'Josipović se snažno oslanja na koncept održivog gospodarstva i cirkularne ekonomije'

ORaH je danas objavio priopćenje o potencijalima zelenog gospodarstva za izlazak iz krize.  

Priopćenje prenosimo u cijelosti:  

Oglašavamo se povodom nedavno objavljene analize političkih programa kandidata i kandidatkinje za funkciju predsjednika Republike Hrvatske koju su izradili ekonomisti Vuk Vuković i Vedrana Pribičević. Podržavamo iskorak prema stručnom vrednovanju i usporednim analizama izbornih programa što vodi uspostavljanju dobre prakse razvijenih demokracija. Veseli nas da su svojoj ekonomskoj analizi političkog programa kandidata ORaH-a Ive Josipovića pokazali da se radi o jedinom ekonomski utemeljenom izbornom programu s konkretnim prijedlogom ustavnih promjena. Spomenuta analiza potvrđuje da je ORaH pažljivo odabrao svoga kandidata za predsjednika Republike. Ivo Josipović u svom se programu Druge Republike snažno oslanja na koncept održivog gospodarstva i cirkularne ekonomije. U spomenutoj analizi taj se značajan iskorak u hrvatskoj politici dovodi u pitanje.

Nažalost to pokazuje da čak i među vrsnim mladim ekonomistima u Hrvatskoj postoji neinformiranost o potencijalima tzv. zelenog gospodarstva za ukupni razvoj društva i ekonomije. Naime, u svojoj su analizi političkog programa kandidata ORaH-a Ive Josipovića, koji su u načelu ocijenili pozitivno (što pozdravljamo) upozorili da insistiranje na zelenoj ekonomiji ('kreiranje trokuta ekologija – energetika – tehnologija') predstavlja opasnost od ponavljanja španjolskog primjera subvencija u obnovljive izvore energije (dug od 24 milijarde; visoki računi za struju). Svođenje koncepta zelenog gospodarstva na subvencije u obnovljive izvore energije u jednoj europskoj državi predstavlja opasni redukcionizam i korištenje metode 'Prokrustove postelje' koja nije dopustiva u znanosti i stručnim analizama. Suprotno tvrdnjama spomenutih ekonomista da zeleno gospodarstvo predstavlja opasnost za hrvatsku ekonomiju, praksa cijeloga niza zemalja pokazuje dijametralno suprotno, a to je da zeleno gospodarstvo generira rast i zaposlenost smanjenjem emisije stakleničkih plinova i onečišćenja okoliša, da poboljšava energetsku i resursnu učinkovitost te sprečava smanjenje biološke raznolikosti.

Zeleno gospodarstvo ne čine samo obnovljivi izvori energije i energetska učinkovitost, već i usmjerenost na pametne tehnologije, posebice u energetici, industriji te gospodarenju otpadom i otpadnim vodama; visoki udio obrade, oporabe i recikliranja otpada kao resursa ili sekundarne sirovine; zelena gradnja; čisti i održivi prijevoz; održiva poljoprivreda; održivo upravljanje šumama. Zeleno gospodarstvo promiče koncept bioregionalne ekonomije koji podrazumijeva provedbu strategije gospodarskog razvoja regije koja počiva na dostupnosti resursa (materijala nužnog za pokretanje industrijske proizvodnje), prometnoj, komunalnoj i tehnološkoj infrastrukturi te ljudskim resursima, kao i ideju samoodrživosti zajednice. Ono podrazumijeva i održivo zadovoljavanje temeljnih potreba stanovništva (hrana, voda, energija) iz vlastitih izvora. S obzirom na to da Hrvatska uvozi 50% hrane i 50% energije, evidentno je da prostora za održivi rast u ovim sektorima ima puno.

Gospodarski razvoj u današnjem obliku tzv. linearne ekonomije, koji na naše veliko iznenađenje promiču mladi ekonomisti, zahtijeva sve veće količine energije koja se i dalje dobiva iz fosilnih izvora energije. Premda su fosilna goriva stvorila temelje za rast, isti je taj rast doveo do onečišćenja okoliša i problema s energijom. Potencijal zelenog gospodarstva u smjeru rasta i razvoja veći je od potencijala fosilne, neodržive ekonomije, a o dodatnim koristima za okoliš i društvo da se ne govori. Zeleno gospodarstvo ili cirkularna ekonomija nude mogućnost za budući rast i stvaranje radnih mjesta u Europi. Sektori poput recikliranja, pročišćavanja voda, upravljanja prirodnim resursima, održivog šumarstva i poljoprivrede te proizvodnje ekološki prihvatljivih proizvoda i usluga – pod zajedničkim nazivom: eko-industrija – čine otprilike 2,5% BDP-a EU-a te su se pokazali izuzetno otpornima na ekonomsku krizu. Proteklih deset godina rast eko-industrije iznosio je otprilike 8% godišnje. Razvoj novih rješenja za gospodarenje otpadom u sklopu kojih se otpad tretira kao resurs, a ne kao teret, nudi važnu priliku za stvaranje novih radnih mjesta i uštedu prirodnih resursa. Prema ispitivanju iz 2012. godine Europa bi uštedjela 72 milijarde eura godišnje kada bi se u potpunosti primjenjivali sve direktive EU vezane uz otpad. Prihodi sektora za upravljanje otpadom i recikliranjem porasli bi za 42 milijarde eura, a do 2020. stvorilo bi se 400.000 novih radnih mjesta. (www.generationawake.eu/hr/)

Također je važno napomenuti da je u rijetkom broju članica EU zlouporabljen sustav poticaja za obnovljive izvore energije OIE. Zlouporabe su se dogodile u Italiji u kojoj je mafija kroz sustav poticaja pokušala oprati novac; u Češkoj je to namjerno napravljeno od strane izvršne vlasti kako bi se OIE stigmatizirale zbog snažnog lobističkog utjecaja ugljena i nuklearne energije; u Španjolskoj je pak nesposobna vlada u poticanju OIE našla glavnog krivca za ekonomske probleme zemlje. Hrvatska je tu također, nažalost, loš primjer, jer se zbog inertnosti resornih ministarstava da prilagode tarife i tarifne sustave razvoju tehnologija, ali i znatnim dijelom zbog korupcije i pogodovanja, namjerno iskorištavao sustav za brzo ostvarivanje profita pojedinaca i skupina. Nove smjernice za državne potpore u energiji i zaštiti okoliša za 2014-2020. predlažu promjenu sustava poticanja i ukidanje postojećeg subvencioniranja. Subvencije će svakako ostati, samo u drugačijem obliku. Za Hrvatsku je važno istaknuti i da se u našoj industrijskoj proizvodnji troši u prosjeku tri puta više energije od prosjeka industrije EU. Upravo modernizacija industrije u pravcu ostvarenja cilja energetske učinkovitosti zacrtava smjer prema zelenome gospodarstvu koje troši manje energije i ima manje emisije. Stoga mladim ekonomistima savjetujemo da konzultiraju sažetak Sedmog akcijskog plana za okoliš EU. Vjerujemo da će kao znanstvenici doći do drugačijih zaključaka o ekonomskim učincima zelenog gospodarstva.

Unutar Europske Unije prihvaćen je smjer razvoja prema zelenoj ekonomiji koji je potvrđen u politikama koje su pokrenute kroz niz inicijativa u području istraživanja i razvoja kao što su npr. Innovation Union Initiative zajedno s provedbenim aktom Eco-Innovation Action Plan te istraživački programi FP7 i Horizon 2020. Plan prelaska na zelenu ekonomiju sadržan je u svim važnijim EU strategijama, kao što su Europe 2020 Strategy i prateća inicijativa Resource Efficiency Initiative, 7th Environment Action Programme, te u nizu dokumenata specifičnih za politike iz pojedinih područja kao što su zaštita okoliša, energija, transport (npr. Bijela knjiga transporta) i resursi.

Od međunarodno obrazovanih generacija mladih ekonomista svakako očekujemo više i bolje. Upravo o njima u velikoj mjeri ovisi hoćemo li se u budućnosti razvijati kao održivo moderno društvo, ili zaostati u razvoju te životariti kao nerazvijena uvoznička kolonija.