Vodeći svjetski mediji propituju kakve bi posljedice moglo izazvati iznenadno rusko okretanje leđa jedinom svjetskom sudištu za najteže zločine, posljednjem utočištu međunarodne pravde, pa BBC i Washington Post svoje analize naslovljuju zloslutnim pitanjem: “Je li to kraj Međunarodnog kaznenog suda?” Otkud takvo strahovanje, premda je riječ o velesili angažiranoj na svjetskim ratištima, kad ni druge moćne i velike zemlje, uključujući SAD, nisu podvrgnute međunarodnopravnom režimu MKS-a!? Uostalom, Rusija je odlučila samo povući svoj potpis s Rimskog statuta iz 2000., dok ionako nije bila njegova članica. “Rusija nikad nije demonstrirala istinsku namjeru da ratificira Rimski statut”, ustvrdio je Sergej Nikitin, direktor ruskog Amnesty Internationala, kako je objavljeno na njihovoj web-stranici. Po njegovu mišljenju, rusko povlačenje potpisa nije “ništa drugo nego prezir prema ciljevima MKS-a – okončanje nekažnjivosti za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti – i to je uvreda za sve žrtve tih užasnih zločina”.
Zar odluka, pa i Rusije, može ugroziti konstrukciju koju su nakon puno napora izgradile sada 124 zemlje članice Rimskog statuta!? U novoj zgradi MKS-a, otvorenoj u travnju, u četvrtak je zaključena opća skupština. MKS ima gotovo tisuću zaposlenika i jedan od najvećih budžeta među međunarodnim sudištima, s proračunom od 150 milijuna eura za 2017. Pa ipak, vijest iz Rusije došla je kao sol na svježu ranu jer joj je prethodilo povlačenje triju afričkih članica MKS-a – Burundija, Gambije i, što najviše zabrinjava, Južne Afrike. Strahuje se od domino-efekta koji bi mogao isprovocirati masovan egzodus afričkih zemalja, a već su to najavili, Čad, Kongo, Obala Bjelokosti, Srednjoafrička Republika...
Rusko potkopavanje
“Teško je u tomu ne vidjeti da Rusija pokušava potkopati napredak u uspostavi međunarodne pravde”, komentira ruski Amnesty, iz kojeg su već ranije osuđivali napore Kremlja da u Vijeću sigurnosti blokira nastojanja da se situacija u Siriji podvrgne nadležnosti MKS-a. Za naoko jake ruske argumente Nikitin iz AI kaže da su cinični. Službeni je stav Rusije, naime, da je MKS “neučinkovit i jednostran”, odnosno da je u 14 godina donio četiri presude, a potrošio milijardu eura. Premda, to je mogao biti povod za povlačenje i prije, ali i za godinu, dvije ili tri.
I naš pravni ekspert za međunarodno kazneno pravo s političkim i državničkim iskustvom prof. dr. sc. Ivo Josipović, kojem je u “pripetavanju” s budućim predsjednikom suda izmaknula pozicija suca MKS-a, smatra da okolnosti koje službena Moskva navodi predstavljaju samo povod.
– Rusija, kao i druge države koje sudjeluju u ratnim sukobima, naprosto ne želi univerzalno kazneno sudište. I SAD se protivio sudu uz izgovor da se boji njegove politiziranosti i mogućnosti da upravo ona bude razlog optuživanja njenih državljana. Sud se neće ukinuti bez obzira na odlazak nekih zemalja, ali će, barem privremeno, entuzijazam za međunarodno pravosuđe biti manji. Sigurno, svaka nova presuda jačat će povjerenje u MKS – smatra Josipović. Baš je ljetos osuđen najviši dužnosnik neke države, kongoanski potpredsjednik Jean-Pierre Bemba na 18 godina zatvora kao vojni zapovjednik zbog zločina, pa i seksualnih, njegove vojske 2002. u Srednjoafričkoj Republici. Rusija je, prema pisanju Guardiana, nezadovoljna i MKS-ovim tretiranjem kratkog sukoba između Rusije i Gruzije 2008. jer se od siječnja vodi istraga jesu li počinjeni najteži zločini. Rusko povlačenje potpisa uslijedilo je dan nakon što je UN-ov Odbor za ljudska prava podržao donošenje rezolucije protiv Rusije zbog “privremene okupacije” Krima i luke Sevastopolj te kršenja prava i diskriminacije, među ostalima, i krimskih Tatara. Rusija smatra da je ta rezolucija, koju će vjerojatno usvojiti i Generalna skupština UN-a, “politički motivirana” jer je Krim pridružen Rusiji temeljem referenduma, koji je inače doveo do sankcija Zapada. Dva dana prije povlačenja potpisa, MKS je u sklopu preliminarne istrage događanja u Krimu opisao kao “međunarodni oružani sukob između Ukrajine i Ruske Federacije”, što otvara mogućnost istrage jer je Ukrajina članica MKS-a. To je nedavno zagovarao i francuski predsjednik François Hollande optužujući Rusiju za ratne zločine zbog bombardiranja istočnog Alepa. I preko Vijeća sigurnosti UN-a napravljen je pritisak radi pokretanja istrage o eventualnim zločinima protiv čovječnosti u Siriji, a što su Rusija i Kina spriječile svojim vetom. U Washington Postu stoga ruskom povlačenju potpisa daju i moguće preventivno značenje, a glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov to naziva formalnošću, ali i “nacionalnim interesom”. Ruska diplomacija inzistira da zločinci moraju biti dovedeni pred lice pravde, ali da MKS nije ispunio očekivanja da će biti neovisna i poštovana institucija međunarodne pravde. Predsjednik skupštine država članica Rimskog statuta, senegalski ministar pravosuđa Sidiki Kaba, priznavši da sud prolazi kroz “teške trenutke”, pozvao je Rusiju da se ne povlači, te je izrazio žaljenje što su Burundi i Južna Afrika najavili istupanje koje formalno stupa na snagu za godinu dana od najave glavnom tajniku UN-a.
– U svijetu ispresijecanom nasilnim ekstremizmom... hitno je i nužno braniti ideal pravde za sve – prenosi AFP Kabine riječi.
Ali i pristaše MKS-a svjesni su opravdanosti kritika o fokusiranosti MKS-a na afrički kontinent.
Za afričke države
– Još od samog osnutka MKS-a mnogi su se bojali da će to biti sud za afričke države, što je u velikoj mjeri i postao – uzvraća Josipović na tu temu. U Africi je prilično jak pokret kritičara okupljen oko Afričke unije, koja je i prije lobirala za masovni izlazak iz MKS-a. Iako je sudanskog predsjednika Omara Ahmad al-Bashira još 2008. MKS optužio za genocid i zločine protiv čovječnosti u Darfuru te unatoč uhidbenom nalogu, on relativno slobodno putuje i u zemlje članice MKS-a, pa je 2015. izbjegao uhićenje u Južnoj Africi iako su tamošnji sudovi zaključili da su time prekršene ne samo međunarodne obveze već i domaće pravo. U analizi Washington Posta ističe se da je izlazak Južne Afrike pikantni presedan jer ta zemlja nije suočena s istragama, skrupuloznija je prema pitanjima mira i pravde te izlazak tog afričkog lidera čini masovni egzodus iz MKS-a vjerojatnijim. Iako Južna Afrika time više očituje svoj stav prema kontinentu nego prema samome sudu, napominju. I u službenom očitovanju navode da su obveze koje nameće članstvo u nesuglasju s njihovom ulogom regionalnog posrednika u mirovnim procesima. Južnoafrički ministar pravosuđa Michael Mathura ustvrdio je da se Pretorija našla u “sukobu obveza” prema poštovanju pravila Rimskog statuta i međunarodnopravno zajamčenog imuniteta vođama država, ali to ne znači da će oni postati siguran raj za optuženike. Kritizirao je MKS da ignorira zločine počinjene u drugim dijelovima svijeta jer je od deset aktivnih punih istraga samo jedna (Gruzija) izvan afričkog kontinenta. Tako je i Burundi, čim je preliminarna istraga upozorila da su njihovi dužnosnici odgovorni za “opsežna kršenja ljudskih prava”, koja u nekim slučajevima prelaze u “zločine protiv čovječnosti”, pokrenuo izlazak iz MKS-a, a autore izvješća proglasio nepoželjnima.
– Selektivnost je najveća opasnost za međunarodno pravosuđe jer slabi povjerenje u pravdu. Ona je rezultat želje nekih država da budu izvan zone odgovornosti, ali je i povod drugima da neprovođenjem odluka ili izlaskom iz projekta jačaju tu selektivnost. Selektivna pravda sigurno nije najbolja pravda. Ali, ipak, barem u jednoj mjeri sankcionira zločine i šalje poruku o tome da pravda vreba počinitelje zločina. Uostalom, tako je bilo i kod ad hoc kaznenih sudova, od Nürnberga do sudova za bivšu Jugoslaviju, Ruandu, Kambodžu… – tumači Josipović te dodaje kako se ipak vode preliminarni postupci u kojima su mogući okrivljenici državljani drugih zemalja, primjerice, britanski državljani u Iraku.
Istraga zločina u Afganistanu
– Ali, sve ide vrlo sporo, a glavni su razlog politički otpori. Međutim, takvo što je bilo očekivano i valja znati, a i prihvatiti, da je proces izgradnje međunarodnog pravosuđa dug i mukotrpan te da se ne smije promatrati statično, nego kao projekt koji se razvija, koji ima svoje uspone i padove. Da, MKS nije efikasan, skup je i selektivan. Ali, ipak nudi nadu da će s vremenom jačati pravda, slabjeti selektivnost. Uostalom, još se donedavno projekt takvog suda činio nemoguć. Taj je sud investicija u budućnost, sigurno daleku, u kojoj će svi biti jednaki pred licem pravde – kaže Josipović. Njegov optimizam dijeli i glavna tužiteljica MKS-a Fatou Bensouda iz Gambije, ustvrdivši na skupštini da sustav Rimskog statuta nije u krizi, već da aktualna događanja predstavljaju samo prepreku u zajedničkom nastojanju prema postignuću mirnijeg i pravednijeg svijeta.
Glavna je tužiteljica najavila preliminarne istrage slučajeva na palestinskom području, u Kolumbiji i Ukrajini te je u svom godišnjem izvješću najavila i dosad najkompleksniju istragu navodeći da postoji “razumna osnova” da su američki vojnici, kao i talibani i afganistanske snage počinile ratne zločine. SAD nije članica MKS-a i stotinjak zemalja potpisalo je sporazum o neizručivanju američkih državljana. Hrvatska nije s obzirom na to da mi izručujemo svoje državljane u Haag.
MKS je od početka bio na mukama jer su mu mnogi kad-tad zaželjeli neuspjeh. Dugo su pravni eksperti radili na ideji kodificiranja međunarodnih zločina i uspostave stalnog MKS-a, ali u dugom razdoblju hladnog rata svi su napori u međunarodnoj politici bili tretirani kao politička propaganda, piše u znanstvenom radu nedavno preminulog akademika Davorina Krapca, koji navodi da je gotovo pa slučajan događaj na sjednici Opće skupštine UN-a doveo do osnutka MKS-a, kad je delegacija Trinidada i Tobaga tražila da se osnuje međunarodni sud za kažnjavanje švercera narkotika, za što na koncu Sud nije nadležan. I Josipović ističe da velike sile nisu pokazivale entuzijazam za taj projekt.
– Neki su to, kao Rusija ili Kina, pokazivali pasivnošću u postupku izrade Statuta. Druge, poput SAD-a, koje jesu aktivno radile u pripremama, čak na pripremnim sastancima i na Diplomatskoj konferenciji u Rimu imali jake stručne i političke delegacije, u konačnici su se snažno protivile nastanku MKS-a i nastojale srušiti projekt. Imao sam čast kao stručnjak raditi na newyorškim pripremnim sastancima te biti u Rimu na gotovo šestotjednoj diplomatskoj konferenciji koja je završila usvajanjem Statuta s golemom većinom glasova država. Bio je to trenutak velikog entuzijazma i nada da će čovječanstvo stati na kraj strašnim zločinima. Naravno, nade i očekivanja bili su pretjerani. Zemlje koje sudjeluju u različitim ratnim sukobima, posebno velike sile, ne žele neovisno svjetsko pravosuđe. Druge nisu zadovoljne stanjem u kojem je vidljiva neravnopravnost država i pojedinaca koji bi trebali odgovarati za zločine – kaže Josipović, koji smatra da MKS-u veći udarac prijeti od izlaska zemalja koje su stranke Statuta, nego od Rusije, ali očekuje da će Sud opstati.