Nekoliko sati prije otvaranja birališta u SAD-u hakeri su počeli postavljati svoje gnijezdo. U napola zamračenoj sobi postavili su laptope opremljene najnovijim programima za razbijanje kodova, spojili ih u mrežu, razasuli dodatne podijeljene monitore i počeli pomno češljati mrežu, sustave za glasovanje, tipkati linije koda po tastaturi kako bi utjecali na ishod predsjedničkih izbora koji su upravo počinjali. Svaki od njih na jednom od ekrana vidio je ono što vide birači na uređajima za glasovanje postavljenim na biralištima, dok je na drugom zaslonu računala vidio linije koda kojima je mijenjao glasove koji su počeli pristizati u središnji izborni sustav...
Tako otprilike izgleda prizor koji većina ljudi zamišlja kada se tvrdi kako je Rusija hakirala američke predsjedničke izbore i utjecala na to tko će u Bijeloj kući sjediti sljedeće četiri godine. No to nema gotovo nikakve veze sa stvarnošću.
Glasovi vojnika iz baza
Naime, hakirati izbore tako da se broj glasova jednom kandidatu smanji ili drugom doda pritiskom prsta na tastaturi računala negdje daleko, recimo u Rusiji, nije moguće. Zbog jednog jednostavnog razloga. Većina izbora u svijetu izvodi se papirom i olovkom, zaokruživanjem kandidata, a potom se ti glasački listići prebrojavaju pred komisijom najčešće sastavljenom od predstavnika dvaju suprotstavljenih kandidata. No i u onim zemljama poput SAD-a, gdje se za glasovanje koriste strojevi, njihovo hakiranje gotovo je nemoguće. Prije svega, najveći dio tih glasačkih strojeva nije, upravo zbog sigurnosnih razloga, spojen na internet i svakog od njih pojedino trebalo bi otvoriti i namjestiti da izbacuje rezultate naklonjene jednom ili drugom kandidatu. Drugo, u prosjeku su ti strojevi stariji od deset godina i ne rade poput računala, već poput kućanskih uređaja. Nemaju operativni sustav, već bi ih trebalo fizički otvoriti, svakog od njih pojedinačno te instalirati čip koji bi korigirao rezultate. A za takvu operaciju koju bi proveli ruski hakeri i tehničari nema nikakve šanse.
Opasnost od hakiranja leži u jednom relativno uskom dijelu izbornog procesa, samo na glasovima koji se šalju internetom. A njih nema previše jer internetom mahom glasaju ljudi koji se nalaze izvan SAD-a poput vojnika stacioniranih u bazama diljem svijeta, diplomata ili astronauta koji su glasali s Međunarodne svemirske postaje. Ipak, i ovaj relativno uski segment glasača može donijeti prevagu.
– Od 11 “swing država” ove je godine njih pet, Kolorado, Iowa, Florida, Nevada i Sjeverna Karolina, dopuštalo glasovanje internetom vojnicima i državljanima koji trenutačno borave u inozemstvu. Tisuće glasova slijevale su se internetom i svakako je postojala mogućnost manipulacije. Zajedno ove savezne države nose 65 elektorskih glasova – kaže David Bycosky, američki stručnjak za računalnu sigurnost.
Međutim, iako je to relativno teško izvedivo, ne treba sasvim izostaviti mogućnost da su strani hakeri mijenjali glasove koje su glasači slali internetom kako bi utjecali na konačni ishod američkih izbora. U tom slučaju hakeri su trebali preusmjeriti adrese stranica za glasanje tako da korisnici računala slijevaju svoje glasove na hakerska računala gdje bi se određeni postotak glasova mijenjao u korist jednog od kandidata te bi se potom ti glasovi elektronički otpremili na pravu stranicu za glasanje. Druga mogućnost za utjecanje na vjerojatnost izbora nešto je jednostavnija. Metodom znanom pod imenom DDOS hakeri bi “zatrpali” internetske adrese za glasovanje te bi one postale nedostupne, pogotovo glasačima iz pojedinih država za koje se zna da naginju jednoj ili drugoj strani.
Ciljane i lažne vijesti
Naravno, računalnim sustavima može se utjecati na izborni proces, no to nije stvar hakiranja koliko svojevrsnog društvenog inženjeringa. I to najčešće korištenjem društvenih mreža na kojima je moguće objavljivati lažne vijesti, a potom ih ciljano usmjeriti prema pojedinim usko definiranim skupinama. Tako Facebook dopušta targetiranje ne samo po mjestu prebivališta pojedinog korisnika već i po godinama, spolu, interesima... Tako je, na primjer, bez problema moguće stvoriti “vijest”, lažnu informaciju o protukandidatu i postaviti je na društvenoj mreži tako da se ona prikazuje, recimo, samo ženama starima između 25 i 35 godina koje se nalaze u Montgomeryju u Alabami i koje zanima uzgoj cvijeća. Vijest da će Hillary, ako bude izabrana, uvesti porez na uzgoj petunija, vijest koja sa stvarnosti nema nikakve veze. I vijest za koju ostatak javnosti neće nikada saznati jer je plasirana u prilično uskom krugu. Da bi hakiranjem Rusija mogla utjecati i na buduće izbore za kancelara u Njemačkoj kako bi uništila izglede Angele Merkel za reizbor, ustvrdio je i njemački BND.
No vjerojatno nisu mislili na stvarno upadanje u računalni sustav jer Njemačka je 2009. ukinula glasovanje računalima.
>> Ruski hakeri objavili tajne poruke! Bivši američki tajnik: Izrael ima 200 atomskih bombi
>> John Kerry: Ruski i kineski hakeri vrlo vjerojatno čitaju moj email
U svijetu gdje je se sav operativni software (Windows, iOS, Android...) dizajnira i radi u SAD-u, gdje su firme koje ga rade direktno podložne zakonima SAD-a... gdje je jedan od većih kontributora za otvorene OS-ove (Linux i BSD) upravo NSA... gdje se sav Internet promet na linkovima sniffa i preusmjerava prema NSA (zakonska obveza i praksa telekoma i kod nas)... gdje se i glavni hardware za procesuiranje dizajnira u SAD-u (Intel, AMD, Qualcomm)... Gdje se sva glavna Internet oprema dizajnira u SAD-u (Cisco, Juniper...) Gdje sve relevantne društvene mreže imaju sjedište u SAD-u i podaci na njima podliježu isključivo zakonima SAD-a i njihovima tajnim službama... gdje SAD ima nekoliko stotina (ili tisuća) puta veći proračun za akcije tipa uvođenja demokracije... gdje su gotovo SVI mediji otvoreno agitirali za jednog kandidata... vi se našli optuživati Ruse za namještanje izbora putem Interneta?