– Ubio sam ih, ubio sam ženu i kćer! – riječi su koje je Željko K. (50), pripadnik Oružanih snaga RH, navodno u telefonskom razgovoru kazao svojoj majci u Đurđancu pokraj Đakova, koju je nazvao nakon što je u petak oko 7 sati ubio svoju 20 godina mlađu suprugu Sanju i četverogodišnju kćerčicu u stanu u Ulici Milana Rešetara u zagrebačkom naselju Špansko.
– Presuditi ću i sebi! – još je kazao Željko K. majci koja je, prema kazivanju susjeda, u tom trenutku vrisnula te je počela zapomagati i preklinjati ga da to ne čini. On joj je na to samo kratko kazao: – Ne može više tako – te je prekinuo poziv. Nekoliko trenutaka kasnije skočio je s prozora stana na četvrtom katu zgrade u kojem je živio s obitelji.
Snijeg mu ublažio pad
Iako je pao s desetak metara visine, nije odmah preminuo jer je pao u snijeg koji je ublažio pad. Tridesetak minuta kasnije izdahnuo je u vozilu Hitne pomoći.
– Čuli smo vriskove i buku rano ujutro, ali nismo znali što se događa sve dok pred zgradom nisu osvanuli vatrogasci, Hitna i policija. Protutnjali su kvartom, svi su imali upaljene sirene i rotirke tako da se tada na ulici u nekoliko minuta skupilo dvadesetak susjeda – kazao je stanar iz zgrade u kojoj se dogodila tragedija.
Vatrogasci su na teren izašli jer je Željko K., nakon što je počinio dvostruko ubojstvo, pokušao zapaliti stan. Prizor koji su zajedno s kolegama iz policije zatekli nemalo ih je iznenadio jer su našli dva mrtva tijela, a po stanu su svuda bili tragovi krvi. Još veći šok za vatrogasce uslijedio je kada su u svem tom kaosu i stravi ugledali teško ozlijeđenu, ali živu 84-godišnjakinju. Ubrzo su utvrdili da je riječ o baki ubijene Sanje K., koja je prevezena u KB Sveti Duh, gdje je hospitalizirana. Neslužbeno se doznaje da je Željko K. svoju kćer više puta izbo nožem, a obdukcijom bi se trebalo ustanoviti je li bio alkoholiziran ili pod kakvim lijekovima.
Što je Željko K. mislio kada je majci kazao da “ne može više tako” i što ga je natjeralo da presudi supruzi, kćeri i sebi, policija je pokušavala utvrditi očevidom, koji je potrajao gotovo cijeli petak. Osim dvadesetak policajaca, na terenu je bilo i više pripadnika Vojne policije s obzirom na to da je Željko K. bio djelatna vojna osoba.
“Riječ je o pripadniku Oružanih snaga RH, voditelju Odsjeka u Logističkom operativnom središtu Zapovjedništva za potporu, koji je bio u sastavu OS RH od 1996. Po nalogu Državnog odvjetništva provode se izvidi, a državni odvjetnik ujedno je ovlašten za davanje izjava o ovom slučaju”, izvijestili su iz MORH-a, dok je načelnik Glavnog stožera OS RH Drago Lovrić samo kratko kazao kako je upoznat sa slučajem u Španskom, no da nije ovlašten davati bilo kakve izjave.
Po činu je bio bojnik i predavač na Hrvatskom vojnom učilištu. Predavao je raketne sustave.
Iako je prema riječima susjeda Željko K. bio miran, tih i povučen, čini se da to ipak nije uvijek bilo tako jer je policiji otprije bio poznat zbog nasilja u obitelji, zbog kojega su momci u plavom morali intervenirati prije nekoliko godina. Naime, Željko K. tada je navodno napravio pravu “scenu”, razbijao je inventar po stanu i nasrnuo je na bivšu suprugu, s kojom je tada živio, a s kojom ima i dvije kćeri. Bivša supruga i danas s kćerima živi samo dvjestotinjak metara od stana u kojem se dogodila tragedija.
– Ne bismo željeli davati nikakve izjave, šokirani smo i molimo da nas shvatite – tek je kratko kazala kći Željka K. iz prvog braka. Stanari Ulice Milana Rešetara govore i kako se Željko K. često znao družiti sa svojom teško bolesnom kćeri iz prvog braka.
– Željko se u taj stan doselio prije pet ili šest godina. Tada ga je kupio od jedne gospođe. Otprilike u isto to vrijeme drugi se put oženio, a godinu dana poslije dobili su kćerčicu. Znali smo da je vojna osoba jer je ponekad znao u odori otići do trgovine, a nekoliko puta su ga pred stan dovezli u vojnom džipu. Nikada nije zalazio u kvartovske kafiće – govore susjedi, koji spominju i da je Željko K. koji je, prema registru branitelja, u borbenom sektoru proveo ukupno trideset dana, bolovao od PTSP-a. Tehnički ministar obrane Ante Kotromanović izjavio je kako nema dovoljno informacija o tragediji, pri čemu je dodao kako je u posljednjih nekoliko godina pojačana liječnička briga za pripadnike Oružanih snaga.
Lijepa i sitna žena
Cijeli dan ulaz u zgradu na kućnom broju 44 bio je blokiran policijskim vrpcama, koje su nadzirali i vojni i “civilni” policajci. Vrpcu su, osim njih, mogli proći tek stanari koji žive u ulazu na kojem se tragedija dogodila. Sve do podne oko zgrade je bilo okupljeno mnoštvo ljudi, koje ni izuzetno hladno vrijeme i poledica nisu spriječili da među sobom komentiraju stravični događaj. Razišli su se tek malo nakon podneva kada je kiša opet počela padati.
– Sanja je bila baš jako lijepa žena, mršava i sitnije građe, podrijetlom negdje iz Bosne. Po zanimanju je bila poljoprivredna tehničarka, a znam da joj roditelji žive negdje u SAD-u. Često smo je znali viđati kako se s malenom šeće po kvartu. On je po struci bio inženjer elektrotehnike, a mislim da se u vojsci bavio nekakvim poslovima vezanim uz razminiranje. Sestra mu je medicinska sestra negdje u Slavoniji – kazali su susjedi.
Otac Željka K. umro je prije tri godine, a majci je Željko u posljednjem razgovoru izrazio želju da ga pokopaju uz oca. Zvao ju je, govore, i dan prije, no iz razgovora se nije moglo naslutiti kakva će se tragedija dogoditi u petak ujutro. O obiteljskim problemima nije joj govorio.
Kakve veze ima PTSP sa masakriranjem žene i malog djeteta...nek trune u paklu...smeče jedno