođeni u policiju.
– Uvijek su bila ista pitanja: Gdje se bili toga dana, što ste radili, koga poznajete... Međutim, ovo sada nas je iznenadilo i mislim da je neprimjerena čestitka mještanima za Dan županije. Građani su uplašeni i može se na svakom koraku čuti da nam samo preostaje da sjedimo doma i čekamo jer će možda uskoro doći i po nas. Svakako da sam za to da se istraže sva događanja iz 1991. godine, ali ne znam i zašto se čekalo toliko – rekao je Drobić.
Misli da je možda cilj da se, iz nekog razloga, ljudi zaplaše. U Borovu Selu i jučer su se mogla vidjeti policijska vozila, a u oči je upala i činjenica da je policija osigurala spomen-obilježje poginulim hrvatskim policajcima u središtu sela. Predsjednik Hrvatskog društva srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak kaže da branitelji nemaju nikakvih informacija tko su privedeni i za što ih se sumnjiči.
srbija je postala svjestski policajac sve iz regiona hapsi i zatvara i otvara optuznice.