Rijetki su privatni iznajmljivači uopće čuli za pojam difuznih hotela, a neki će već dogodine svoj zimmer frei nuditi upravo pod tim nazivom. Potencijala da prerastu u male, unikatne hotele ima tek manji dio, pa preostaloj većini, prema zamisli resornog ministarstva, preostaje vezati se s nekoliko sličnih objekata iz susjedstva promocijom, prodajom, nabavom, zajedničkom recepcijom...
Prepreka neće biti ni ako domaćini dogovorno požele dijeliti i službu čišćenja ili, recimo, prostor u kojem će gosti doručkovati. Hoće li se, pri tome, povezati dvoje, petero ili sedmero privatnih iznajmljivača, stvar je njihova dogovora. Jedini će uvjet biti da se u tzv. difuznom hotelu nađu objekti istog profila i iste razine usluge.
Veća sigurnost
– Ne zvuči to loše – prva je reakcija jedne hvarske iznajmljivačice, koja svoju katnicu uspijeva napuniti samo u špici.
– Nijemaca koji su dolazili na dva-tri tjedna više nema, a u kolovozu nije bilo ni Talijana. Uglavnom dolaze mladi, na noć-dvije. I to sa svih strana svijeta, iz Japana, Rusije, Švedske, Portugala, Novog Zelanda, Španjolske, Tajlanda... I svi govore engleski, ja, pak, njemački i talijanski, a sa šezdeset nemam snage učiti i engleski. Da, definitivno, bilo bi dobro da s nekim mogu podijeliti dio obaveza i da imam veću sigurnost.
U svojim brigama nije usamljena. Iznajmljivanjem soba i apartmana bavi se u nas oko 60.000 kućanstava i u zimmer freiju je praktički svaki drugi turistički ležaj. Turizam, naime, raspolaže sa 935.000 ležajeva, a privatni smještaj ih ima nešto više od 450.000.
Zimmer frei je jeftiniji od hotela, a mnogi ga vole i zbog toga što je intimniji, nudi kontakt sa stvarnim domaćinom. Oduvijek više-manje prepušten sam sebi, postao je i zaštitni znak našeg turizma, a Veljko Ostojić će reći i političko, sociološko i socijalno pitanje.
Za početak inventura
– Za početak ćemo napraviti inventuru, kako bi se vidjelo čime zapravo raspolažemo. A da bismo to mogli, moramo imati ljude koji će sjediti s druge strane stola pa radimo i na osnivanju županijskih udruga privatnih iznajmljivača. Pripremamo i program poticaja za preobrazbu privatnog smještaja u obiteljske hotele i pansione, a potom na red dolaze difuzni hoteli. Prvi bismo mogli dobiti već 2013. – otkriva planove ministar turizma.
Cilj je privatni smještaj pogurati prema duljoj sezoni. Trenutačno je prosječna popunjenost samo 46 dana, tri tjedna kraće čak i od kampova. A dobro organizirani difuzni hoteli goste bi ubrzo mogli imati, vjeruje Ostojić, i puna tri mjeseca.