Već godinama, počevši od MMF-a i Svjetske banke, pa sada i Europske komisije, slušamo da Hrvatska mora provesti strukturne reforme. No njima se odupire svaka vlada jer one sa sobom nose nepopularnost, njihova bi provedba trajala nekoliko godina, a još nekoliko godina trebalo bi da se rezultati vide. Zato se odustaje, a posljedica je rast duga. Kriza nas je probudila, ali za velik broj reformi samo je donesena odluka, ali provedene nisu.
Privatizacija obvezna
Upravo mjere na kojima bi se moglo uštedjeti, odnosno rezati proračunski deficit, a što je EK od nas tražio, Vlada je na velika vrata najavila početkom godine pa su u tom cilju koordinirali rad pet povjerenstava – za analizu rashoda za plaće, subvencije, zdravstvo, porezne rashode te poslovanje agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima, koji su u tih pet područja trebali dati konkretne mjere u cilju uštede pet milijardi kuna na proračunskim rashodima. Popis gdje će se rezati predan je EK, ali konkretne mjere nisu iznesene.
Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta smatra da su upravo rezovi u tim područjima mogli biti startna pozicija za sastavljanje vlade koja iskreno želi reforme. Most je tako mogao umjesto dugotrajnih pregovora pred SDP i HDZ na tih pet područja vidjeti njihovu spremnost na promjene i dobru volju za provođenje. Politički formirana vlada teže će s tim krenuti, ali bi stručna vlada to lakše učinila. Dio razloga zašto vlade nisu provodile reforme je i to što nema političke želje, ali i to što ih nema tko provoditi. Pa već i ta činjenica iziskuje jednu od ključnih reformi koja se godinama spominje – onu u javnoj upravi.
U administraciji bi trebalo povećati efikasnost, mišljenja je Ante Žigman iz saborskog povjerenstva za fiskalnu politiku, kroz određivanje platnih razreda koji će omogućiti napredovanje onima koji rade i onima koji su specijalisti. Posao bi morao biti mjerljiv – treba se znati tko će dobiti bonus, a tko manju plaću, pa i otkaz. To bi za sobom povuklo i promjenu niza kolektivnih ugovora. Menadžment koji vodi državnu tvrtku morao bi biti stručan. Neplaćanja i neefikasnost u sektoru zdravstva su godinama problem, pa je zato potreban efikasan obračun troškova po pacijentu, a ne po krevetu, smatra Žigman. Velik broj eksperata zalaže se za privatizaciju onih bolnica koje ne se mogu dovesti u red tako da se novim vlasnicima propišu standardi. Potrebna je i privatizacija svih državnih tvrtki koje kumuliraju gubitke. Privatizacija, bolja produktivnost i bolje upravljanje u javnom sektoru među glavnim su reformama koje treba pokrenuti, mišljenja je Lovrinčević, uz potrebnu reformu u zdravstvu i mirovinskom sustavu. Nadalje, bitne su i reforme na tržištu rada i obrazovanja. HUP godinama govori o potrebnoj većoj fleksibilnosti tržišta rada. Žigman kaže da reforme školstva moraju ići u smjeru kvalitetnog državnog, ali i poticanja kvalitetnog privatnog obrazovanja. Dio stručnjaka zalaže se za uvođenje vaučera pa da studenti mogu birati gdje žele obrazovanje, na privatnom ili državnom fakultetu.
Rastemo kroz pad cijena
Koliko god impresivno djelovao rast BDP-a u trećem tromjesečju od 2,8 posto, on nikako ne bi smio biti razlog da vladu zaustavi u reformama. Velik dio tog rasta oslanja se na turizam koji, za razliku od drugih zemalja EU, kod nas ima nekoliko puta veći udjel u BDP-u. Nadalje, zamka je i ta što se nalazimo u deflatornoj spirali pa, izraženo u brojkama, rast BDP-a i neće biti velik. Prema Lovrinčevićevoj procjeni, to će povećanje iznositi samo oko pet milijardi kuna ove godine, a to je niti polovica iznosa kamata koje država mora vratiti u 2016. Događa nam se rast ekonomije kroz pad cijene. Zato reforme ne mogu čekati, a uštede se mogu provesti i na manjim zahvatima. Primjerice, sada kada smo imali rast BDP, sindikati su se sjetili dogovora o povećanju plaće, no kada smo imali pad, nije se reagiralo. A u posljednje 3,5 godine to se trebalo dogoditi šest puta.
>>Bruxelles: Hrvatska je i dalje makroekonomski nestabilna
>>Lovrinović protiv stabilnog tečaja i devizne klauzule, a za tiskanje novca
Hrvatska treba napraviti samo jednu reform, otplatiti dugove MMF-u i isprasiti ih jednom za uvijek iz Hrvatske. Sve drzave koje su uzele novac od tih hohstaplera su unistene jer to je i cilj doticne institucije.