Rasprava o ratifikaciji elektrane Krško održana na sjednici Hrvatskoga sabora potakla me da javno kažem što mislim o tom problemu, koji to zaista jest i koji se tiče sadašnjih i budućih naraštaja. Tko zna bar malo o opasnostima koje nam prijete od nuklearne elektrane Krško nadomak našem glavnom gradu diže mu se kosa na glavi. Mislim da je rasprava išla u krivu smjeru. Tko će više, tko će manje, hoćemo li ovako ili onako, mi ili Slovenci, ili tko kome podmeće, nije način koji će nam pomoći u raspravi. No, ima još nešto mnogo važnije od tih dvojbi, kad je riječ o Krškom.
Hrvatska i Slovenija su male zemlje, ali bogate lijepim i zdravim pejzažima. U takvu okolišu nuklearna elektrana djeluje monstruozno - zastrašujuće. Ona je Damoklov mač nad glavama hrvatskog i slovenskog naroda. Susjedi Austrijanci misle promišljenije kad je o nuklearnoj elektrani riječ. Oni su spremni demontirati svoje nuklearke jer su shvatili što im je raditi. Zato, umjesto žestokih i netolerantnih rasprava u Hrvatskom saboru za i protiv ratifikacije, bilo bi mnogo bolje slijediti austrijsko razmišljanje kako tu jedinu opasnu i preopasnu nuklearku demontirati - rastaviti je do posljednjega kotačića.
Vrlo se malo raspravljalo o nuklearnom otpadu, gdje ga uskladištiti na tom malom prostoru Hrvatske i Slovenije. Upravo taj otpad bit će najveći kamen smutnje između dviju susjednih država, ali i kamen smutnje između hrvatskog i slovenskog naroda. Hrvatske i slovenske potrebe za električnom energijom sigurno se mogu riješiti i na drugi način. Zato, bilo bi vrlo mudro razmisliti što bi nam bilo bolje za bližu i dalju budućnost. Sjetimo li se kvara na nuklearnoj elektrani u Černobilu, trebalo bi nam biti dovoljno jasno da shvatimo i odlučno krenemo zajedno sa Slovencima u demontiranje tog čudovišta, koje bi nas lako moglo progutati ako mu se, ne daj Bože, što loše dogodi.
I na kraju, ostaje golem problem svima - što i kako dalje s nuklearnom elektranom Krško, zlom koje nam prijeti u katastrofalnim razmjerima. Zato, nemojmo čekati da nam se zlo dogodi.