O Marićevu ‘grijehu’ bez argumenata

Nakon slučaja Marić i ne ulazeći u to je li u slučaju Agrokor bio ili nije u sukobu interesa jer o tome može odlučiti samo Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa, nameće se pitanje koliko je opravdano unaprijed, bez argumenata i dokaza na koje još čekamo ustvrditi samo temeljem indicija ili dojma o nekome da je kriv? Kao društvo inače smo skloni od građana do najviših dužnosnika olako ocrniti nekoga sumnjama, insinuacijama ne zamarajući se previše time – što ako smo pogriješili? Sve dok sami ne postanemo meta. Svašta nama u životu može biti sumnjivo i takvim se na prvu doimati, što ama baš ništa ne govori o tome da je to i činjenica.

Što je pravno, a što politički

Komunikologinja i politologinja prof. dr. Smiljana Leinert-Novosel ističe da je kod nas, nažalost, česta praksa da se na nekorektan način i zbog nekih drugih razloga nekoga ocrni i prije nego što se stigne braniti.

– Mi još nismo čuli nikakve prave argumente u slučaju Marić. Mi smo čuli sumnje, insinuacije, optužbe, a nažalost – vrlo malo pravih argumenta. Česta je to praksa kod nas kad se želi iskoristiti sve što se može protiv nekoga i to prije nego što se uopće ide analizirati pravi problem. To je vrlo loša praksa, uzrokovana dijelom i time da se na neke odluke i procese dugo čeka pa ljudi u pomanjkanju rješenja sami izvode zaključke bez činjenica – govori Leinert-Novosel.

Je li u redu s pravne strane unaprijed zauzeti stav da je netko u sukobu interesa bez dokaza i dok o tome nemamo odluku Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa? Stručnjak za ustavno pravo Mato Palić uzvraća:

– Načelno s pravne strane nije, ali činjenica je i da je odgovornost Vlade prema Saboru politička i može i ne mora biti vezana uz neki pravni postupak jer su ministri Mosta razriješeni samo zato što su izgubili povjerenje premijera glasajući protiv očitovanja Vlade u slučaju Marić. Ne može se tvrditi da je Marić u sukobu interesa dok nema odluke o tome jer, da je netko bio u sukobu interesa, to može zaključiti samo Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa jer moramo znati u kakvoj je konkretno situaciji bio u sukobu vlastitog i javnog interesa kao dužnosnik. No pravna odgovornost je jedno, politička nešto drugo. Marić ostaje na dužnosti, ali je protiv sebe imao 75 glasova zastupnika i pitanje je kako će se to dalje odvijati. Što ako Povjerenstvo zaključi da je bio u sukobu interesa, hoće li onda podnijeti ostavku ili će ga premijer smijeniti? Isto tako činjenica da mu je kao članu NO-a HPB-a uprava banke odobrila povlaštenu kamatnu stopu sama po sebi ne mora značiti i formalni sukob interesa, ali donosi negativan imidž u javnosti jer kako to objasniti građanima koji plaćaju kamatnu stopu 6% – kaže Palić. Ekonomski analitičar prof. dr. Luka Brkić smatra da raspravu o Mariću treba gledati u kontekstu donošenja “lex Agrokor” koji može biti formalnopravno i politički diskutabilan te lokalnih izbora.

– Ako smo liberalna demokracija u kojoj su institucije srž donošenja političkih i javnih odluka, onda treba Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa dopustiti da utvrdi je li Marić bio ili nije u sukobu interesa pa se onda temeljem toga pozivati na procedure. Čini mi se da meta ovdje nije bio Marić kao ministar financija, ali jest kao član Vlade i da Marić svojim imenom i prezimenom i stručnošću nije meta, mete su negdje drugdje, a on može biti samo dio tima u koji puca – drži Brkić.

“Marić djeluje pošteno”

Dok Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa ne donese svoju odluku, o Mariću možemo imati samo dojam temeljem njegova nastupa. Leinert-Novosel ga ocjenjuje sljedećim: – Marić ima vrlo dobar nastup, uvijek smiren i razložan. Vidi se da je stručan u svom poslu i to je tip komunikatora kojem ljudi vjeruju. Djeluje kao pojedinac i osoba koja je poštena i iskrena i teško ga možete strpati u stereotip nekog tko se može kupiti – zaključuje.