Novković je prvi boksač estrade, a Šeks prvi kazalištarac među političarima

VIC TJEDNA Pitaju političara: – Kako se živi? A on će: – Kako se uzme.

ŽIRI BOBIJEVIH DANA IZABRAO ŠEKSA Histrionski dom (studeni 2023.)  Otkako je Bobi Marotti dodirnuo nebo, naša kazališna scena više nije ista. Ko da je izgubila dušu. Histrioni već 12 godina zaredom, na festivalu posvećenom Bobiju, vraćaju dašak njegovog optimizma. Scena tih dana odiše humorom. Gledalište uzvraća smijehom. Šta'š više.

Na dozu veselja stigli su dr. Izet Aganović i njegova supruga Meliha. Stručnjak za one koji ne smiju papati baklave i sladoled teško hoda. – Izet ima problema s koljenom pa bi trebao ispružiti nogu – reče mi njegova dražesna supruga. Odmah sam potražio dvije udobne šamrle i smjestio ih sa strane. Da se udobnije smiju.

Podsjetim doktora da smo se družili na rođendanima zajedničkog prijatelja Silveka Degena u njegovoj kleti. Izet je, prije mene, išao i u čuvenu trešnjevačku gimnaziju. Pozdravljam starog prijatelja Slavka Kojića i njegovu lijepu suprugu. Taman kad ga htjedoh priupitati zašto Duško Ljuština više nije član stranke koja nosi ime Milana Bandića netko od glumaca izusti:

– Ljuština i Kojić već dugo ne komuniciraju.

Eto i Šeksa u ajncug izdanju.

Šapnem mu da je rođendan Ančici Dobrić. Koju je baš ljubio. Eto mu razlog za dodatne kušlece.

Iskoristim priliku da formiram žiri koji će birati najvećeg hodočasnika u kazališta među političarima.

– Broj jedan je Šeks – složiše se Perica Martinović, Ančica Dobrić, Anita Malenica, Branko Babac...

– I Tuđman je volio kazalište – doda Anita.

Ipak broj dva je Gordan Jandroković – usuglasiše se.

POVEZANI ČLANCI:

I Milan Bandić je često bio na priredbama. Ali bi šmugnuo van nakon prvog dijaloga.

Sutradan za šankom Vitezovih dvora sjedim i divanim sa Zlatkom.

Decenijama smo prijatelji. I skup smo pili. I puno toga popili. Kompoziciju cisterni.

Sad ispred nas sok i kavica.

I hrpa uspomena.

– Bobijevi dani su ti u stvari počeli na moj 60. rođendan. U kleti na Kapelščaku. Se sećaš? – reče Vitez.

– Kak se ne bi sećal.

Da je to netko snimio eto Palme u Cannesu. Neponovljivo. Bilo je sto ljudi.

– Arsen je popeval "Amiga", a kao DJ puštal "Čavoglave" – podsjeti me Zlatko.

Za mikrofonom su se redali Adam Končić, Ladarice, Žiga… Nosila se i štafeta.

Zadnji trkač do slavljenika bio je Ćošo. Oblečen ko Titekov pionirček.

Štafeta je bila prava. S porukom u utrobi.

A poruku je napisao Bobi.

Aj potraži njegovo pisamce da ga objavimo.

Zlatko izvadi pismo iz štafetne palice. Koje je na njegov ročkas, na Dan antifašizma, 22. lipnja, napisao zadnji dobitnik nagrade AVNOJ-a, Bobi.

"Dragi Viteže, oprosti mi što ti na tvoj veliki rođendan ne mogu predati ovo štafetno pismo. Zlatko, skupa smo počeli na Akademiji 1968., da bi mi sad, u mojim mirovinskim danima, ti s Histrionima omogućio da još kazališno živim. Sahranivši bivšu tamu, uživajući u današnjem liberalnom svjetlu, želim ti zdravlje i još puno, puno godinica. Tvoj stari antifašist Josip Bobi Marotti."

MOŽE LI HRGOVIĆ U RING S VELIKIM DEČKIMA

Malo uživo, malo retro (studeni 2023.)

Godinama koje uzalud prolaze zvoni gong.

Filip Hrgović pobjeđuje sve redom. Ali to su ipak borci iz drugog ešalona.

Oni elitni bili su mu donedavno nedostupni.

Konačno se spominje mogućnost da odboksa mečeve za pojas. Da konačno zgrabi lovu.

Kakve su mu šanse u ringu s titanima?

Pokušavao sam pronaći odgovor spikajući s istinskim znalcima plemenite vještine.

– Bojim se za Hrgovića. Mislim da nije dovoljno spreman za ulazak u ring s najvećima. Morao bi trenirati dvostruko više i popravljati mane kojih očito ima. To se vidjelo u sudaru s Kinezom koji ga je dobro uzdrmao – kazao mi je prije povratka u Ameriku Marko Rubelj.

POVEZANI ČLANCI:

Višestruki prvak države u boksu.

Njegov prijatelj Dragan Perutović, bivši tajnik Metalca, dijeli Markovo mišljenje.

– Filip je u 33. godini. Brzina se polako gubi. Teško će njegov jednosmjerni boks proći protiv velikih. Želim mu svu sreću da uspije, ali se i plašim…

Zvonimir Franjić bio je šampion u bivšoj državi. Tehničar i fajter. Razmišlja malo drugačije od Dragana i Marka.

– Lova je danas u boksu presudan faktor. Hrgovićevi menadžeri očito nisu dovoljno ulagali u njega. Davno je trebao doći u poziciju da se bori za titulu. Mislim da je malo zakasnio na ulazak u ring s ozbiljnim suparnicima. Ako ništa drugo, bar će biti u prilici da zgrabi ozbiljnu svotu – smatra profa u mirovini Franjić.

Pokušao sam kontaktirati starog prijatelja Novaka Radanovića. Bivšeg profića u boksu.

Koji se mlatio u ringu do četrdesete. Ali nema tona.

Zajednički frendovi kažu mi da malo pobolijeva.

A ja se sjetim kako su, prije dosta godinica, kod njega u klubu trenirali Indira Vladić, Dimitrije Popović, Boris Novković…

Pokušavao sam tada dogovoriti meč između Indire i Dimitrija.

– Ona je hitra ko leptir, a udara ko osica. Ženski Muhamed Ali. I Dimitrije je brz, a udara snažno. Samo neredovito trenira – pričao mi je tad Novak.

Meč se nije održao. Dimitrije je, zbog obaveza, predao.

– Kakav je u ringu Boris Novković? – pitao sam Radanovića.

– On je kategorija iznad. Trenira kod mene desetak godina. Protiv njega nitko s estrade nema šanse.

Tako je to bilo. Prije puno godina.

Dimitrije više ne trenira. Indire nema u ringu. A ni Boris nije u nekoj formi.

Nadam se da će Hrgović demantirati sve one koji mu baš i ne vjeruju. I osvojiti pojas.

Za Boga miloga.

Pa ima skor 16:0.

MARTINJSKE IDE

Dan bez pića (studeni 2023.)

Cezara su proroci upozorili da se čuva Martovskih ida.

Naša brižna policija upozorava sve koji voze da se paze Martinjskih ida.

Kad mlado vino ubije našu pamet i koncentraciju. Zabije promile u naše vene.

Diže se policijska "kuhača".

Slijedi puhanje. I ono dalje.

Imao sam puno opcija za Martinje.

– Sviramo u Zelendvoru – prijaviše mi prijatelji iz Paganini benda.

U Zlatni dukat pozvao me frend Slavko Hala.

– Kod mene se vrte životinje. Bit će stotine ljudi. Navrni, ne buš se pokajal.

Tomo mi šapnu da Kruška, uz mlado vino, pjeva u Vivodina.

U opciji su i destinacije u Deželi.

Razmišljajući što ću odabrati, svratim u Gavellu. S viskijem, sam za stolom, sjedi Štef Tuđman.

– Kojoj opciji ćeš se prikloniti za izbore?

– Distancirao sam se skroz od politike. Vidiš da ni mog oca Franju puno ne spominju – uzvrati.

– Spominjat će ti oni tatu uoči izbora. I to svi. A i ti ćeš biti poželjan gost mnogima.

– Ma nema šanse. S politikom je šlus – reče, ispije viski i nestade.

Razmišljam i dalje kud ću za Martinje. Kad eto ti poruke.

Javlja mi se prijatelj Boris Farago. Do mirovine je šefovao u MUP-u.

Oprez, večeras sljedbenici St. Mihovila u zasjedama čekaju štovatelje St. Martina.

Nije to bila poruka. Već upozorenje.

Zato donosim odluku bez presedana. Za Martovske ide ubiše Cezara.

E Boga mi za Martinjske ide mlado vino neće ubit mene.

Proveo sam dan i noć u toplini doma svog.

Ko Ježurka Ježić.

Pod tuhicom.

Bez kapi vina.

Može se kad se hoće.

Kod mene Martinje ionako traje cijelu godinu.